Sve o nadutosti što vam nitko nije rekao: liječnik otkriva mitove

Sigurno poznajete osobu koja vam se žali na nadutost. Dobro, možda ste i sami ponekad naduti, uostalom, tko nije? Kako god, obavezno pošaljite ovaj članak svima koji su vam se ikad požalili na nadutost ili se s njom godinama bore. Zašto? U ovom članku sam nastojao sažeti sve što znam o ovoj zdravstvenoj tegobi: iz formalnog obrazovanja kroz studij i poslije doktorat, kroz rad s kirurškim pacijentima i iz iskustva u radu s pacijentima i njihovim crijevnim mikrobiomom u Centru za crijevni mikrobiom (CCM). A naposljetku se toga toliko nakupilo da su nastala dva članka.

A zašto sam se uopće odlučio napisati ovaj članak?

Znate ono kad influenceri kažu “puno me ljudi pita…”? E, pa mene stvarno puno ljudi pita o nadutosti. “Naduta sam, što ću jesti?”, “Naduta sam, ima li smisla uzimati probiotik?”, “Naduta sam, da dođem kod vas na analizu?”. Bio to panel, predavanje kod Andree Solomun ili edukacija za kolege liječnike, pitanja o nadutosti prate me u stopu.

Nakon godina davanja istih odgovora stekao sam dojam da zvučim kao pokvarena ploča. Zato sam odlučio presjeći i napokon sjesti i sročiti sve svoje dosadašnje odgovore na jednom mjestu. Tako ne samo da ću ja napokon imati jedan članak koji ću slati svima koji me ponovno pitaju išta vezano uz nadutost, nego i vi možete svojim dragima poslati ovaj tekst ako vam se požale na nadutost ili ne znaju kako dalje s njom.

Krenimo redom. Što je nadutost?

Po meni je nadutost zapravo probavna tegoba broj 1 po popularnosti. Zvijezda među žgaravicom, vjetrovima i proljevima. U razgovoru s pacijentima, objavama na društvenim mrežama i tvrdnjama na reklamama u ljekarni. Svi bi, čini mi se, htjeli jesti sve što požele i imati ravan trbuh. Ili doći do čudotvornog napitka koji iz crijeva izbija one zelene mjehuriće plina iz reklama. No, isto tako po meni nema probavne tegobe o kojoj kruži toliko poluistina i zabluda.

Za početak nam stoga treba definicija. Odnosno, definicije. Jer u svakodnevnom govoru pod “nadutošću” podrazumijevamo više različitih stanja, tj. pojava. To je nesporazum broj 1 kad pričamo o ovoj temi.

Mit broj 1: Nadutost i napuhnut trbuh su ista stvar.

Kad kažemo nadutost, to se odnosi na osjećaj nadutosti: subjektivan osjećaj pritiska, punoće, napetosti, “balona” u trbuhu. Riječ dolazi od staroslavenskog glagola duti, što znači puhati, a od iste riječi potječu i riječi nadimati i nadimanje. Znači, nadutost u najužem smislu te riječi je zapravo subjektivan osjećaj. Nadutost kao takvu ne može potvrditi ni pregled ni nalaz, nego samo vi. Dovoljno je da se vi osjećate naduto.

Druga pojava, koja se često brka s nadutošću, jest takozvana “abdominalna distenzija”, odnosno golom oku vidljivo i objektivno mjerljivo povećanje trbuha. Nadutost i abdominalna distenzija često idu skupa: osobe koje se osjećaju naduto često imaju i uvećan, tj. “napuhnut” trbuh. Ovdje je bitno napomenuti kako se kroz dan naš trbuh kontinuirano proširuje, što znači da će u večernjim satima kod svake osobe postojati relativna “abdominalna distenzija” naspram jutarnjih sati. Stoga selfie s golim trbuhom preporučujem uvijek raditi izjutra, prije prvog gutljaja ičega.

Uz to postoji i stručni izraz “meteorizam”, koji označava prekomjerno nakupljanje plina u probavnom sustavu. Meteorizam se često koristi kao sinonim za nadutost. Na nalazu RTG-a abdomena možete naići na izraz da su crijeva “meteoristična”. Ako često imate osjećaj nadutosti, provjerite je li vam radiolog ikad ovo napisao u nalaz RTG-a trbuha.

Mit broj 2: Glavni uzrok nadutosti je plin.

Dakle, ako govorimo o nadutosti, mora biti i riječi o plinu. Plin izaziva nadutost, odnosno ja bih rekao “provocira” ovaj osjećaj, a indirektno dovodi i do abdominalne distenzije.

Otkud potječe plin u našim crijevima? Tri su glavna izvora plina:

1. Progutani zrak, stručno aerofagija: sa svakim gutljajem pića ili hrane progutamo i malu količinu zraka. Naravno, ovisno o tome koliko halapljivo jedemo. Zrak koji ne “izbacimo” podrigivanjem, stručno eruktacijama, putuje kroz naša crijeva do kraja probavnog sustava i na tom putu može doprinijeti nadutosti u svakom smislu te riječi (osjećaj, distenzija, meteorizam na RTG-u).
2. Bakterijska fermentacija: na kraju tankog crijeva i u cijelom debelom crijevu bakterije fermentiraju, tj. kemijski obrađuju ostatke neprobavljene hrane. Što bakterije posebice vole jesti, tj. fermentirati? Namirnice s puno vlakana, ugljikohidrata, a manjim dijelom čak i proteina. Bakterije tako vole fermentirati ostatke lukovica, povrća, žitarica, pa čak i mesa, jaja, mliječnih proizvoda i ribe. Pritom nastaje vodik (H₂), a kod nekih ljudi i metan (CH₄).
3. Probava: u početnom dijelu tankog crijeva, dvanaesniku, sokovi gušterače i žuč neutraliziraju želučanu kiselinu, a pritom nastaje manja količina ugljikova dioksida (CO₂). Rekao bih, zanemariva.

Uz to, naravno, i dio plina prelazi iz sustavnog krvotoka u crijeva, ali i ovdje se radi o neznatnim količinama u kontekstu nadutosti.

Ako govorimo o nadutosti, sad bi naravno bilo zanimljivo istaknuti koji je glavni izvor plina. No, nažalost nemamo nedvojben podatak koliko zraka progutamo, a koliko plinova stvara naš crijevni mikrobiom. Nemamo ni konačne brojke koliko plina uopće čovjek i njegov mikrobiom proizvedu kroz dan. Jedino što se jasno vidi u znanstvenoj literaturi jest da količina i omjeri između udjela izvora plina razlikuju se od osobe do osobe i ovise primarno o njezinim prehrambenim navikama.

Znači li to da osobe koje imaju nepogodne prehrambene obrasce imaju više plina i stoga imaju nadutost (osjećaj i distenziju)? Odmah vas moram razočarati: istraživači nisu našli značajno veću količinu plina u probavnom sustavu osoba koje pate od nadutosti.

Drugim riječima, ako ste naduti i mislite da je razlog tome što stvarate previše plina, vrlo vjerojatno niste u pravu. Kao što smo rekli u prvom mitu: nadutost je primarno osjećaj, a kako smo sad zaključili, uzrok tome nije isključivo previše plina. Puno pacijenata kod kojih je RTG abdomena pokazao “meteorizam” nije mi se žalilo na nadutost. Što ne znači da hiperprodukcija plina unutar crijevnog mikrobioma ne dovodi do nadutosti (osjećaja i distenzije). No, ako sam išta naučio tijekom godina, to je da problem nadutosti leži primarno u tome kako vaš probavni živčani sustav percipira plin i kako ga “gura”, tj. transportira kroz probavni sustav. Ali idemo polako.

Mit broj 3: Određene namirnice uzrokuju nadutost.

Svaki put s razumijevanjem kimnem glavom kad mi pacijent navede neku namirnicu koja mu izaziva nadutost. Brokula, jogurt, čokolada. Mislim da ne postoji namirnica za koju nisam čuo da je bar kod nekoga izazvala nadutost. Naravno, velik dio namirnica prolazi bakterijsku fermentaciju, što silom prilika (doslovce) dovodi do porasta količine plina u crijevima, krajnjeg okidača nadutosti (osjećaja i distenzije). Potpuno logično.

Ali zašto ta namirnica ne izaziva nadutost kod svih nas? Zašto nekim ljudima čaša vode izaziva nadutost? Da, i to sam čuo, ne biste vjerovali.

E tu se polako približavamo pravom uzroku nadutosti. Namirnice mogu izazvati ili, kao što smo rekli, “provocirati” nadutost. Ali one same nikad nisu njezin neovisan uzrok, već samo medijator. Više je mogućih dubinskih razloga nadutosti i svi su međusobno povezani:

1.Visceralna preosjetljivost: ovo je jedan od glavnih uzroka osjećaja nadutosti. Probavni živčani sustav osoba koje se žale na nadutost često je preosjetljiv, odnosno ima niži prag aktivacije. Glavni podražaj za aktivaciju probavnog živčanog sustava naime je rastezanje stijenke crijeva. A što rasteže stijenku crijeva? Hrana unutar probavne cijevi i naš stari prijatelj: plin. Kod osobe s visceralnom preosjetljivošću pojačani su količina i intenzitet signala iz crijeva, što mozak putem osi crijevo-mozak percipira kao nelagodu ili napetost, a ponekad čak i kao bol. Ovo stanje se može razviti zbog poremećaja osi crijevo-mozak uvjetovanog središnjim živčanim sustavom (anksioznost, stres, loš san), ali i kao posljedica crijevnih infekcija ili postojanja kronične upale u sluznici crijeva.

2.Prekomjerna bakterijska fermentacija: količina i vrsta plina u crijevima uvelike ovisi o njegovu glavnom proizvođaču, njegovu mikroskopskom veličanstvu, crijevnom mikrobiomu, i uvjetima u kojima on živi.

a) Previše bakterija na krivom mjestu: ako su ti uvjeti loši zbog unutarnjih razloga (poremećaj osi crijevo-mozak, neadekvatan oporavak) ili vanjskih razloga (neadekvatna prehrana, fizička neaktivnost, ksenobiotici), crijevni mikrobiom propada. Otvaraju se niše, prostor za rast i razvoj problematičnih mikroorganizama koji stvaraju veće količine plina, pogotovo metana. Posebno ako se ta niša otvorila u tankom crijevu pa se bakterije počinju prekomjerno razmnožavati u tankom crijevu, tj. dolazi do prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu (engl. small intestinal bacterial overgrowth, SIBO). Ako je to slučaj u debelom, onda to isto nazivamo LIBO (engl. large intestinal bacterial overgrowth).

b) Previše neprobavljene hrane: no, ne mora biti nužno problem u samom crijevnom mikrobiomu, već i korak prije. Ako previše neprobavljene hrane dopire do kraja tankog crijeva i u debelo crijevo, doći će do prekomjerne fermentacije i kod najstabilnijeg crijevnog mikrobioma. Znači, ako gornji probavni sustav (želudac, gušterača, žuč) ne odradi svoj posao zbog manjka/viška želučane kiseline, manjka/viška žučnih kiselina ili manjka probavnih enzima tankog crijeva ili gušterače, ili pak celijakije, također dolazi do prekomjerne fermentacije i proizvodnje plinova, jer mikrobiom jednostavno ima previše posla.

3.Nedovoljna evakuacija plina: vrlo je jednostavno – ako se plin ne evakuira, već stoji, izaziva nadutost (osjećaj, distenzija). Uz to se produljuje vrijeme bakterijske fermentacije, pa se dodatno povećava količina plina. Što može usporavati evakuaciju plina?

• Probavni živčani sustav: usporavanje peristaltike (motiliteta) dovodi do usporavanja pasaže (prolaza) hrane i plinova. Zatvor i nadutost su stoga usko povezani.
• Fizička neaktivnost: sjedilački način života može otežati evakuaciju, jer kretanjem pokrećemo indirektno i naša crijeva. Ako mi stojimo na mjestu, to čine i naša crijeva.
• Progesteron: za žene je tu bitno napomenuti i ulogu hormona – u drugoj polovici ciklusa, pred menstruaciju, porast progesterona relativno usporava rad crijeva, pa mnoge žene upravo tada osjećaju jaču nadutost, a iz istog razloga nadutost je česta i u trudnoći.
• Disfunkcije mišića: potencijalan razlog za sporiju evakuaciju mogu biti i funkcionalni problemi u radu mišića ošita i trbušne stijenke (abdominofrenična disinergija) ili mišića dna zdjelice, pogotovo kod žena nakon porođaja.
• Lijekovi: neki lijekovi mogu usporiti evakuaciju plinova, prvenstveno putem djelovanja na probavni živčani sustav. I to neki vrlo popularni lijekovi. Najizraženije je to kod opioida, lijekova protiv bolova (tramadol npr.). Isto tako preparati željeza, ali I sve popularniji GLP-1 agonisti (Ozempic, Wegovy) mogu prouzrokovati nadutost.

Mit broj 4: Prehrambene restrikcije su idealno rješenje za nadutost.

Kad ovako pročitate potencijalne uzroke nadutosti, nameće se jedno vrlo jednostavno rješenje: iz prehrane izbaciti sve namirnice koje se mogu fermentirati i nema plina koji može izazivati nadutost (osjećaj, distenziju). I niste jedini koji su imali tu ideju.

Znanstvenici sa Sveučilišta Monash (Monash University) u Melbourneu u Australiji razvili su takozvanu low-FODMAP prehranu: dijetoterapijski pristup u kojem se privremeno minimizira unos namirnica koje sadrže komponente koje bakterije mogu fermentirati. Ugljikohidrate, šećere, pa čak i šećerne alkohole. Low-FODMAP prehrana primarno je usmjerena na rješavanje nadutosti kad je ona povezana s prekomjernom fermentacijom zbog prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu (vidi 2a), ali samo privremeno i isključivo pod stručnim vodstvom, jer je vrlo teško vratiti se s ovog oblika prehrane na raznovrsnu prehranu.

No, nije low-FODMAP jedina popularna restriktivna “dijeta”: zbog vrlo brzog, ali kratkoročnog učinka na rješavanje nadutosti mnogi nutricionisti, liječnici, homeopati i slični vole pribjegavati restriktivnim dijetama kad je u pitanju nadutost. Smeta vam brokula? Izbacite. Smeta vam jogurt? Izbacite. Smeta vam banana? Izbacite.

Da, imat ćete rezultate. Jedno vrijeme će nadutost sigurno biti manja. Čestitke, sredili ste nadutost. Ali zato ćete iz prehrane izbaciti i iznimno nutritivno vrijedne namirnice, što će dodatno osiromašiti vaš crijevni mikrobiom, a to onda može dovesti do propadanja mikrobioma i otvaranja niša za neke nove, ne tako poželjne, kli(n)ce. I onda ste u začaranom krugu: izbacujete sve više namirnica, nadutost ne prestaje, pa izbacujete još više namirnica, a nadutost i dalje ne prestaje i tako u krug. Neki naši pacijenti bez osjećaja nadutosti mogu jesti samo piletinu, mrkvu i kuhanu rižu. Sve ostalo za njih predstavlja tri tanjura graha za zdravu osobu uz par piva, sudeći po reakcijama.

No, bez brige, nije samo znanstvenicima na pamet sinula ova ideja. Pretražite pojam “nadutost” na bilo kojoj tražilici i prvo što će vam izbaciti su objave i članci s listama namirnica koje izazivaju nadutost. Nije ni čudo što je takav sadržaj popularan s obzirom na mnoštvo ljudi koji pate od nadutosti. Po nekim procjenama čak 18 % svjetske populacije. Ali ne sumnjam da ste čitajući ovaj članak shvatili kako takav pristup nema ama baš nikakvog smisla za dugoročno rješavanje nadutosti. Jer znamo: prehrana je okidač, a ne uzrok nadutosti. Fokusiranjem na prehranu pacijenti, ali i stručnjaci koji ih vode, gube iz središta pozornosti one dubinske razloge koji vode do nadutosti: visceralnu preosjetljivost, prekomjernu bakterijsku fermentaciju zbog previše bakterija na krivim mjestima ili neprobavljene hrane i nedostatnu evakuaciju plinova.

Naravno, ako je kvaliteta života vrlo narušena, pogotovo ako je funkcioniranje u privatnom i poslovnom okruženju onemogućeno, prehrambene restrikcije najbrže su i najučinkovitije rješenje. I mi u CCM-u ih prakticiramo kad je voda (odnosno plin) došla do grla. No, prehrambene restrikcije nastojimo primjenjivati što je kraće i blaže moguće.

Mit broj 5: Nadutost se ne može riješiti.

Isto kao što ne postoji hrana čijim ćemo izbjegavanjem riješiti nadutost, ne postoji ni hrana koja će nas spasiti od nadutosti. Ne postoji savršena prehrana, niti postoje pojedinačne namirnice koje eliminiraju osjećaj nadutosti ili abdominalnu distenziju. Ni čajevi, ni praškovi, ni ini preparati. Moram vas razočarati: ne postoji nikakav tajni protokol koji mi znanstvenici čuvamo od puka, a koji brzo i jednostavno rješava nadutost, iako to tvrde mnogi pseudostručnjaci na društvenim mrežama.

Ali postoji put. Više puta sam se uvjerio kako se nadutost vrlo učinkovito može staviti pod kontrolu, a nekad čak i u potpunosti razriješiti. No, za to treba dobro razumjeti razloge zašto uopće dolazi do nadutosti. Je li to probavni živčani sustav, autonomni živčani sustav ili crijevni mikrobiom? Ako se krene od korijena problema, s nadutošću se vrlo dobro može uhvatiti u koštac. Da, definitivno ima nade, i to za svakoga tko se muči s njom. O tome kako pristupiti rješavanju nadutosti pročitajte u idućem članku. Razdužio sam.

Mit broj 6: Nadutost je normalna i s njom se treba živjeti.

I još jedan mit za kraj. Jedna vrlo opasna zabluda. U razgovoru s pacijentima sam tako stekao sliku kako se većina njih s nadutošću bori već godinama. Izbacuju jednu pa drugu namirnicu, vrte suplemente, čitaju i educiraju se o zdravlju crijeva, slušaju podcaste, traže načine kako umanjiti utjecaj nadutosti na svoj život. To nije dobro ni za njihove prijatelje, koje počinju rjeđe viđati jer izbjegavaju druženja uz hranu, ni za njihove ukućane, koji više ne znaju što spremati za obroke. A ponajmanje za njih same.

Ta tiha kapitulacija pred nadutošću nosi velike zdravstvene rizike. Prvo, nadutost, kao i druge nespecifične probavne tegobe, može biti prvi znak bolesti: kroničnih upalnih bolesti crijeva, celijakije, endometrioze (tipični “endo belly”), pa čak i malignih oboljenja. Za žene specifično karcinoma jajnika. Nadutosti treba ozbiljno pristupiti i ni slučajno je ne zanemarivati.

Drugo, nadutost je vrlo često prvi znak da nešto s crijevnim mikrobiomom nije u redu. To stanje nazivamo disbiozom, krovnim pojmom za sve što pođe krivo u i oko crijevnog mikrobioma. Kako je crijevni mikrobiom usko povezan s imunitetom, metabolizmom, reproduktivnim sustavom, kožom, kostima i tako u nedogled, problem s mikrobiomom nikad ne ostaje u crijevima. Zato i postoji ona inačica poslovice: “Crijeva nisu Las Vegas: što se dogodi u crijevima, NE ostaje u crijevima.”

Da, nadutost nije najgore što vam se može zdravstveno dogoditi. Nije to bolest u klasičnom smislu te riječi. Ali nadutost je signal. Signal iz naše utrobe da nešto u nama nije kako treba. I zato obavezno pročitajte drugi dio o tome kako pristupiti rješavanju nadutosti.

Andrija Karačić
Centar za crijevni mikrobiom
https://www.ccm.hr