Svatko tko se u nekom trenutku imao potrebu osvrnuti se na tijek svog života ili to redovito čini, zasigurno je primijetio da mu se određene situacije i okolnosti ponavljaju. Isto možemo primijetiti i u životima ljudi oko nas. Najveću pažnju će nam privući opetovani neželjeni obrasci i događaji zbog kojih imamo dojam da „nemamo sreće u životu“.
U radu s klijentima isto je uočio i njemački filozof i psihoterapeut Bert Hellinger koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća razvio metodu osobnog razvoja sistemske ili obiteljske konstelacije, poznate još i kao Poredak ljubavi. Iako su nastale iz psihoterapijskog rada prerasle su njegove okvire te ponudile uvide i spoznaje o funkcioniranju ljudskih odnosa na individualnoj, obiteljskoj, nacionalnoj i globalnoj razini.
Iznenada su svi moji preci iza mene.
Budi mirna, kažu. Gledaj i slušaj.
Ti si rezultat ljubavi svih nas – tisuća ljudi.
Linda Hogan
Svaki čovjek, kao pojedinac, pripada različitim sistemima. Prvi i najvažniji je obitelj u kojoj se rodio, a potom slijede nacija, vjerska zajednica, obrazovne institucije, poslovno okruženje, itd. Bez obzira jesu li još uvijek živi ili ne, u obiteljski sistem primarno pripadaju djeca, roditelji i njihova braća i sestre, bake i djedovi, a potom i prabake i pradjedovi.
Iskustvo konstelacijskog rada pokazalo je da u obiteljski sistem pripadaju i osobe koje nisu u krvnom srodstvu s ostalim članovima obitelji, ali su se maknuli u stranu kako bi napravili mjesto za nekoga u sistemu. Primjerice, bivši partneri roditelja, baka ili djedova, osobe zbog čije je smrti, nesreće, odlaska ili gubitka neki član obitelji ostvario neku korist ili profitirao. Iako je svaki čovjek jedinka za sebe i „živi svoj život“, kao član sistema (ili više njih) kojem pripada povezan je sa svim drugim članovima i sistemom kao entitetom za sebe. Ta povezanost i međudjelovanje pojedinog člana sistema s drugim članovima i sistemom kao cjelinom određuje okolnosti našeg života.
Zakoni ljubavi
Promatrajući obitelj kao sistem Hellinger je uočio postojanje određenih zakona koji njime upravljaju. Kad ih se poštuje, protok ljubavi među članovima obitelji je neometan, a njihovi međusobni odnosi harmonični. Upravo zbog toga ih je nazvao „zakonima ljubavi“. Nisu vidljivi i teško ih je objasniti, ali prisutni su i kad ih se zanemaruje to otežava ili onemogućuje, protok ljubavi unutar obiteljskog sistema i manifestira se u vidu najrazličitijih vidljivih problema i poteškoća u životima njegovih članova.
Zakoni ljubavi ima funkciju čuvati cjelovitost sistema, poredak i ravnotežu uzimanja i davanja unutar njega na sljedeće načine:
- svaki član sistema pripada i ne može biti isključen od strane drugih članova zato jer oni iz bilo kojeg razloga ne žele da bude dio sistema (zakon cjelovitosti)
- svaki član ima svoje mjesto u sistemu ovisno o vremenu dolaska u sistem i važnosti za njegov opstanak (zakon poretka)
- mora postojati ravnomjerna materijalna, emocionalna i svaka druga razmjena između članova sistema (zakon ravnoteže primanja i davanja).
Sistem je cjelovit kad svaki njegov član prihvaća sve onako kako jest i sve koji mu pripadaju, a zadržava prirodni poredak kad prednost imaju oni koji su došli ranije, uložili više ili su važniji za opstanak sistema. Također, ljubav neometano teče sistemom kad su uzimanje i davanje između članova u ravnoteži. Djelovanje ovih zakona nije vidljivo našem svjesnom umu jer se odvija na razini duše, a konstelacijski proces je taj koji otkriva što se događa na toj dubljoj nesvjesnoj razini.
„Polje“ koje zna
Konstelacije se mogu provoditi individualno i grupno, uživo i online, ali je ključno u radu poštovati sistemske zakonitosti i povezati se s energijom „Polja“ iz kojeg dolaze informacije. Kako ono funkcionira još uvijek nije poznato u okvirima dostupnih znanstvenih spoznaja, a cjelovito objašnjenje odvijanja konstelacija će možda jednog dana ponuditi novije grane znanosti poput kvantne fizike, teorije morfičkih polja i epigenetike.
Na tom tragu su rezultati istraživanja provedenog na Sveučilištu Emory u Atlanti objavljeni 2014. godine u časopisu Nature Neuroscience. Istraživači su raspršivali miris trešnjina cvijeta u kaveze miševa i pritom ih izlagali neugodnim strujnim udarima. Tako su miševi naučili da se trebaju bojati inače ugodnog mirisa. Potom su u pokuse uključeni i potomci miševa te je otkriveno da su reakcije straha izazvane mirisom trešnjina cvijeta bile vidljive u drugoj i trećoj generaciji miševa unatoč činjenici da oni nisu bili izloženi strujnim udarima.
Daljnjim ispitivanjima se utvrdilo da su se u regijama mozga odgovornim za nju dogodile strukturne promjene kako u prvoj generaciji miševa, tako i kod njihovih potomaka. Doživljaj straha i bola je na biokemijskoj razini promijenio funkcioniranje živčanog sustava miševa koji su mu bili neposredno izloženi, ali i njihovim potomcima.
Taj prijenos informacija među generacijama zove se transgeneracijski utjecaj. Iako se konstelacije smatraju primarno fenomenološkom, dakle, iskustvenom metodom osobnog razvoja, one na svoj specifičan i još znanstveno nedokazan način svjedoče upravo o postojanju transgeneracijskih utjecaja.
U individualnom radu se za predstavnike članova sistema najčešće koriste figurice ili softverska rješenja kreirana upravo u tu svrhu, a u grupnom su to polaznici. Koji će predstavnici biti postavljeni ovisi o temi konstelacije. Najčešće su to druge osobe iz obiteljskog ili nekog drugog sistema kojem osoba pripada, no mogu biti i nematerijalni ili apstraktni pojmovi poput bolesti, emocije, stanja, prirode, Boga, itd. jer sve ima svoju energiju i kroz „Polje“ odašilja poruku. Iz „Polja“ izranjaju informacije koje mogu sezati i nekoliko generacija unatrag. One razotkrivaju destruktivne obiteljske dinamike, nerazriješene traume i obiteljske tajne koje negativno utječu na članove obitelji i narušavaju njihove sadašnje odnose.
Kada postavljati konstelaciju?
Sistemske konstelacije se primjenjuju u radu s pojedincima i obiteljima koje su se suočile sa životnim problemima poput smrti, (samo)ubojstava, pobačaja, teške bolesti, incesta i drugih oblika zlostavljanja, nevjere ili rastave braka. Međutim, ova metoda daje vrlo korisne uvide i u slučaju problema poput kreativne blokade, nezadovoljstva poslom ili nekim konkretnim međuljudskim odnosom. Teme mogu biti i osjećaji „nevidljivosti“, „neispunjenosti“ i „besmisla“ koji nas prate kroz život ili dojam da „živimo nečiji tuđi život“.
Bez obzira što je problem ili tema koju postavljamo, konstelacija će nam otkriti dubinske uzroke zbog čega nam se nešto događa ili se osjećamo kako se osjećamo, a koje trebamo osvijestiti na ovaj način želimo li pokrenuti konstruktivnu promjenu u našim životima. Izrečeno konstelacijskim rječnikom, rasvjetljava se naša „upletenost“ u neku situaciju iz obiteljskog sistema zbog koje su „zakoni ljubavi“ osujećeni ili prekršeni. Dobiveni uvid otvara mogućnost za razrješenje koje će obnoviti ljubav u sistemu i pokrenuti nas s mjesta. Energija koja je bila blokirana događajima iz prošlosti, oslobađa se i podržava naš sadašnji život te je možemo usmjeriti u ono što želimo postići. Oslobađanje životne energije u konstelacijskom radu klijent može osjetiti kao fizičko rasterećenje u obliku opuštanja mišića, strujanja energije kroz tijelo ili subjektivnog osjećaja lakoće.
Sistemske konstelacije se rade s pretpostavkom da ne postoje „osjetljive“ ili neprihvatljive teme. Svakoj temi, pitanju ili problemu klijenta se pristupa neutralno kao pojavnom fenomenu bez moralnog ili bilo kojeg drugog prosuđivanja. Ne postoji ništa u što ne bismo mogli pogledati već, upravo suprotno, ono što se izbjegava vidjeti i prihvatiti postaje ugrožavajuće i djeluje destruktivno na sistem i njegove članove.
Kad dobivene uvide nismo spremni prihvatiti s potpunom otvorenošću, ne možemo iskoristiti puni potencijal kojim oni mogu pridonijeti našoj dobrobiti. Da bismo to mogli dobivene uvide ne podvrgavamo dodatnim tumačenjima i vrednovanjima na mentalnoj razini.
Konstelacijski pogled na zdravlje i bolest
S obzirom da je očuvanje zdravlja oduvijek važna tema za održavanje zadovoljstva i kvalitete našeg života zanimljivo je promotriti kako se u konstelacijama pristupa zdravlju, odnosno bolesti. Iskustvo konstelacijskog rada upućuje na pojavu bolesti kod nekog člana sistema kao znaka da postoji neki nerazriješeni događaj ili situacija iz obiteljske prošlosti koji, na taj način, stvara pritisak na pojedinca da rasvijetli o čemu se radi.
Najčešće je to isključenost neke osobe iz obiteljskog sistema koja traži svoje mjesto u njemu ili simptomi mogu biti posljedica problema u odnosima s drugima ili neusklađenosti s vlastitim potrebama i željama što rezultira potpuno neautentičnim življenjem. Dakle, bolest je tu da skrene pažnju na nekoga ili nešto što je bilo zanemareno i potisnuto. Simptomi potiču, a može se reći i prisiljavaju oboljelu osobu da pogleda u ono što treba, a najčešće ne želi. Ako se proces uspješno okonča i sve što je potrebno povezati i uključiti dobije svoje mjesto u sistemu, simptomi se mogu povući jer je bolest izvršila svoju dužnost. Ovakav pristup bolesti je potpuno stran službenoj medicini, no bilo bi zanimljivo istražiti sinergijski učinak njihovog kombiniranja.
Sistemske konstelacije mijenjaju nas kao jedinku, naše viđenje sistema kojima pripadamo i naš doživljaj svijeta. Kad smo usklađeni sa zakonima ljubavi onda duboko u sebi osjećamo da je naš život doista naš, posjedujemo životnu energiju koja nam je potrebna za ostvarivanje naših želja i ciljeva te smo ispunjeni mirom, ljubavlju i jasnom vizijom svoje životne svrhe. Naši međuljudski odnosi su harmonični i stabilni i osjećamo podršku i ljubav naših predaka koračajući kroz život na dobar način.
Autorica:
mr. sc. Tihana Malenica Bilandžija
Inspiracija, obrt za uslugeE-mail: [email protected]
