Sloboda – snažna riječ s mnogim interpretacijama

Danas više nego ikada smo osvijestili koliko nam je nešto kao sloboda, što smo podrazumijevali i uzimali zdravo za gotovo, sužena i ograničena. Ako izuzmemo ratna zbivanja, još nitko ili ništa nas nije toliko prikovalo za boravak u zatvorenome kao jedan mali virus. I rekli bismo, imali smo mnogo, a sada nam je šetnja do trgovine postala „izlet za pamćenje“.

Život nam se promijenio iz dubine. Vjerujem da će, čak i onima kojima se čini kako će se stvari brzo vratiti u normalnu, postati jasno da se nećemo vratiti u točku prije krize i samo krenuti dalje.

Što znači sloboda?

Prema definiciji (enciklopedija.hr) sloboda dolazi od grčke riječi ἐλευϑερία, latinski libertas i to je stanje u kojem subjekt (jedinka ili društv. skupina) zadržava mogućnost djelovanja neovisno o svakoj nuždi, unutrašnjoj (npr. moralne norme) ili vanjskoj (npr. društveni zakoni).

Slobodu svatko ocjenjuje prema svojoj percepciji pa se tako mnogi ljudi smatraju neslobodnima, iako nam se naoko čine da nemaju zbog čega. Kada gledate kako bogati provode svoje „karantenske“ dane, a kako ih provodi prosječna osoba, zamijetit ćete puno više mogućnosti za one koji imaju velike posjede, kuće, teretane, bazene i slično. No, jesu li oni zaista slobodni? Ili je sloboda kada imate ono što vam zaista treba? Moja majka je uvijek govorila da je u svom selu u Hercegovini bila puno sretnija, iako nisu imali materijalno ništa, nego li je to sada. Kaže, imali su ljubav, privrženost i bili su sretni.

Slobodu svatko može definirati prema osobnoj percepciji. Moja definicija bi bila da sloboda proizlazi iz stanja čovjekova duha, njegove svijesti. Ono što osjećam kao slobodu ili neslobodu vrijedi za mene, a ono što netko drugi osjeća, vrijedi za njega. Osobna sloboda je zaista širok pojam.

Za ljude u zatvorima kažemo da su lišeni slobode, ali vjerujem da ima i onih koji u zatvoru imaju osjećaj slobode, dok je drugima na slobodi osjećaj zatvorenosti jako naglašen. Ako ste opterećeni onime što će drugi reći o vama, o tome kako se ponašate, odijevate, kako govorite, i vi ste u svojevrsnom zatvoru i to onom koji ste si sami nametnuli, zatvoru tuđeg mišljenja.

Često se susrećem s muškarcima (premda vjerujem da ima i nekih žena koje se tako osjećaju) koji kažu da se nikada ne bi oženili, jer će time izgubiti slobodu. Prvo pitanje koje si postavim tada je kakav problem ovaj čovjek ima i što ga je dovelo do toga? Očito je problem puno dublji, kada misli da bi ga netko, itko, mogao lišiti slobode činom koji bi sam po sebi trebao biti pozitivan. No, moja pokojna baka mi je govorila, još dok sam bila djevojka, da se ne udajem brzo, jer „jednom kad se objesiš, onda samo visiš“. Neobična je bila ta moja baka, Ličanka, koja je u životu bila u svega nekoliko gradova i cijeli život je provela na selu. Sjetim se ponekad tih njenih riječi, ali ju razumijem jer ona nije imala neku drugu opciju već onu u kojoj je živjela. Moj osjećaj slobode nema veze s njenim iskustvom, ali živimo u drukčijim okolnostima.

Sloboda danas

Danas imamo puno izbora, ali kada trebamo donijeti odluku onda ju odlažemo na neodređeno. Među mojim prijateljima i poznanicima imam dosta onih koji kažu da bi sve dali za slobodu ili da bi rado promijenili svoj život. Međutim, kada ih pitate zašto to ne učine imaju nebrojeno mnogo izgovora za opciju ostajanja u stanju u kojem jesu.
Lakše nam je ne donositi odluke, lakše je pričati o toj nekoj slobodi, a ne preuzeti odgovornost. Lakše je fantazirati o nekim mogućnostima nego se odlučiti za jednu, jer što ako bude lošije, što ako ne ispadne dobro. Što će reći ljudi?

Kako ćemo živjeti s time? Zavedeni smo iluzijama iz kojih se ne želimo probuditi niti otvoriti oči.

Nekidan sam gledala dokumentarni film o Brigitte Macron, ženi koja se u svojim četrdesetima razvela i punih 10 godina održavala vezu sa sadašnjim suprugom, francuskim predsjednikom. Razlika godina između njih dvoje je punih 24 godine. Sigurna sam da je ona u svojoj glavi „vrtjela“ mnoge filmove, što, kako, što ako, ali je na kraju odlučila živjeti onako kako ona misli da treba. Ta odluka je bila slobodna odluka i ona svoju slobodnu odluku živi vlastitim primjerom. Rekla bih da je zaista imala hrabrosti učiniti ono što većina žena ne bi učinila. Mnoge bi ostale u lošim ili neispunjavajućim brakovima i prešle preko svega jer tako to ide, tako se mora. Sloboda znači donijeti odluku i živjeti s tom odlukom u miru.

Koliko smo zaista slobodni u onome što živimo?

Da su nas prije mjesec dana pitali bez čega ne možemo „zamisliti svoj život“, bilo bi tu mnogo odgovora i sve bi to većinom bile stvari. A onda odjednom je sve to postalo nevažno. Ako gledate medije i portale vidjet ćete da se najviše govori o korona krizi, gospodarstvu, ograničenjima, a osjećaji koji dominiraju su strah i neizvjesnost. Automobili, stanovi, ljetovanja, zimovanja i mnoge druge stvari su sada postale nevažne, jer nigdje ne možemo ići, nitko nas ne vidi osim uskog kruga ljudi i zaista nema smisla boriti se protiv toga.

Koliko ljudi razmišlja o tome kako smo previše vezani za tehnologiju, mobitele, televizore, gadgete? Sve je to na neki način pozitivno, a na drugi negativno, jer postajemo ovisni o stvarima, društvenim mrežama, prisutnosti svuda i svagdje. Kad se samo sjetim na koliko partija sam jedne godine išla, jer nikoga nisam htjela izostaviti, da se ne bi tko naljutio.

Gdje je tu bila moja sloboda?

Nigdje. Koliko nam je bilo važno da nam netko nešto lajka i da budemo primijećeni? Sve je to u ovim trenutcima nebitno. Ono što je važno je da su nam se javili ljudi do kojih nam je stalo, ljudi koji misle na nas.

Nadam se da ćemo iz cijele ove krize, koja će vjerojatno potrajati ili se nastaviti u nekom novom obliku izaći skromniji, humaniji i da ćemo više cijeniti druge ljude, osobnu, ali i tuđu slobodu. Iskreno se nadam da nam tuđi negativan odgovor neće tako teško padati, ako uzmemo u obzir da je sve stvar slobode i stanja svijesti u kojem je neka osoba.

Autor teksta Ivana Radić