Valentina Babić, rodom iz Istre i majka djevojčice, ujedno je i vlasnica obrta za digitalni marketing. No, Valentinin put u poduzetništvo nije bilo lak jer se. Prije dvije godine dijagnosticirana joj je multipla skleroza. Usprkos dijagnozi koja ju je šokirala, baš kao i sve oko nje, odlučila je upravo u tom trenutku dati otkaz i otvoriti svoju firmu. Kako se odlučila na taj potez, što je sve u životu morala promijeniti i kako se prilagodila na potpuno novi život, donosimo vam u razgovoru s Valentinom.
Za početak, predstavite nam se i recite čime se bavite?
Ja sam Valentina i dolazim iz Istre. Majka sam prekrasne djevojčice, vlasnica obrta za digitalni marketing i kreiranje sadržaja VB Creative te osoba koja je strastveno zaljubljena u kreiranje vizualno atraktivnog sadržaja. Moje područje genijalnosti su Canva edukacije koje provodim za individualce, učilišta, tvrtke i poduzetnike.
Uživam u dijeljenju svog znanja iz područja marketinga, a posebice grafičkog dizajna kojeg sam stjecala godinama, između ostalog, radeći i u tiskari te sam kao poklon za čitatelje mog omiljenog portala pripremila poklon u obliku e-knjige koji sadrži 25 najvažnijih Canva kratica koje su mi značajno ubrzale proces kreiranja u ovom online grafičkom alatu. Apsolutno svakom klijentu s kojim radim želim pružiti maksimalno korisničko iskustvo, prijateljsku podršku, ali i opsežno znanje koje ne mogu dobiti na nekom drugom mjestu.
Moj bi život mogao zvučati idilično da nije jedne sitnice. Odnosno, njih nekoliko, koje su me natjerale da preispitam cjelokupan razlog vlastitog postojanja.
Prije gotovo dvije godine, dijagnosticirana mi je multipla skleroza, što je zapravo jedan od glavnih razloga zašto sam odlučila ući u poduzetništvo, koliko god se ova izjava činila nevjerojatnom.
Kako ste uspjeli svoje zdravstvene izazove, točnije, multiplu sklerozu, pretvoriti u priliku za ulazak u poduzetništvo?
Moram priznati da sam o poduzetništvu sanjala odmalena, no nisam znala što želim raditi niti je postojalo nešto u čemu sam bila pretjerano dobra. Osim u pamćenju činjenica iz Harry Potter knjiga. Nakon fakulteta, vrlo sam brzo shvatila da me digitalni marketing, unatoč diplomi stečenoj na kulturalnim studijima, sve više vuče k sebi.
Nakon što mi je dijagnoza postavljena, shvatila sam da je život uistinu prekratak da bih ga tratila radeći posao za osobe koje me ne cijene dovoljno niti razumiju kroz što prolazim. Iako prestravljena dijagnozom i komentarima bližnjih koji su me odgovarali od davanja otkaza, već sam donijela odluku. Točnije, moje ga je tijelo donijelo za mene.
Sjedeći 9 sati dnevno, trpjela sam velike bolove u leđima i shvatila da, ako uistinu želim biti bolje, to neću moći postići radeći za drugoga. Osim toga, stres kojeg sam doživljavala skrivajući dijagnozu, pogoršavao je moje simptome. Vapila sam za fleksibilnim radnim vremenom, a dane sam htjela započinjati šetnjom umjesto šalicom kave i dugom vožnjom do radnog mjesta. Ne mogu reći da sam isključivo zbog dijagnoze odlučila pokrenuti vlastiti posao, no ova je činjenica taj proces svakako ubrzala.
Kako vaša dijagnoza utječe na vaš svakodnevni život i poslovne obveze?
Jako puno vremena provodim u brizi o svojem zdravlju i moram priznati da mi se život vrti oko zdravih navika iako se trudim da to ne postane opsesija. Radni dan započinjem šetnjom koja ponekad potraje i do sat vremena, baš tako i završavam večer.
Odabrala sam alternativni način nošenja s mojim simptomima što znači da trenutačno ne uzimam lijekove, već sam odabrala liječiti se funkcionalnom medicinom, odnosno promjenom stila života, prehranom i biranim suplementima u suradnji s stručnom osobom specijaliziranom za autoimuna stanja.
Naime, ne konzumiram gluten, žitarice, mliječne proizvode, grahorice niti šećer pa ne mogu pojesti nešto „na brzinu.“ Iz tog razloga većina moje svakodnevice mora biti dobro isplanirana kako bih ispoštovala svoj režim prehrane. Također, kada odlazim na poslovni put moram uvijek u blizini pronaći restoran koji odgovara mojoj prehrani. Ostatak radnog dana rezerviran je za Canva individualne ili grupne radionice.
Nažalost, danas je još uvijek česta pojava brojnih stereotipa. Vi ste žena poduzetnica i k tome još imate i MS. Jeste li se vi susretali sa stereotipovima? Kako se nosite s komentarima?
Predrasude osoba koje ne razumiju što točno radim jer rad od kuće ne smatraju radom, češće dolaze od strane starijih (obično muških) osoba kojima je motika jedino mjerilo težine određenog posla. Znam čuti riječi poput: „A to ti je hobi?“ ili „Super da si našla nešto da si ispuniš vrijeme, znaš, s obzirom na tvoju dijagnozu.“
Što se tiče osoba koje me vide i poznaju, često čujem riječi poput: „Polakše!“ ,„Uspori!“ No, problem je u tome da ne znam kako. Ponekad me tijelo upozori da moram uzeti predah i tada ga poslušam. Problem je u tome što toliko uživam u svojem poslu da ga vrlo često ne doživljavam kao posao.
Kako ste se prilagodili promjenama u svom životnom stilu i radnom okruženju nakon dijagnoze? Što vam je bilo najteže promijeniti u životu?
S obzirom na to da sam veliki gurman i obožavam slatko, odjednom izbaciti sve te ukusne namirnice iz prehrane bio je, priznajem, težak pothvat. No, nakon što sam počela primjećivati porast energije, bolju koncentraciju, redovitiju probavu, izostanak PMS simptoma i čestih migrena, tko bi se uopće htio vratiti na staro?! Nakon 6 mjeseci povukao mi se i Lhermitteov znak (neugodan osjećaj električnog strujanja koji se širi tijelom pri savijanju glave prema naprijed).
Ovo je poboljšanje nastupilo u kombinaciji s jasnijim govorom, boljom koncentracijom, a čak mi je i održavanje ravnoteže postalo lakše. Osim toga, lagana inkontinencija koja me mučila godinama nakon poroda, danas je stvar prošlosti. Nakon što sve ovo uzmem u obzir, ne pada mi na pamet vratiti se na staro.
Istaknuli ste u nekim intervjuima kako ste se osjećali jako loše nakon dijagnosticiranja MS-a. Jeste li ikada potražili psihološku potporu?
Zbog svog sam YouTube kanala, na kojemu dijelim iskustvo života i rada s multiplom sklerozom, upoznala velik broj osoba koje unatoč dijagnozi kroje svoju poslovnu i životnu priču, a mnogi su od njih postali i moji prijatelji. No, nakon nagle smrti oca, bojala sam se da neću moći tako lako zadržati svoj vječiti optimizam i potražila psihološku pomoć. Psihoterapija je danas sastavni dio mojeg života i smatram da je u teškim situacijama, poput ove, ona itekako potrebna.
No, nakon što mi je dijagnosticirana multipla skleroza, osjećala sam se užasno. Plakala sam mjesec dana i opraštala se od svog života. U mojoj glavi izgradnja karijere je izgledala kao nešto zabranjeno, a odlazak na putovanje kao pusti san. Tada, nakon što sam pročitala knjigu „U šumi“ koju je napisao Denis Delogu, shvatila sam da nada ipak postoji. Od tog sam dana, umjesto da se fokusiram na svoje simptome, odlučila prikupiti apsolutno sve informacije o prehrani, suplementima i stilu života koji bi mi mogao pomoći ublažiti svoje simptome.
Znamo kako neke javne, što hrvatske osobe poput Anđe Marić ili Nike Antolos boluju od MS-a, baš kao i Christina Applegate o kojoj se puno i piše u posljednje vrijeme u medijima. Mislite li da njihove priče pomažu o osvještavanju javnosti o MS-u?
Svakako. Mislim da mnoge osobe još uvijek ne znaju što je zapravo multipla skleroza i da ona ne izgleda jednako kod svake osobe. Anđu pratim i rezoniram s njezinim riječima i mislima.
Smatram da je kod naše dijagnoze najvažnije zadržati pozitivan um u kombinaciji s ljubavlju prema sebi i svojem tijelu. Istina, ne znam što mi nosi sutrašnji dan, no također smatram da smo sami odgovorni za svoj život i na svakodnevnoj bazi donosimo odluke koje će utjecati na naše zdravlje. Ja svakog jutra odabirem biti dobro.
Za kraj, što poručujete ljudima koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji kao što je vaša?
Najvažnije je – nemojte odustati od sebe. Ništa i nitko nije važniji od vas i vašeg zdravlja. Teško je, zahtjevno, a ponekad i boli, ali vjerujte mi, nagrada se stostruko isplati!
