Idealna ljepota kroz stoljeća je bila jasno definirana, no postoje li danas jasno određeni kriteriji? Sudeći po sve većoj slobodi i odmaku od nekad vrlo striktnih normi baš i ne. Uvriježeno je da se kriteriji ljepote u modnom svijetu mijenjaju svakih desetak godina, pa nešto što je nekada bilo vrlo atraktivno danas ne ispunjava te kriterije. Nekad je stereotip ženske ljepote bila bjelkinja, savršeno odjevena i našminkana.
Šezdesete godine prošlog stoljeća kao ikonu su slavile mršavu Twiggy, a u 70’ima se pojavila Lauren Hutton koju su neki bezočno ogovarali zbog razmaka među prednjim zubima. 80’ih je pravu revoluciju izazvao prvi tamnoputi model Naomi Campbell, koja odmah osvaja naslovnice pariškog Vogua i Timea. Tih godina po prvi put Annie Leibovitz, poznata fotografkinja, slika Demi Moore trudnu i uzburkava društvene norme.
Posljednjih desetak godina stigao je imperativ ljepote u vidu izraženih grudi i bokova (Kim Kardashian). Tu su još uvijek i manekenke „na rubu gladi“, no većina njih ima nešto zajedničko – intervencije botoxom, filerima i ostalim dražestima, koje neke od njih pretvaraju u neprepoznatljive kreature.
Važno je napomenuti da je pojavom photoshopa, selfiranja i raznih filtera ljepota zapravo postala virtualno neiskrena. Više ne možete znati kako netko izgleda, puno je žena sklono samouljepšavanjima fotografija, a posebno u tome prednjače mediji. Mnoge poznate osobe imaju cijelu svitu fotografa i stilista, koji provedu više dana tražeći savršene kadrove i fotkajući ih u domu, na placu, na kavi, prije i nakon ustajanja i slično. Sve celebice su nakon poroda nevjerojatno svježe, odmorne, vesele i atraktivne, kao da nisu tek stigle iz bolnice. To je naravno laž, a razmišljam o poruci koju šaljemo današnjim djevojčicama i teenagericama. Je li jedna od njih možda: Ne brini ako nisi savršena, uz nekoliko intervencija postat ćeš.
U zadnje vrijeme pojavio se novi fenomen. Ne robuje strogim formama ili XXS konfekcijskim brojevima, baš naprotiv, ističe nesavršenost kao novi oblik identiteta. Tako u stranim časopisima (još je rano za nas) možete vidjeti manekenku s vitiligom (Winnie Harlow), koja nosi revije najpoznatijih dizajnera kao što je Marc Jacobs, ili XXL modele, a ono što im je zajedničko je zadovoljstvo svojim izgledom, prihvatile su ga i zato mogu bez problema funkcionirati u ovom, ponekad okrutnom svijetu.
No, koliko god različitost i nesavršenost bila interesantna, ona ponekad donosi i pravu kišu kritika. To se dogodilo armenskom modelu Armine Harutyunyan i Gucciju, jer žena ima malo neobične crte lica. Zahuktala se polemika je li ona lijepa. To zapravo više i nije toliko važno, jer moda je zapravo igra, a ona je svima dozvoljena. Ono što je toliko privlačno zapravo je sloboda da budete ono što jeste uz veliku dozu individualnosti.
Znanstvenici su željeli otkriti kako fotografije mršavih modela mogu utjecati na mišljenje o idealnoj ljepoti ženskog tijela. Proveli su istraživanje s ljudima, koji još nikada nisu vidjeli takve fotografije. Otputovali su u Nikaragvu, u predio koji je jako izoliran, gdje sela nemaju struje niti mogu pratiti televizijske programe, odnosno nisu izloženi medijima. U istraživanju je sudjelovalo osamdesetak volontera i trebali su opisati idealnu građu tijela. Polovina njih vidjela je fotografije mršavih modela, a preostali fotografije plus size manekenki. Onima koji su gledali bucmaste manekenke ideal je bio baš takvo tijelo, dok je druga grupa koja je vidjela mršave manekenke idealno tijelo opisala baš takvim. To dokazuje da su te fotografije uvelike utjecale na kreiranje njihovog mišljenja. Ta se populacija naziva „media naive“.
Oni nisu izloženi slici koju kreiraju mediji pa zapravo kreiraju vlastite standarde ljepote. Nisu nikada čuli za obradu fotografija, niti o profitabilnosti lijepog izgleda. Ono što zapanjuje je činjenica da je trebalo samo 15 minuta pa da oni u potpunosti promijene svoje stavove o idealnoj ljepoti, onoj koja ih okružuje. Vrijedi se zamisliti o snazi medijske manipulacije.
Nadam se da će i u Hrvatskoj osvanuti mnoge prilike za „nesavršene“ žene jer po meni to je pravi put da današnje djevojčice i teenagerice nauče da ne postoji jednoznačna ljepota i da je ona doista u očima promatrača, jednako vrijedna i uzbudljiva, bez obzira radi li se o savršenim crtama lica i građi tijela ili nesavršenim, no koje ponosno nosi samouvjerena žena.
