Ima tih dana kad mi se baš ništa ne da i ne vidim smisao u ničemu. I ne volim se! Vjerojatno sve počne upravo od tog osjećaja. I kad je još i vrijeme ružno. Hladno je i vjetar puše! Ni unutra ni vani mi ne paše. Ne volim taj osjećaj kada mi nije ugodno u vlastitoj koži ali tako je sada. Sve steže i napeto je. Takvim očima i sve oko mene izgleda besmisleno. Preko noći sve što sam planirala i sve što sam napravila „padne u vodu“. Najradije bih nestala. Pobjegla od same sebe.
Peci, piši, pusti
I ima načina. Najjednostavnije je krenuti i raditi bilo što. Bez obzira na to što mi se ne da i nemam motivacije ali nimalo. Sada sam krenula pisati ovaj tekst. Nemam pojma hoću li ga završiti i što želim reći ali pišem. Možda odgovor dođe kroz njega. Mislim da ću ići peći kiflice. Ne zbog sebe jer ja ih skoro ni ne jedem nego jer ću time razveseliti ukućane. A pritom i sebe. Najbolje mi to funkcionira u zadnje vrijeme. Kada mi ništa nema smisla i osjećam se ovako bez veze, ustanem i napravim nešto za druge.
Znam sigurno da nemam pravo transferirati moje misteriozno nezadovoljstvo na ljude oko sebe. Jer da, misteriozno je! Jučer je sve bilo isto i bila sam odlično. Danas je ovako i možda će biti i sutra, a možda ću biti ponovo odlično popodne ili dok napišem ovaj tekst. Za mene najbolje funkcionira kada prihvatim ovo stanje i promatram o čemu razmišljam i kako se osjećam. Trenutno misli zapisujem, a tijelo mi je zgrčeno, čeljust mi je ukočena i hladno mi je. Malo me i glava boli, a ruke su mi ledene. I čim sam ovo napisala svjesno sam opustila čelo i lice, ramena i trbuh. Dublji udah dolazi spontano pa mi se i tijelo počelo grijati i opuštati.
“Osjećaji dolaze i odlaze poput oblaka na vjetrovitom nebu. Svjesno disanje moje je sidro.”
Taj Nhat Hanh
Smekšaj!
Tako mi je sa svakom situacijom. Ako ju prihvatim takvu kakva jeste i promatram promijenit će se, smekšati. Zapravo, ja se smekšam i imam više razumijevanja za sebe.
U ovom slučaju opuštam se i toplije mi je. Kada ne idem kontra i ne pokušavam na silu promijeniti ili kontrolirati ono što se događa, sve se složi. A to je sad već i do vježbe i primjene raznih tehnika. Nekad su mi ova stanje trajala danima i mjesecima. Danas prođu vrlo brzo. Sve što me muči i brine, ne sviđa mi se ili se jednostavno osjećam nezadovoljno, primijetim, osvijestim i pustim da bude. Jer kada sam svjesna tada mogu utjecati sama na sebe. Inače se pali autopilot. Probudim se s lošim osjećam jer sam možda nešto sanjala, čega se i ne sjećam. Kažem si da se loše osjećam i da mi se ništa ne da. Ta misao pojača osjećaj u tijelu. Tada se zabrinem zbog osjećaj u tijelu i ide sljedeći nivo misli pa zašto se tako osjećam, zbog čega? Možda sam bolesna? Ta misao pojača osjećaj u tijelu i tako nesvjesno mogu ići u nedogled i osjećati se sve lošije i lošije.
“Što god sadašnji trenutak sadržavao, prihvatite kao da ste ga odabrali. Uvijek radite s njim, a ne protiv njega.”
Eckhart Tolle
Budi objektivna
Ne prođe sve za par minuta ali ovim pristupom malo pomalo osvještavam što se u meni događa. I evo, malo se bolje osjećam. Ne znam hoću li ću objaviti ovaj tekst ali ako da, svakako vam preporučujem da pokušate. Kada napišemo ono što vrtimo po glavi, možemo se odmaknuti. Postajemo objektivniji.
A objektivno je, bar u ovom mom slučaju, da sam se probudila s lošim osjećajem koji će proći, jednako kao što je prošao i onaj odličan od jučer. I da, hladno je vani i puše, nije neko vrijeme za šetnju ali i to će proći. Proći će vrijeme, proći će i život. Pa ako se mogu bar malo bolje osjećati, zašto ne? Ljepše je osjećati se ugodno sa svime što mi se događa, bilo ono lijepo ili ružno, nego se brinuti i biti nezadovoljna, zar ne? Na kraju krajeva nije ni važno. Nema potrebe sve etiketirati. Neka bude kako je!
“U današnjoj žurbi svi previše razmišljamo – previše tražimo – želimo previše – i zaboravljamo na radost samo bivanja.”
Eckhart Tolle
Autorica članka Ivana Song.
