Koliko ste puta rekli sami sebi od ponedjeljka ću na dijetu, prestajem pušiti, neću više ni mrvicu slatkog staviti u usta i kojekakve druge mudrosti? A koliko ste puta to i realizirali? Trajalo je samo tri dana? Ma stvarno?
Ništa čudno, jer mi ljudi smo čudnovata bića, vrlo često se kao pijani plota držimo nekih teorija o kojima smo nešto pročitali i za koje su nam rekli da su super. Koliko u tome zapravo ima istine?
Što se više približava kraj godine skloni smo govoriti: Evo od 1.1 bit ću bolja, urednija, pametnija, počet ću kuhati, idem na dijetu, LCHF je moj život i slično. Nije ok gladovati ili bilo što mijenjati u prosincu, nema smisla. I što se događa? Od početka prosinca kad se aktiviraju razni domjenci zagrijavamo se, kao da imamo dva, a ne jedan želudac. Napada nas sindrom medvjeda koji se sprema za zimski san, provodimo sate i sate u nabavci špeceraja, s iskricama u očima gledamo bunceke, šunkice, pernate životinjice i brzo računamo koliko će nam kilograma mesa i ostaloga trebati. Ipak će trgovine biti zatvorene dva dana, što ako ostanemo bez mlijeka? Nije u Zagrebu baš jednostavno pronaći i pomusti kravicu zar ne? Ma da ne filozofiram i ja sam povremeno bila zaražena tim ludilom, besciljno lutala po shopping centru, odnosno špeceraju, trpala u kolica razna čudesa, koja mi sad stoje u smočnici. Kad ih onako u prolazu pogledam čini mi se da mi se podrugljivo smiju. Živim solo i da svaki dan imam goste ne bi se sve uspjelo pojesti. Žao mi je sve te hrane pa ju krenem mljackati, a kad stanem na vagu dobijem tahikardiju trećeg stupnja. Ma kako, ali zašto? E pa tako, kad mi žao hrane, bolje bi bilo da sam ju poklonila nekome kome doista treba zar ne? To je moja lekcija za sljedeću godinu – ako ju zapamtim.
Još je nešto zanimljivo kod novogodišnjih odluka, skloni smo ih jaaaako brzo zaboraviti, zvizne nas amnezija čim vidimo prvi slastan kolačić ili neku finu mirisnu prženu klopicu, barem nas koji se svake godine kunemo da od 1.1, naravno nakon detoksa, krećemo sa zdravim navikama. U ovom će se prepoznati i ljubitelji cigareta, alkohola, shoppinga i drugih dražesti.
Isto tako u našoj je prirodi da si volimo zakomplicirati život, pa ne donesemo jednu novogodišnju odluku nego više njih u paketu, kao bit će jednostavnije. Kakva zabluda, nije ni čudo što ništa ne ostvarimo,kad si postavimo „mission impossible“.
Imate li dovoljno jaku volju za mijenjanjem nekih stvari u životu uvijek je pravo vrijeme za to. Nema veze ni koje je godišnje doba, niti doba dana, niti mjesec. Krenite malim koracima, jer male promjene dat će vam snagu i volju za one veće. Često mala postignuća previdimo, jer to je samo nešto sitno, ali to sitno zapravo je ponekad veliko kao kuća. Već i odluka da ćemo npr. biti ljubazniji prema starijima i nekom od njih pomognemo, uljepšala je nekome dan.
Zaboravite novogodišnje, uskrsne, ponedjeljkaste odluke,krenite u promjene u vrijeme koje sami odaberete i sretno vam!
Ps. Ne vjerujte kad vam kažu da je ponedjeljak ili 1.1 poseban dan i ako tada krenete da ćete biti sretni 365 dana J
Vaša Ema Jurić
