Želim nam svima u novoj godini zdravlje, mir i slogu jer možemo biti i za i protiv. To je čar svjesnosti i dar koji mnogi od nas nedovoljno koristimo.
Možemo biti za nešto i istovremeno protiv toga da je obavezno! I možemo biti protiv nečega, ali i ne htjeti da bude zabranjeno!
Mi protiv vas
Svatko od nas može propitkivati i razumjeti oprečne stavove i ideje.
Svatko od nas može biti objektivan i živjeti bez straha kada razumijemo kako život funkcionira!
Svatko od nas može živjeti i imati sva prava kada razumijemo kako sistem funkcionira.
Sistem smo svi mi! Mi sudjelujemo i pristajemo na njega. Ako nam nešto ne odgovara možemo ga promijeniti, ali samo ako se prestanemo osuđivati i okrivljavati međusobno.
Žene protiv muškaraca, bogati protiv siromašnih, kršćani protiv muslimana, crni, bijeli ili smeđi i danas cijepljeni ili necijepljeni.
Upravo ta podjela stvara problem. Borba i međusobno nadmudrivanje nikada nije rezultirala nečim kvalitetnijim i konstruktivnijim. Tome upravo svjedočimo.
Moje je bolje od tvog, moje je naprednije. Ja sam pametniji ili svjesniji i ja znam kako ti trebaš. Ta potreba da budemo u pravu i namećemo svoje mišljenje dovela nas je do ovog kaosa.
I onda tražimo sigurnost u potpuno krivim stvarima ili se distrakriramo glupostima kako se ne bi morali suočiti s onim što jeste. I sve to još i opravdavamo ljubavlju prema drugima.
Sigurno je da nismo sigurni
Svi bi trebali biti svjesni da nema garancije niti ultimativne sigurnosti. To je tako u životu. Svaki dan je dar i možda nam je zadnji.
Svaki trenutak je neprocjenjiv, a živjeti ga u strahu i borbi je čisti gubitak tog dragocjenog vremena za koje ne znamo koliko ga imamo na raspolaganju.
I dok god se bojimo nećemo moći pronaći rješenje niti zaista živjeti.
Ono što nam je svima zajedničko je pokušaj preuzimanja kontrole u nepoznatim situacijama.
A to je najveća iluzija! Ništa nas ne može zaštiti od krajnjeg ishoda ali možemo izabrati hoćemo li to vrijeme provesti u strahu ili ne.
A strah nam ne pomaže osim u slučaju stvarne ugroze života poput potresa i tada reagiramo instinktivno da bi se zaštitili.
Tek kada se “odmaknemo”, možemo objektivno promatrati situaciju. I to vrijedi za sve što živimo, ne samo sada.
A kada komuniciramo iz straha za život, koji često nije svjestan, ništa ne postižemo. Dapače, svatko će se još više držati svoga stava.
I najlakše je reći svoje mišljenje kada nismo u poziciji da donosimo odluke.
Jedino o čemu svatko od nas u ovoj situaciji može odlučiti je način na koji ćemo osobno sudjelovati.
Hoćemo li imati razumijevanja i tražiti zajedničko rješenje ili ćemo nastaviti svađu koja, očito, rezultira sve većim problemima.
Iskrenost je temelj povjerenja
Možemo li se prestati nadmudrivati i osuđivati? Možemo li se osloboditi straha i pogledati širu sliku?
Samo tako ćemo zaista čuti jedni druge inače ostajemo u “začaranom krugu” vlastitog uma i zastarjelog načina razmišljanja.
Iskrenost prema sebi i svojim manama je temelj povjerenja.
Preispitajmo vlastite stavove. Kamo sve to zapravo vodi?
Poštujemo sebe i jedni druge! Budimo empatični i krenimo od sebe!Tako ćemo razumjeti sve strane priče.
I još jednom za kraj. Možemo biti i za i protiv!
I možemo razumjeti jedni druge. To je početak pronalaženja zajedničkog jezika jer zajedno smo jači, sretniji i zadovoljniji!
Volimo se i imajmo razumijevanja jedni za druge!
Točno je da smo svi smo u ovome zajedno! I potrebno nam je zajedničko rješenje. A mi to možemo!
Sretna nam nova 2022.!
“Prošlost je cijelo vrijeme tu, podsjećajući nas.
Ovaj put, unatoč svim izgledima, uspjet ćemo.” Leslie T. Chang