Nakon posljednje epizode treće sezone uhvatila sam se kako razmišljam o jednoj vrlo jednostavnoj stvari: možda House of the Dragon već neko vrijeme gledam prvenstveno zbog Daemona i Rhaenyre.
I ne mislim samo na njihovu kemiju, zabranjenu ljubav ili činjenicu da su Targaryeni obiteljsko stablo odlučili učiniti što kompliciranijim. Mislim na ono što se događa između njih kada maknemo zmajeve, prijestolje i rat.
Nakon treće sezone jedno mi je još jasnije: Daemon i Rhaenyra se vole. Ali način na koji se vole jedan je od najkompliciranijih odnosa u cijeloj seriji.
Njihova ljubav nikada nije bila samo ljubav
Daemon i Rhaenyra nikada nisu bili klasičan ljubavni par. Njihova je veza od početka bila kombinacija privlačnosti, divljenja, ambicije, moći i potrebe da ih druga osoba vidi onakvima kakvi stvarno jesu.
Rhaenyra u Daemonu vidi slobodu koju sama nikada nije mogla imati. On je impulzivan, slobodan i ne mari pretjerano za očekivanja drugih. Ona je cijeli život morala biti ono što od nje zahtijeva kruna.
Daemon u Rhaenyri vidi osobu koja ima ono za čime je on cijeli život žudio: priznanje i mjesto koje smatra da zaslužuje. Istovremeno su vrlo slični i potpuno različiti, što možda i objašnjava zašto ih toliko privlači jedno drugo.
Vole li se ili jednostavno trebaju jedno drugo?
To je pitanje koje se provlači kroz cijelu seriju. Gotovo je nemoguće odvojiti njihovu ljubav od koristi koju imaju jedno od drugoga.
Daemon je Rhaenyri potreban kao ratnik, vođa i netko tko može učiniti ono što ona kao kraljica često ne može. Rhaenyra je Daemonu potrebna kao osoba koja mu daje mjesto, smisao i priznanje koje je cijeli život tražio.
Ali to što nam je netko potreban ne znači nužno da ga volimo. Kod njih dvoje, međutim, čini se da je upravo ta potreba dio ljubavi.
Daemon ne voli nježno. Daemon voli intenzivno.
Daemon nije lik koji će mirno objasniti svoje osjećaje. Njegov način pokazivanja privrženosti više je povezan s djelovanjem, zaštitom, moći i nasiljem.
I sam Matt Smith opisao je ljubav kao stvarni pokretač Daemonovih postupaka te potvrdio da je Daemon duboko opsjednut Rhaenyrom.
To je važno jer Daemon možda ne zna voljeti na zdrav ili jednostavan način, ali to ne znači da ne voli. Njegov problem nije nedostatak ljubavi, nego način na koji tu ljubav pretvara u djelovanje.
Rhaenyra ga voli iako zna kakav je
Rhaenyra vrlo dobro zna tko je Daemon. Zna da je impulzivan, nasilan i sposoban donijeti odluke koje će je politički koštati. I svejedno ga ponovno bira.
Daemon je jedan od rijetkih ljudi koji razumije koliko je teško biti Rhaenyra. Razumije njezinu borbu za prijestolje, ali i njezinu potrebu da bude viđena kao osoba, a ne samo kao kraljica.
A upravo to i ona dobiva od njega. Uz Daemona ne mora uvijek biti savršena vladarica. Može biti samo Rhaenyra.
Izvor slike: Instagram @infodetronos
Problem je što se njihova ljubav ne može odvojiti od moći
Njihova ljubav nikada ne postoji izvan politike. Čak i kada se vole, oni su politički saveznici. Čak i kada se svađaju, njihove svađe imaju posljedice za rat.
Rhaenyra sve više razmišlja kao vladarica, dok Daemon i dalje vjeruje da se neke stvari jednostavno moraju učiniti. On želi djelovanje, ona mora razmišljati o posljedicama.
Zato se ponekad čini kao da nisu na istoj strani, iako žele isti cilj.
Vole se, ali ne vole uvijek na isti način
Pa, vole li se zapravo?
Nakon svega što smo vidjeli, moj odgovor je: da.
Ali njihova ljubav nije jednostavna ni posebno zdrava. Ona je istovremeno ljubav, potreba, privrženost, moć, ambicija i međusobno prepoznavanje.
Pravo pitanje zato možda više nije vole li se, nego mogu li se voljeti, a da pritom ne unište ono što pokušavaju zaštititi?
Jer možda najveća tragedija Daemona i Rhaenyre nije u tome što se ne vole dovoljno, nego u tome što su njihova ljubav i borba za moć toliko isprepletene da više ni sami ne mogu uvijek razlikovati gdje jedno završava, a drugo počinje.
I zato, priznajem, nakon zadnje epizode treće sezone ponovno sam shvatila nešto pomalo neugodno: možda House of the Dragon stvarno gledam prvenstveno zbog njih dvoje.