“Ako svoju priču možemo podijeliti s nekim tko na to reagira empatijom i razumijevanjem, sram ne može preživjeti.”
Brené Brown
Sram me je jer ovo pišem i što nisam o ovome ranije pisala. Sram me je jer radim s ljudima, a sve ovo nisam nadvladala.
Sram me jer se oduvijek osjećam drugačije i jer sam baš zbog toga ista kao svi. Sram me je onoga što jesam i onoga što nisam napravila.
Sram me je što nisam završila fakultet i što mi to nije važno. Sram me je što sam coach i što je danas svatko coach.
Sram me je što ne zarađujem od pisanja i jer mislim da ne pišem dovoljno dobro da bi zarađivala.
Sram me je što sam se razvela i što sam se uopće udavala.
Sram me je što želim djecu i što sam abortirala. Sram me što sam sigurna u tu odluku i što sam sretna bez djece.
Sram me je što nisam postigla sve što sam trebala i što sam ponosna na sve što jesam. Sram me je što nisam zadovoljila standarde i što mi je drago jer nisam.
Sram me je što sam njegovateljica i što se toga nisam prije sjetila. Sram me je jer želim više novca i što ne želim novac.
Sram me je jer ne želim ništa i što želim sve. Sram me je što ne volim ljude i jer želim da me svi vole.
Sram me je što nisam dovoljno mršava i što imam malo dupe. Sram me je jer nisam dovoljno pametna i što sam najpametnija.
Sram me je jer sam čovjek i što se toga sramim. Sram me je zbog svega što radimo jedni drugima i što ne radimo dovoljno.
Primjećujete obrazac. Mogla bih knjigu napisati nabrajajući i znam da nisam jedina. Iako svi imamo svoje varijacije na istu temu.
Znam da nema potrebe za sramom i sramim se što je to tako unatoč što znam.
Kada se sramim osjećam se bespomoćno. A kada sam bespomoćna ništa ni ne mogu napraviti. I sve je to samo pokušaj zadržavanja kontrole i skrivanje od same sebe i skrivanja od vas.
Sram me dugo držao u zatvoru straha. Straha od osude i ismijavanja. Zato sam sve ovo ignorirala ili poricala.
I konačno sam slobodna! Takva sam kakva sam!
Možda ćete me i vi osuditi i ismijati ili ćete me ignorirati. Toga sam se najviše i bojala. I ne znam što mi je zapravo bilo gore. Ali to koliko sam ja sebe osuđivala i ignorirala, vi ne možete doći ni blizu.
Pišem jer je krajnje vrijeme da se prihvatim i da sve izađe na svijetlo.
Toliko dugo sam skrivala sve što jesam ili nisam, a jednako je vrijedno i dio je mene. Sve to me čini čovjekom. I nemam se potrebe sramiti ili ispričavati. Kaže se: Ja sam samo čovjek!
Ma ne! Ja sam čovjek i to je fantastično! I čovjek sam koji uči! Biti čovjek predivno je kada znam da sam puno više od onoga što jesam ili nisam napravila.
“Sram, krivnja, nepoštovanje, izdaja i uskraćivanje naklonosti oštećuju korijene iz kojih raste ljubav. Ljubav ove ozljede može preživjeti samo ako su priznate, izliječene i rijetke.”
Brené Brown
Autorica Ivana Song.
