Vršnjačko nasilje nije nova pojava, no današnja djeca i mladi suočavaju se s izazovima koje prijašnje generacije nisu poznavale. Ako smo nekada vjerovali da „nasilnik ostaje iza školskih vrata“, danas to nažalost više ne vrijedi.
Zbog mobitela, poruka, grupa i društvenih mreža, nasilje ulazi u dječju sobu, blagovaonicu, pa čak i u krevet prije spavanja. Djeca svog nasilnika viđaju svaki dan u školi, a navečer ga ponovno „nose“ sa sobom – u mobitelu. To stvara osjećaj da nema bijega i da su u bezizlaznoj situaciji jer su nasilniku stalno dostupni.
Što je vršnjačko nasilje online?
Roditelji i djeca često misle da je online ismijavanje ili ružna poruka samo „šala“. Međutim, vrijeđanje, širenje laži, dijeljenje fotografija bez pristanka ili ponižavanje preko interneta jednako je ozbiljno kao i ono nasilje koje se događa uživo.
Riječi ponekad bole više od udarca, a mogu ostaviti dugotrajnije posljedice. Poseban problem kod digitalnog nasilja je i anonimnost – nasilnici se osjećaju zaštićeno i često idu puno dalje nego što bi to učinili uživo.
Zašto djeca postaju nasilnici?
Razloga je više – od nesigurnosti, preko oponašanja ponašanja odraslih, do želje za popularnošću. Internet im dodatno daje „masku“ iza koje se lakše skrivaju. Djeca moraju znati da nasilje nikada nije opravdano, a roditelji im trebaju objasniti da iza svake uvrede stoji tuđa slabost, a ne njihova vrijednost.
Kako razgovarati s djecom?
Najgore što roditelj može učiniti je čekati da dijete samo progovori. Pitajte ga:
- kako se osjeća na mrežama,
- što ga veseli,
- što ga brine.
Otvorena komunikacija stvara povjerenje i čini dijete sigurnijim da podijeli ono što ga muči.
Budite primjer
Djeca uče gledajući nas. Ako vas vide da s poštovanjem komunicirate online i da pazite na svoju privatnost, lakše će i sama usvojiti te navike. Podsjetite ih da ne dijele osobne podatke i fotografije s nepoznatim osobama te da postave profile na privatno.
Što ako je vaše dijete nasilnik?
Prihvatite istinu i nemojte umanjivati problem. Razgovarajte bez napada i pitajte ga: „Kako bi se ti osjećao da netko to radi tebi?“
Objasnite da nasilje ima posljedice i da nije prihvatljivo ni kod kuće, ni u školi, ni na internetu. Pokažite mu primjere gdje je nasilje imalo teške posljedice. Ako se ponašanje nastavlja, uključite školskog psihologa ili pedagoga.
Gradite otpornost i samopouzdanje
Podsjećajte djecu na njihove snage, hobije i uspjehe. Djeca koja znaju da vrijede puno više od tuđe uvrede lakše će se oduprijeti pritiscima i nositi s teškim situacijama.
Ključna poruka
Razgovor je najbolja zaštita. Djeca moraju znati da nisu sama, da nasilje nikada nije njihova krivnja i da uvijek postoji izlaz – uz podršku roditelja, škole i zajednice.
Autorica dr. med. Petra Meštrić, liječnica koja u ambulanti školske medicine svakodnevno radi s djecom i roditeljima.