Trenutno sam u kontejneru, na poslu. Ne dozvoljavam da mi pišu godišnji iako su htjeli. Do zadnjeg daha ću raditi, i sutra, a navečer mi je let avionom. Tek sinoć sam počela s pakiranjem. Na kutiju pišem što je skriveno unutra, vežem ih i špagom, tako ih je lakše nositi.
Nisam pronašla novi smještaj, ali sad o tome ne razmišljam već ću tjedan dana, prije nego krenem kući. Gledat ću da što duže ostanem kući. Razgovarala za posao u jednom od hotela za sredinu idućeg mjeseca. Trebaju sobaricu, spremačicu, pralju…. pa sam se na sve pozicije javila i rekla da je razlog to što nude smještaj. Pa kako bude.
Dečki su dobro. Bitno da se ne svađaju među sobom, da je tu postignuta harmonija, da obojica rade i zarađuju, te da me više ne gule kao prije. Ah, djeca…
Pomalo sam sve svela u neku normalu i neki drugi tijek. Da, svakako ću gledati da radim što duže i to dislocirano od kuće jer mi je taj osjećaj slobode i mira nezamjenjiv. To mi je bilo važno da ojačam i da se pripremim za ostale životne faze.
Koliko god mi je bilo kod ove gazdarice gadno, od smrzavanja do vrućine, toliko sam ipak bila u zračnoj sobi s pogledom koji liječi, s pogledom prema pučini i okolnim otocima, zidinama, brdima i zelenilu. Pogled je fascinantan, odmorila sam svoj um, sabrala se i posložila prioritete.
Bitno je to što imam mirovinu, kakva je takva je, ali je ipak neka sigurnost za režije platiti, drugo je to što sam se gužvala s kreditom . Zato moram raditi. htjela ili ne.
Upornost i širokogrudnost prema djeci sad na neki način ubire plodove. Ne smijem ni pomisliti koje sam sve doživjela neugodnosti i pritisak, nisam zaboravila. Samo znam da nikad više to ne želim ni blizu, ni zarez od problema i neugoda.
Koristim vrijeme pauze i pišem ove riječi u mail, jer jednostavno mi je do odlaska vrijeme prekratko i neću imati prilike. Ne ljuti se, urednice…
Putovat ću isključivo tehnikom, to su laptopi, punjači i mobiteli, stikovi, memorije, nešto kozmetike i sendviča ću si napraviti jer mi je glupo išta drugo sad nositi, kupovati kad dođem, smanjit ću sve na minimalno. Vidjet ću u hodu, jer je sve ispražnjeno i neću obnavljati sad kuhinju hranom. Procijenit ću u hodu sve, rano mi je o tom svemu sada napamet se zalijetati.
A i što se tiče posla sam rasterećena. Što bude, bit će, ali nemam namjeru trčati čim me zovu jer moram obaviti što moram, makar 2 tjedna.
Ne umaram se s nekim kolegama koji se boje za svoje pozicije, pa izbjegavaju da budem u upravi firme, šutim i idem k svom cilju, a to je sad biti kod kuće i rješavati što moram i što stignem.
Neću biti često online jer sam odavno kod kuće ugasila i tv i internet, pa ću putem mobitela se spajati. Ili gdje mi bude zgodno ću loviti signal, ai ne vjerujem za duge korespondencije, već samo za poruke.
Promijenila sam stil odijevanja, silom prilika. Neću vući sobom išta od odjeće jer mi je glupo, nisam uzimala u avionu i bagažu. Odlučila sam, kad dođem, ormare dobro otvoriti i podijeliti sve što ću možda nekad nositi, jer mi je jednostavnije živjeti bez tereta, a i vežu me uspomene koje ne želim nikako buditi.
Važno je da sam se umno stabilizirala i da ni jednog trena i ne pomišljam da mi treba netko, već ako se dogodi – dogodi. A kako nisam stvarala mogućnost takvih događanja, sama sam i to je to.
Ne želim se vezati za pogrešne osobe ni na koji način. Hoću otići raditi opet van granice jer mi je interesantna strana mirovina ma koliko god iznosila. Umorila pakirajući to malo i kratko u kutije, nemam više kondicije. Prestala sam s inhalacijom, unatrag dva dana, jer mi je moguće disati i bez toga, obzirom da puše i dobro se vani inhaliram, a prah ima neka svojstva koja oštećuju štitnu žlijezdu i regulaciju šećera. Znači, možda je moje debljanje bog tog. Uvijek sam imala struk, a sada ga ne vidim. Pokušat ću na drugi način rješavati mnogo toga.
I sad te pozdravljam. Mislim da sam se dotakla manje više svih tema koje su aktualne. Nadam se da ću imati kondicije hodati po ravnom gradu jer moram utjerati zdraviji život, nema mi druge. Nadam se da me neće vlaga u zraku dokusuriti. U svakom slučaju, dom je dom, a sve ostalo ću poslije rješavati kad dođu i te stvari na red.
