Djeca su naše najveće blago, a kada nisu s nama, najvažnije nam je tko je uz njih. Odgojitelji u vrtiću provode s našom djecom određen dio dana i važne su osobe u djetetovom odrastanju i pripremi za život koji je tek pred njima. Odgojiteljica Nikolina Petrak otkrila nam je nekoliko savjeta, ali i zanimljivosti iz njenog poziva tete u vrtiću.
Kako ste se odlučili za zanimanje tete u vrtiću?
Otkako sam i sama bila dijete, sjećanja me vežu uz čuvanje djece prijatelja i rodbine. Njihovo povjerenje da mi prepuste odgovornost za svoje dijete davalo mi je povratnu informaciju da radim nešto dobro. Znate li ono malo mjesto gdje se osjećate sigurno, ono mjesto gdje ste „svoj na svome“? Upravo tako se ja osjećam kada sam s djecom. Kada bolje razmislim, nisam se nikada odlučila raditi ovaj posao, jednostavno sam nastavila biti ono što jesam, uz privilegiju svakodnevnog rasta u ljubavi. Kada odlazim na posao, ne razmišljam o tome da je to samo još jedan dan koji moram odraditi, jer na moj posao jednostavno idem s veseljem, idem raditi nešto u čemu uživam i što volim.
Pretpostavljamo da je svaki dan drugačiji, no možete li nam barem djelomično opisati jedan vaš radni dan?
Postoji dnevni ritam dana, prilagođen djetetovim potrebama i interesima. Nakon jutarnjeg okupljanja doručkujemo. Slijedi provođenje planiranih i spontanih aktivnosti, poštivajući pritom psihofizičke osobine djeteta određene dobi. Djeca imaju pravo izbora ponuđenih aktivnosti. Oko 10 sati slijedi užina i priprema za boravak na zraku. Oko ručka posebno brinu tjedni redari koji nam poslužuju pribor za jelo. Slijedi obavljanje higijene prije spavanja, pranje zubića te oblačenje piđamica. Priča za ugodan odmor uspavljuje nas sve do otprilike 14 sati kad slijedi užina i nastavak aktivnosti sve do dolaska roditelja.
Dječji svijet je pun veselih boja, radosti i veselja. Kako je biti dio toga svijeta?
Najlakše će mi biti citirati F.M Dostojevskog „Duša ozdravi kad je s djecom“.
S djecom uvijek treba biti nasmijan, bez obzira imate li loš dan ili ne. Kako vam to uspijeva?
Djeca sve primijete i ona vam neće dopustiti da imate loš dan. Ona će biti tu da vas zagrle, utješe i kažu: „Teta, bit će sve dobro“. I eto, opet je osmijeh vraćen na lice.
Foto: Nikolina Petrak
Radite kao teta u vrtiću već četiri i pol godine. Imate li neki poseban trenutak u radu s djecom koji je pozitivno utjecao na vas ili okolinu, a željeli biste ga podijeliti s nama?
Posebno značajan trenutak mi je bio kada sam u djetetovim riječima prepoznala sebe. Prilikom imitativne igre, djevojčica je grleći lutkicu govorila: „Ljubavi, nemoj plakati, tu sam“. „Ljubavi“ – riječ koju ja svakodnevno koristim obraćajući im se. Tek tada sam shvatila koliko je bitno da osvijestim vlastito ponašanje. Jer djeca uče oponašanjem, a mi odrasli smo njihov model. Ono što djeca vide i čuju, prerađuju u svojoj igri te na taj način uče razumijeti svijet koji ih okružuje. Najbolji način kako saznati radite li dobro svoj posao je samo pogledati dijete. Oni su naša zrcala.
Jedna od najvećih briga za svakog roditelja je trenutak u kojem svoje dijete upisuje u vrtić. Što biste vi poručili svakom roditelju prilikom prvog upisa djeteta u vrtić? Na što je potrebno obratit pozornost, kako dijete pripremiti, a kako sebe?
Bitan je pozitivan stav roditelja i priprema kod kuće. U dane prije polaska u vrtić, preporučljivo je prošetati s djetetom do vrtića, promatrati djecu u igri te na taj način pojasniti djetetu gdje će, kako i zašto provoditi naredne dane. Djetetu je potrebno ponijeti igračku koja mu je važna jer će mu pružati osjećaj sigurnosti i utjehe. Najvažniji savjet roditeljima bi bio: Vjerujte svojim odgojiteljima, saslušajte i poštujte savjete, jer naša suradnja je najbitnija za dobrobit djeteta. I koliko god vam se u početku činilo stresno i teško, nikada ne odustajte jer na kraju uvijek sve ispadne u najboljem redu.
Po vama, koja je prednost vrtića, za razliku od baka servisa?
Socijalizacija djece. Rad na djetetovom cjelovitom razvoju uz provođenje tjelesnih, glazbenih, likovnih, dramskih, predmatematičkih i predčitalačkih aktivnosti.
Zahvaljujemo se našoj sugovornici Nikolini Petrak, koja nam je “posudila” ove divne fotografije..
Tekst je pripremila: Suzana Jovanović, IM&C agencija
