Što kad vas pitaju „kako si“?

Kako odgovarate na ovo pitanje? Jednom riječju ili rečenicom? Odgovarate kratkim ili dugim rečenicama? Možda način odgovaranja ovisi o tome tko vas i kada pita?

I kako vama odgovaraju na ovo pitanje?

Ne možete se sjetiti?

Ovih par primjera koji slijede će vas podsjetiti.

Možemo odgovoriti s OK i dobro, uz slijeganje s ramenima, ozbiljnu facu ili namrgođen izgled. Nekako mi se čini da je to najčešći odgovor. I uzvratimo pitanjem „kako si“? Dobijemo uobičajen odgovor ok, dobro. Nakon razmjene “kako si-dobro” razgovor ili završava ili kreće u nekom drugom smjeru.

Ima slučajeva da ovo pitanje pokrene niz raznih negativnosti koje upitani “nesebično” i detaljno podijeli uključujući stanje na poslu, obitelji do države i svijeta.

Ima ih koji jedva čekaju da vam sve ispričaju u detalje. Sve “strahote” svog života podijele s ljudima, koji ih pitaju „kako si“. Vrlo često, dok ih slušamo, pomislimo da su heroji, jer im se “svašta” događa, a oni su “još na nogama”.

Ima i onih za koje pomislimo “ah jadni ljudi” i u našim glavama dobiju ulogu žrtve.

Ima i onih, koje bi nazvala, fatalisti. Oni na pitanje odgovaraju slijeganjem ramenima i rečenicom: “Kako drugi hoće!” Fatalisti će biti tema nekog drugog teksta.

Ima i onih koji odgovaraju sa: „Super, Odlično, Nikad bolje!“ Oni su rijetki. Njih nazivam “superaši” i “odlikaši”. Vjerujem da “superaši” čitaju ovaj tekst. Vas proglašavaju lažljivcima. Žrtve, heroji i fatalisti vas proglašavaju lažljivcima, jer tko može biti odlično, super u ovom današnjem svijetu.

Kada čuju te pozitivne riječi imaju nekoliko mogućih reakcija, a “superaši” imaju razne mogućnosti za odgovor. Nudim vam nekoliko.

Jedna je da sumnjičavo pogledaju vas,”superaša”, izgovore neku riječ pohvale koju jedva, teškom mukom, procijede kroz zube. Pravite se da niste primijetili. Zahvalite se od srca, s osmjehom, njemu ostavite njegov jad. Ima ona narodna, bolje da su vam zavidni, nego da vas žale.

Jedna od mogućih reakcija je da vas začuđeno pogledaju i pitaju kako to uspijevate. I vi, naivci, počnete pričati, kako ste odlučili preuzeti život u svoje ruke i našli način da to činite. I dok vi oduševljeni, pričate, oni svaku vašu riječ ponište, negiraju, omalovažavaju. Vi ste u čudu. Dijelite s njima dobre i lijepe stvari, a oni…

Naivci ste, jer vjerujete da su vas pitali, jer ih zanima kako to da vam je dobro, da bi možda mogli i oni poboljšati kvalitetu svog života. Oni žele dokazati vama (u stvari sebi) kako je nemoguće biti dobro. Ako oni počnu vjerovati da je moguće za vas, znači da je moguće i za njih. Ako je moguće za njih, moraju napustiti uloge svoga životnog igrokaza koje igraju, što nikako ne žele. Njima odgovorite da su oni u pravu, a vi ćete nastaviti biti sretni.

Zatim su to oni koji kažu da je lako vama, jer imate nekog ili nešto što vam omogućava da ste odlično. Oni imaju apsolutno pravo. Ja se uvijek složim s njima, kad mi to kažu, uz dodatak da sam si sama tako složila život.
Ima i onih koji će vas otvoreno početi uvjeravati da vam nije dobro, samo vi to ne znate i zato su oni tu da vam “otvore oči”. Znaju biti vrlo napasni uvjeravajući vas da vi zaista nemate pojma kako ste. Znaju biti napasni u dokazivanju da ih lažete, govoreći da ste dobro, dokazuju vam da su oni vrlo mudri i da ih nikako ne možete prevariti. S njima prekidam komunikaciju, odmah, bez zadrške, okrećem se i odlazim u moju svjetlu budućnost, a njih ostavljam u njihovom mraku.

Ima sigurno još raznih kombinacija. Možda otkrijete još neku novu.

Odgovor na jednostavno pitanje KAKO SI može otkrivati puno toga što je u ljudskim glavama. Vašoj glavi i glavama ljudi oko vas.

Kada otkrijete vaš je izbor što ćete učiniti s vašim otkrićem.

Dragana Mladenović
Miroras.hr