Sigurna sam da ste se barem jednom u životu našli u situaciji u kojoj gledate osobu koja vam je nekada bila iznimno važna – i ne osjećate ništa. To može biti prijatelj iz djetinjstva, netko s faksa, bivši partner ili čak član obitelji. Iako vas to možda zbuni ili čak uznemiri, činjenica je da u određenom trenutku života nekim odnosima jednostavno dođe kraj, a vi ni sami često ne znate zašto se to dogodilo.
„Ta te osoba više ne inspirira“
Jednom sam čula savršeno objašnjenje, barem za mene, a to je: „Ta osoba te više ne inspirira. Vi ste sada kao dvije osobe koju su bile na jednoj obali koja se razdvojila. Ako kreneš plivati, utopit ćeš se“. Pogodila me kao munja i tada mi je sve bilo jasno. Velikim dijelom je to i istina. Ali, nažalost kakva god istina bila, uz ovu životnu pojavu, često se veže krivnja pa i ljutnja. Pitamo se: „Kako mi je nekada najbliža osoba sada postala stranac“? Ili osjećamo tračak ljubomore zato što više ne dijelimo život s tom osobom kao prije, a netko drugi dijeli.
No, mnogi psiholozi na ovu temu kažu kako je to sasvim u redu. Ovi osjećaji su potpuno normalni, i čak i nužni, jer su dio osobnog razvoja i rasta.
Osobni rast donosi prekretnice u životu
Psiholog Carl Rogers, osnivač humanističke psihologije, naglašavao je važnost osobnog razvoja i autentičnosti kao temelja psihičkog zdravlja. Upravo zbog toga, promjene koje se događaju, bile one svjesne ili potaknute životnim okolnostima, donose potrebu za drugačijim odnosima.
Moram odmah razbiti jednu stigmu. Promjene se ne događaju samo kad vas život “udari”. Da, velike životne krize, poput razvoda, gubitka bliske osobe ili financijskih problema, mogu vas duboko promijeniti. Ali promjene dolaze i svjesno. Kada ulažete tu sebe, kada radite na sebi kroz terapije, birate zdravije navike, učite reći „ne“ – tada se često dogodi najveći pomak. Odabrali ste put osobnog rasta, a neki su ljudi, jednostavno, ostali iza vas.
Kažu da se ljudi često povezuju kada dijele sličnu razinu boli, rana i trauma. Što nije neobično jer tada se najbolje razumijete i najviše podržavate. Neki ljudi ne žele da ih te traume prate cijeli život. Oni žele zacijeliti i rasti. I što se tada događa?
S nekima možete rasti zajedno. A drugi će vas pokušati zadržati tamo gdje ste bili – govoreći vam da niste normalni, da niste dobro, da radite sve krivo.
Tada shvatite – niste više dio života tih ljudi. Prerasli ste ih. I to je u redu.
U tom procesu sazrijevanja, jedan od znakova da se odnos bliži kraju ili mu je već došao, jest iscrpljivanje. Kada primijetite da vas određena osoba više crpi nego vam ‘puni bateriju’ kao prije, često je to pokazatelj kraja odnosa.
Još jedan važan znak je gubitak zajedničkih vrijednosti. Kako osobno rastete, mijenjaju se i vaši prioriteti i vrijednosti. Teme koje su vam nekad bile zanimljive sada vam djeluju površno ili kao gubitak vremena. Osoba s kojom ste bili bliski više se ne zanima za vas ni za ono što vas danas pokreće.
Mnogi taj trenutak prepoznaju kada sjede u društvu ili s određenom osobom, slušaju razgovor – i shvate da jednostavno više ne pripadaju tu.
Treći znak jest kada se trudite održavati odnos ne zato što to iskreno želite, nego zato što osjećate da tako treba biti. Ne želite biti ‘loša osoba’ jer se ne javljate drugoj osobi, osjećate se krivo jer okolina ima svoja očekivanja.
Ali prava istina je – to što vam više nije stalo kao prije, ne znači da ste loši. Znači da ste odrasli. Da ste se promijenili. I da je možda vrijeme da otpustite ono što vas više ne puni energijom i pokreće.
Otpustiti nekoga iz svog života ne znači da ste ga prestali voljeti. Iza vas će ostati tuga o kojoj se malo priča, ali to ne znači da ste sebični, već naprotiv – odabrali ste sebe za svoje dobro-
