Jedan od najvećih muzeja na svijetu, Zabranjeni grad, nekadašnja je carska palača koja je 5 stoljeća (od ranog XV. do početka XX .stoljeća) bila politički centar Kine – u njoj je vladalo 24 kineska vladara dvije posljednje kineske dinastije: Ming (1368. – 1644.) i Qing (1644. – 1911.).
Sagrađena poput kutije, sa zidovima unutar zidova, bila je zatvorena carska rezidencija i, kako kažu, pozornica veličanstvenih ceremonija ali i užurbani vrh goleme i zamršene kineske birokracije – muški sluge, eunusi, koji su dolazili iz siromašnih kineskih obitelji, bili su jedini odrasli muškarci osim cara kojima je bilo dopušteno noću ostati u unutarnjem dvoru.
Građena je u periodu od 1604. do 1620. i predstavljala izraz moći Ming dinastije – svrha svakog detalja u ovom labirintu grimiznih zidova i krovova od žutih crijepova (carskih boja) bila je da ga se prikaže kao mjesto careva nebeskog mandata za čuvanje sklada i hijerarhije. Rađena je po 1500 godina starim načelima projektiranja – smatralo se da car samo u ispravno uređenoj prijestolnici može biti posrednik kozmičke ravnoteže između neba i zemlje, to je bila njegova uloga.
Inače, prvi car koji je živio u Zabranjenom gradu bio je Yongle, vladao je od 1402. do 1424. a bio je treći car dinastije Ming. Odlučio je preseliti prijestolnicu iz Nanjinga u Peking, između ostalog s ciljem da se suprotstavi prijetnji Mongola sa sjevera. Njihovu dinastiju Yuan svrgnuo je s vlasti njegov otac, prvi vladar dinastije Ming.
Posljednji car u Zabranjenom gradu bio je Puyi – vladao je od 1909. do 1912.. Abdicirao je u dobi od 6 godina, kad je revolucija stvorila Republiku Kinu, 1912. Dozvoljeno mu je da u unutarnjem dvoru živi do 1924.; nakon toga je živio i radio kao vrtlar.
Osim naziva 故宫 Gùgōng (故gù – star, 宫gōng – odnosi se na palaču), poznata je i pod nazivom 紫禁城 Zǐjìnchéng (紫 zǐ – ljubičast, 禁jìn – odnosi se na zabranjen, 城chéng – grad).
Širine 750 m, duljine 960 m, prostire se na 720 000 m² u samom središtu Pekinga, okružena zidovima visokim 10 m, širokim 52 m.
200 000 kineskih seljaka bilo je potrebno da premjeste jedan kameni cilindar iz Fangshana u Zabranjeni grad – sastoji se od 800 zgrada čije je najvažnije obilježje četverostrešni krov s dvostrukom strehom, ima 9 999 prostorija – u potpunosti utjelovljuju umjetničke značajke i stil drevne kineske arhitekture – može se nazvati remek djelom kineske pa čak i svjetske povijesti arhitekture.
Broj mitoloških životinja postavljenih na krov ukazuje na važnost građevine – Dvorana najvišeg sklada ima deset tih stvorenja, smještenih između zmaja i besmrtnika koji jaše na kokoši.
Više od tisuću bezrogih zmajevih glava isklesano je radi odvođenja vode sa središnje mramorne terase – kineski Zmaj donosi vodu a time i blagostanje; rogati zmaj s pet kandži bio je carev simbol.
Ulazak u Zabranjeni grad predstavljaju Dveri nebeskog mira –Tiananmen, najveći gradski trg na svijetu! Po ulasku Vas očekuju Dveri čestitosti a onda Podnevne dveri, mjesto odakle je car davao naredbe i predsjedao vojnim smotrama.
Slijede mostovi Zlatne rijeke a čine ih 5 kamenih mostova – predstavljaju 5 vrlina konfucijanizma, prelaze preko Zlatne rijeke čiji je smjer istog-zapad.
Statue para lavova imaju ulogu čuvara. Iza njih, otvara se pogled na Dveri najvišeg sklada pored koje se istočno nalazi Dvorana učene slave a zapadno Dvorana ratne slave.
Dvorana najvišeg sklada, mjesto proslava Nove godine, ustoličenja, carevih rođendana, carskih vjenčanja, podignuta je na troslojnoj mramornoj ploči i nije sadržala ništa osim carevog prijestolja koji je bio vrlo pomno izgrađen – najveće je i najvažnije mjesto Zabranjenog grada, prostire se na 2370 m² a visoka je 27 m.
Do nje vodi Carski put, uska mramorna staza (tijekom ceremonija pokrivena vunenim tepihom) koja je duga skoro kilometar a proteže se od careva prijestolja do Dveri Tiananmen. Samo je car bio taj koji je mogao hodati tom stazom, najčešće su ga iznad nje nosili.
Velike bakrene peći iz kojih su se dizali mirisi sandalovine bili su u obliku kornjača i ždralova, simbola dugovječnosti, također su dio južnog dijela Zabranjenog grada.
Odmah iza Dvorane najvišeg sklada je Dvorana središnjeg sklada, mjesto na kom je jako lijepo napraviti pauzu, sjesti i osjetiti Zabranjeni grad…
Slijedi mu Dvorana očuvanog sklada – skupa su to tri građevine koje se nalaze u centralnom dijelu ovog ogromnog kompleksa.
Nakon navedenog, dolazi se do Dveri nebeske čistote te Palače nebeske čistote koja je bila rezidencija careva dinastije Ming a zapadno od koje se nalazi Dvorana mentalne njege, rezidencija posljednjih osam careva ove dinastije.
Iza njih su Dvorana jedinstva i Palača zemaljskog spokoja – rezidencija carica dinastije Ming. iIstočno od nje se nalazi Šest istočnih a zapadno Šest zapadnih palača koje su bile rezidencije konkubina.
Prostor je to koji bi se mogao danima obilaziti a da opet naiđete na neku palaču, neki hodnik, neki kutak koji prvi put vidite a u kom imate šta razgledati barem sat-dva…
Npr. istočno od Šest istočnih palača nalazi se Qianlongov vrt i Palača spokojne dugovječnosti, njegova rezidencija za odmor. Ako uzmete u obzir da je Qionlong (1736. – 1796.) bio učeni car koji je carsku zbirku umjetnina, knjiga i kulturnih spomenika povećao je na 1.5 milijuna primjeraka onda posjet takvom mjestu dobija na veličini. Nećete vidjeti zbirku jer, kada je 1933. zaprijetila japanska invazija, zbirka je rascjepkana i poslana izvan Pekinga, prošavši čitavu zemlju tijekom 2.svjetskog rata i građanskog rata. Dio zbirke je, nakon što je Mao Zedong porazio nacionaliste, dospio na Tajvan i danas je izložen u Nacionalnom muzeju palače u Taipeiju. Svejedno, bit će lijepo naći se u takvom okruženju, svakako ima specifičnu čar…
U Zabranjenom gradu se nalaze i Brončani bunari. Naime, kako je vatra bila stalna prijetnja konstrukcijama građenim od cigle i drveta, nedugo nakon dovršenja tri su središnje velike dvorane izgorjele do temelja (izgrađene su ponovo 1440.) dok su neki dijelovi kompleksa gorjeli i iznova se gradili najmanje 8 puta (posljednji 1888.) – bunari su se koristili za punjenje vodom u slučaju požara.
Jedan od svakako prekrasnih dijelova Carske palače je svakako i Carski vrt – mjesto s paviljonima, hramovima ali i kamenitim vrtom.
Bez obzira što se možete osjetiti kao da ste u košnici (ogroman broj Kineza dolazi posjetiti Zabranjeni grad, možda prvi i jedini put u životu), u Carskom vrtu poželite ostati koji sat – šetati uskim stazama, u hladu neobičnih i starih drveća odmarati, okruženi kamenim skulpturama i paviljonima… Posebice ako znate da se bliži izlaz, teže je izaći.
Dvorana carskog mira, izlaz iz Zabranjenog grada, sjeverna kapija je ono što se nalazi na samom kraju ovog veličanstvenog mjesta.
Odatle se možete popeti na Jingshan park, umjetno brdo, vidikovac s kog se, osim panorame Pekinga, vidi i Carska palača – kao na dlanu. Postaje jasnije koliko je ogromna, pruža mogućnost da vidite koliko još toga imate za obići, potvrđuje kako se uvijek možete vratiti a uvijek nove dijelove otkrivati…
Od 1925. je muzej dok je od 1949. otvorena za javnost – 2005. je započeo 16-godišnji projekt restauracije u kom su učesstvovali najstručniji ljudi Kine kako bi svaki dio nakon restauracije bio u potpunosti isti kao i original.
UNESCO ju je 1987. proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.
Danas je to mjesto na kom samo ulazak traje više od sat vremena – redovi za ulaznice su nepregledni a broj posjetitelja je ograničen na 8 000. Podatak je to koji puno govori o njenom značaju za kineski narod – posjetitelji iz svih dijelova Kine dolaze vidjeti je, ne skrivaju ni oduševljenje ni sreću što su tu.
Na našem ovogodišnjem putovanju Zabranjeni grad je bio po programu odmah prvo jutro boravka u Pekingu, bit će neizostavno i na sljedećem putovanju. Već se jako veselimo!
Autorica: Vesna Baćović, prof. kineskog jezika
Direktorica Haohan škole kineskog jezika
