Ispod popluna, uz baterijsku lampicu znala bih je čitati pa cijele noći. Uvijek me bilo strah da mama i tata ne shvate koliko je volim čitati. Gutala sam njenu Gričku vješticu, Plamene inkvizitore, Gordanu i ostale romane. Većinu tih djela imam na jednoj od polica dnevnoga boravka, brižljivo spremljene od prašine. Većinu sam i pročitala više puta. I mislim da ću još koji… Ma što vi mislili o tome, Zagorka je znala stvoriti intrigantnu priču koju jednostavno ne možeš pustiti iz ruku. Zapleti, ljubav, povijesne činjenice i fikcija majstorski isprepleteni!
Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. – Zagreb, 30. studenoga 1957.) bila je hrvatska novinarka i književnica, poznata kao prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj te jedna od najčitanijih književnih autorica. Unatoč izazovima koje joj je nametnulo tadašnje patrijarhalno društvo, ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturnoj i novinarskoj povijesti.
“Nije li čudno što se ljudi tako rado bore za svoju vjeru, a tako nerado žive po njenim zakonima.”
― Marija Jurić Zagorka, Grička vještica I – VII
Luđakinja, muškarača, luda sufražetkinja – tek su neki od nadimaka koji su je pratili. Bila je prva hrvatska profesionalna novinarka, aktivistica, književnica… Borila se za svoj položaj u društvu jednako ozbiljno kao što su se njezina djela natjecala za zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti. Za svoga života nije doživjela zasluženo priznanje, uvijek gažena, nikad priznana.
“Ljudi uvijek spoznaju vrijednost tek kad je izgube.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
Usprkos popularnosti koju je stekla romanima, samu sebe je smatrala novinarkom. Izvještavala je o političkim zbivanjima iz Parlamenta, bila je dopisnica iz Beča i Budimpešte, a intervjuirala je i niz uglednih ličnosti svoga vremena. Pisala je iz vlastite sobe za redakciju Obzora kako je nitko, jer je žena, ne bi vidio, a strani su novinari izvještavali o „malom čudovištu od talenta i sposobnosti“, čija su pitanja „pogibeljno inteligentna, opaske točne, primjedbe britke“.
“Vladar nema prijatelja, već samo udvarača i puzavaca koji njegovom milošću lihvare državu.”
― Marija Jurić Zagorka, Grička vještica I – VII
Možda je malo prerano došla na svijet. Da je rođena u našem vremenu, sigurno bi je čekala svijetla budućnost. Blogala bi, tweetala i uspjela bi dići masu na noge. Po njenom djelu bi konačno bila snimljena kakva smislena sapunica ili film u nastavcima. Možda još nije kasno, dragi scenaristi, da je ponudimo kao dobru zanimljivu seriju i prodamo…
“Na prljavom se ruhu ne raspoznaje ni mrlja, na čistom se razabire svaka kap kiše.”
― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata
Kako piše, negdje 29., a negdje 30. studenog, umrla je Marija Jurić Zagorka davne 1957. godine na zagrebačkom Dolcu, gdje se danas smjestio memorijalni stan koji nosi njezino ime.
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, desetak godina je radila u građevinskom i sektoru energetike. Odlučila je sve promijeniti i vratiti se svojoj tajnoj ljubavi – medijima i pisanju. Bavi se i društveno odgovornim poslovanjem te je članica udruge Mogu sve čiji je cilj promicanje i inkluzije osoba s invaliditetom u društvo. Autorica zbirke kolumni 'Kobile trče počasni krug'.
