Spojite se s nama

Bok, što tražiš?

SheShe

Istaknuto

Za sve kontrol-frik roditelje…

Kako se prestati sekirati oko ocjena i njihovih školskih obaveza?

U posljednjih nekoliko godina (da, godina… ne mjeseci, ne dana ili sati…) pitam se nekoliko pitanja vezana uz svoju djecu:

  • Kako se prestati sekirati oko ocjena i njihovih školskih obaveza?
  • Kako balansirati da ih pomalo gurkaš u pravom smjeru, a da ne preuzimaš kontrolu?
  • Kako napraviti da im pomažeš i vodi, a da istovremeno ne preuzimaš teret školskih i ostalih obaveza?
  • Kako prihvatiti da tvoje dijete nije super cool i najbolje u svemu?

Ne znam kako ostali roditelji, ali ja, kao osoba koja se uvijek bacala maksimalno u sve s totalnom predanošću, totalno se živciram svaki dan kad su moja djeca u pitanju i kad naravno oni ne rade ono što JA mislim da bi trebali raditi. Sebično i totalno egoistično, zar ne?

Kako oni mogu, umjesto domaće zadaće, upaliti TV i buljiti u taj sjajni ekran? Kako se samo moj tinejdžer usuđuje mrgoditi, duriti se, derati se i buljiti u zid, a zadaća nije napisana i nije naučeno novo gradivo? Kako su se samo zaredale te trojke u školi?

To je samo tinejdžer, a sad ono malo manje dijete… Uf, uf… Čitanje lektire (ma koga ja lažem; čitanje općenito) je muka nad mukama… Kazna kakve nema… Čita se drhtavim glasom, punim patnje, sa suzama u očima… A mora čitati na glas, jer ako čita u sebi nema pojma što je pročitalo, a kamoli da zna radnju, glavne likove i ostale bitne stvari… A da ne pričamo o tome da čita ono što MISLI da piše, a ne zaista ono što je napisano… Kazna, kažem vam…teška kazna (ne znam jel’ veća za mene ili za dijete).

A da ne pričamo o prehrani… Koliki trud JA ulažem da im pripremim neki fini (hej, barem je meni fino, a i svim frendovima) kuhani obrok, a oni stave pola žlice u usta i navale na kruh, ABC sir i poli salamu… A djeca u svijetu gladuju… Voće i povrće, kaj je to? Igra riječima ili trebamo znati kako se pojedino voće i povrće kaže na engleskom?
I tako iz dana u dan… Ne znam… Divim se roditeljima koji (barem za okolinu) non-stop govore da su im djeca super, da sve rade kaj im se kaže, imaju super ocjene u školi, domaća zadaća je svaki dan napisana, nema nikakvih primjedbi u eDnevniku… Djeca im prate pozorno nastavu i ne ometaju je (to postoji??)…

Jednostavno rečeno totalno zavidim tim roditeljima, jer očito da sam ja negdje dobro, debelo fulala… Ili???

Ili sam jednostavno preiskrena u izražavanju svojih misli i osjećaja? Zaista se suočavam sama sa sobom i ne muljam sebe u prezentaciji svoje djece? Očekujem li previše od njih? Projiciram li SVOJE želje i snove na njih? Tražim li zaista previše od njih kada želim da se kreću u krugu svojih potencijala i mogućnosti? Jesam li zaista grozan roditelj ako ih ne pustim da rade što žele, ako ih mitim s materijalnim za svaki uspjeh u školi???

Zaista ne znam… I opet sam na početku s istim pitanjima s kojima sam i krenula… I kao svakom ljudskom biću, treba mi potvrda da barem nešto radim dobro, a ne da svaki dan kasno popodne razmišljam i živim u čudu…

U čudu da moja djeca OPET nisu napravila zadaću, OPET nisu pojela finu papicu, OPET nisu pripremila torbu za sutrašnji dan, OPET se svađaju i deru… I OPET… Ma, mislim da ste već shvatili poantu…

Autor – Frik roditelj

Pročitajte još

Zanimljivosti

Dan otvorenih vrata Yamaha Music School Zagreb, 21. listopada od 12 do 20 sati, prilika je za isprobavanje jedinstvenih Yamaha Music School popularnih glazbenih...

Anja može sve

Što se više bližim 30-tom rođendanu to sve više razmišljam što sam sve napravila i prošla u posljednjih deset godina

Anja može sve

Opet čitamo o diskriminaciji djeteta s teškoćama u razvoju, pokušaju micanja iz škole, ne dopuštajući djetetu da pohađa redovnu školu i nastavu usprkos svim...

Trendovi

Yamamay nastavlja obilježavanje 20. godišnjice branda kroz novu kapsula kolekciju pidžama s najomiljenijim Disneyevim princezama.

Advertisement