Institucionalni oblik skrb, usprkos stručnosti odgojitelja te opremljenosti infrastrukture, ne može nadomjestiti obiteljsko okružje i individualizirani pristup zajamčen u udomiteljskoj obitelji. Udomiteljstvo, kao specifičan oblik privremene izvaninstitucionalne skrbi, pruža djetetu mogućnost rasta i razvoja u okružju prihvaćenosti i podrške. Ono podrazumijeva razvoj odnosa privrženosti između udomitelja i udomljena djeteta koji može imati terapeutski učinak na samo udomljeno dijete. Stoga, nije iznenađujuća činjenica da udomljena djeca postižu bolje rezultate u psihosocijalnom funkcioniranju, slici o sebi, razini samopoštovanja te percepciji potpore, u odnosu na djecu koja žive u instituciji (UNICEF, 2009).
Život u udomiteljskoj obitelji omogućava, u prvom redu, okružje ljubavi, prihvaćanja te poštivanja osobnog dostojanstva, mogućnost izbora te razvoja kompetencija. Za neku djecu, udomiteljstvo predstavlja prvo mjesto stjecanja važnih životnih navika i usvajanja sposobnosti te izvor sigurnosti. Također, djeca u udomiteljskim obiteljima izložena su manjem broju stresnih događaja. Prednosti smještaja u udomiteljskoj obitelji, uviđaju i sama djeca navodeći brojne materijalne i nematerijalne razloge dobrobiti.
Zašto udomiti dijete?
Motivi za udomljavanje djece mogu biti različiti (UNICEF, 2009.). Uglavnom uviđamo one altruistične koji podrazumijevaju dobročinstvo i želju za pomaganjem djeci. Rodbinska veza s djetetom, primjer je situacijskog motiva udomljavanja djeteta. Nadalje, osobna potreba za obitelji i društvom, neostvareno roditeljstvo, kao i različiti praktični razlozi, isto tako mogu potaknuti osobu na udomljavanje.
Osim same skrbi za dijete, udomiteljstvo predstavlja proces neprestanog učenja te usavršavanja roditeljskih znanja i vještina. Ono uključuje i neprestanu suradnju sa stručnjacima, organizacijama civilnog društva, te biološkim roditeljima djeteta. Upravo se kvaliteta udomiteljstva očituje u udomiteljevoj spremnosti za stjecanje novih znanja i vještina te razvijenosti socijalne mreže. Isto tako, udomiteljstvo može imati pozitivan učinak na odnose u udomiteljevoj obitelji. Osim toga, ono je obilježeno širenjem socijalnih mreža, promjenom svjetonazora i usvajanjem novih znanja i vještina.
Potrebno jačanje svijesti o važnosti udomiteljstva
U Hrvatskoj, izražena je potreba za širenjem i jačanjem svijesti o važnosti udomiteljstva te njegovim prednostima i izazovima (Sabolić i Vejmelka, 2015.). Isto tako, nužna je koordinirana suradnja relevantnih dionika u pružanju podrške i pravovremenih informacija udomiteljima.
Ono što posebno manjka, a unaprijedilo bi kvalitetu ovakvog oblika skrbi, je povoljan zakonodavni okvir, poticanje profesionalnog udomiteljstva te posebnih oblika organizacije ovog instituta, koji bi podrazumijevali izdavanje udomiteljstva u posebnu instituciju (Sabolić i Vejmelka, 2015.)
Članak napisala: Lidia Vinković, prvostupnica studija socijalnog rada
Literatura:
- UNICEF (2009). Udomiteljstvo djece u Hrvatskoj: Analiza stanja i prijedlog smjernica.
- UNICEF ured za Hrvatsku. Sabolić, T & Vejmelka, L. (2015). Udomiteljstvo djece u Hrvatskoj iz perspektive udomitelja i stručnjaka. Holon : postdisciplinaran znanstveno-stručni časopis, 5(1), 6-42.
