Tko je bio Casanova?

Svi smo mi čuli rečenicu ili je čak sami izgovorili: “On se ponaša kao Casanova.“ Tko je zapravo bio taj čovjek s kojim se pojedini muškarci uspoređuju. Iako je od njegove smrti prošlo više od 200 godina, njegovo ime često odzvanja u današnjem vremenu. Međutim, poznato je i da je, iako je preferirao žene, Casanova barem tri puta bio i s muškarcima.

Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt rođen je 2. travnja 1725. godine u Veneciji kao najstarije od šestero djece od oca po zanimanju glumca i plesača Gaetana Casanove i majke glumice Giovanne Marije Farussi. Nije samo njegovo ime tako dugo, nego i njegov spisak zanimanja. Bio je avanturista, svećenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomata i pisac.

Na Sveučilište u Padovi upisao se s 12 godina, a 1742. godine diplomirao je sa 17 godina, gdje je stekao pravnu diplomu. Prema njegovim vlastitim riječima “osjećao je veliku odbojnost” prema toj diplomi. Zbog toga se počeo baviti i moralnom filozofijom, kemijom, matematikom kao i medicinom. Brzo poslije stečene pravne diplome odlučio je proputovati Europu. Njegovo visoko obrazovanje otvorilo mu je vrata u najbolje krugove društva. Bio rado viđen gost u kraljevskim palačama.

Iako je bio obrazovan, više su ga privlačili senzualni užici kao i slava velikog slobodnjaka. Volio je žene i bio je veliki ljubavnik. Idealna veza, prema Giacomu, sastojala se od četiri faze: isprva je pronašao ženu koja je bila nezadovoljna svojim ljubavnikom, a zatim ju je oslobodio poteškoća. Nakon toga, zaveo je damu, pokrećući prolaznu romansu. U konačnoj vezi ljubavnik je, izgubivši interes za ženu, doveo je do bogataša ili dogovorio brak. Sam Casanova nikada nije bio službeno oženjen.

Casanova nije volio orgije, a to mu je donijelo dosta nevolja jer kada je venecijanski princ organizirao orgije, nikome nije dopuštao da ih izbjegne. Casanova ih pak nadasve nije tolerirao i činio je sve da ih izbjegne jer nije volio igre u kojima ne nadzire stvari i u kojima nema moć. Nikada nije pomišljao na brak i tim povodom je zapisao: “Volio sam žene, no još sam više volio svoju slobodu.”

Zbog brojnih ljubavnih afera on je najmanje tri puta bolovao od sifilisa i vjerojatno se nikada nije od njega izliječio. Bio je putujuća seksualna bomba. Pokušao se liječiti živom, jer se bojao kirurškog noža. To liječenje trajalo je šest mjeseci, ali mu je s vremenom nakon svakog takvog liječenja bivalo sve gore i na kraju mu je trebalo dva mjeseca da se oporavi od takvog liječničkog tretmana.

U kasnijem razdoblju svog života, nakon što je već prošao veći broj spolnih bolesti, Casanova je odlučio koristiti koru limuna kao svojevrsnu kontracepciju kako bi se zaštitio od bolesti i neželjenih potomaka. Sigurno vam zvuči smiješno (i jest) stavljanje kapice od limuna na spolovilo, ali izgleda da je Casanova bio ispred svog vremena i da njegov postupak nije baš bio potez luđaka. Naime, istraživanja su pokazala da prirodne kiseline koje se nalaze u limunovom soku ubijaju spermije, te da čak mogu djelovati kao zaštita od AIDS-a i ostalih spolnih bolesti!

Čitav njegov život bio je pun skandala, koji su ga pratili na brojnim poslovima koje je obavljao, a ispunjavao je i policijske dosjee: od tuča do svetogrđa koje je činio protiv crkve.

Casanova nikada nije imao redovite prihode, ali se odijevao vrlo dobro, volio je živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao, volio se i kockati – prokockao je čitavo bogatstvo. Najveću zaradu je ostvario kada je u Parizu skupini ljudi pomogao organizirati državnu lutriju. Od provizije je, u razdoblju od godine i pol, zaradio – u današnjim omjerima, milijarde eura.

Posljednje godine života proveo je kao siromašni starac, dosađujući se i osjećajući krajnje nezadovoljstvo životom. Put mu je stao u mjestu Teplice (Češka) u kolovozu 1785. godine. Tu je sreo grofa Josefa Balnsteina kojeg je upoznao dvije godine ranije u Beču. Grof mu je ponudio mjesto knjižničara u svome dvorcu. Također je razmišljao i o samoubojstvu, ali je na kraju odlučio napisati autobiografiju pod nazivom „Priča o mom životu“. Skraćena verzija “Povijesti mog života” objavljena je u periodu između 1826. i 1838. godine, a potpuna verzija 1960. godine. U tom djelu Casanova opisuje svoje avanture i ljubavne afere. Međutim, to djelo ipak ima svoju povijesnu vrijednost jer nam daje sliku jednog vremena tj. opis običaja koji su tada vladali. Posao knjižničara Casanova je obavljao do svoje smrti – 4. lipnja 1798. godine. Bio je to kraj i posljednja Casanovina stanica na putovanjima po Europi, a putovao je diljem Europe – od Madrida do Petrograda, od Londona do Istanbula.

Iako nije poznato je li žalio za ičim što je učinio, napisao je: „Iako ne žalim zbog brojnih ljubavnih podviga, daleko od toga da želim ikome služiti kao primjer za iskorištavanje nježnijeg spola, koji je toliko zaslužan za moje uspjehe.“