Rijetko sam imala želju vraćati se u prošlost i nemam dojam da sam propuštala prilike. Ono što sam birala je tako. Svaka odluka donijela je određeno iskustvo. Svakim sam nešto dobila i nešto drugo izgubila. Ali ovaj kojim sam išla je zapravo jedini smjer kojim sam mogla ići.
“Za sve što ste propustili dobili ste nešto drugo, a za sve što ste dobili izgubili ste nešto drugo.”
Ralph Waldo Emerson
Što je bilo, bilo je!
Strah od propuštanja prilika ili danas popularni FOMO prisutan je u manjoj ili većoj mjeri kod većine ljudi. I taj kao i svaki obrazac ima svoju korisnost jer nas može motivirati da ulazimo u nova iskustva. Najintenzivnije se pojavljuje u tinejdžerstvu kada tražimo vlastiti identitet. Tada nam se čini da što god odlučimo napraviti ono drugo je sigurno bilo zanimljivije.
Istovremeno točno je kako nikada ništa ne propuštamo. Tada nismo znali ili nismo mogli drugačije. I često tek s odmakom možemo vidjeti zašto smo birali baš određena iskustva.
Da sam otišla na audiciju za Lado danas ne bih bila u ovoj poziciji i ne bih pisala o svemu ovome. Da sam ostala živjeti u Županji, ne bih upoznala mnoge ljude koje volim. Svaka odluka koliko god mala nosi neku drugu razinu iskustva. Svako iskustvo imalo je svoju svrhu i dovelo me upravo ovdje. Danas pišem ovaj tekst iako sam mogla izabrati i nešto drugo.
U ovom trenutku možda ne znam i ne mogu vidjeti zašto je to korisno. S vremenom ću vidjeti.
Jedno je sigurno, žaliti za propuštenim prilikama nema smisla jer nas sprječava da živimo u ovom trenutku. Što je bilo, bilo je! Vrijeme vratiti ne možemo, a trošiti vrijeme na žaljenje za propuštenim prilikama je nepotrebno jer jedino kada mogu djelovati je sada.
Bilo bi bolje da se nisam udavala? Možda, ali tada bi propustila puno lijepih stvari koje su se dogodile. Možda bih upoznala nekog drugog i bilo bi mi bolje. A možda bi mi bilo gore. I tako mogu provesti cijeli život žaleći ili pitajući se što sam sve mogla.
Vrijeme prolazi
U međuvremenu trošim dragocjeno vrijeme ovog trenutka. Ostavimo prošlost u prošlosti. Nije bitno. Ovdje sam i tu i trebam biti. I na kraju krajeva, to je jedino gdje mogu biti.
Ako mislim da sam pogriješila u izboru mogu učiti iz toga. I ako želim napraviti to nešto što mislim da sam propustila, mogu sada pokušati. Ili mogu ovdje naći nešto što je sada prikladno. Vidjeti ono što imam ovdje je korisnije jer sve ima svoju svrhu i svoje vrijeme.
I ne, nije to uvijek lako za prihvatiti, pogotovo ako se uspoređujemo s nekom verzijom sebe koju smo zamislili. Treba biti realan i vidjeti što je sada. Kakve sada prilike imam i što mogu s njima. Sve ostalo je gubitak vremena.
Ono što je najvažnije, ako ne promijenim način razmišljanja sada, sljedeće godine ću žaliti jer sam pišući o ovome propustila priliku, na primjer, učiti švedski jezik. I tako se mogu vrtjeti u tom krugu, zauvijek.
Ništa ne propuštamo ako smo prisutni i sudjelujemo u životu. Ono što sigurno propuštamo razmišljajući o propuštenim prilikama je iskoristiti vrijeme i prilike koje imamo sada.
“Samo želim biti sigurna da ne propustite stvari u životu koje se događaju kad ne razmišljate. Jer vjerujte mi, to su najbolje stvari u životu.”
Colleen Hoover
Autorica Ivana Song.
