Jedno objašnjenja “efekta tuširanja” je da stvaranje kreativnih ideja zahtijeva ravnotežu između usmjerenog, linearnog razmišljanja (koje ograničava originalnost) i neograničenih, slučajnih asocijacija (koje su rijetko korisne). Aktivnosti poput hodanja mogu nam pomoći postići tu ravnotežu dopuštajući lutanje uma u zanimljivom okruženju koje postavlja neka ograničenja na misli. Dakle, kad se tuširamo to je radnja koju radimo bez puno razmišljanja o tomu što radimo i naš mozak ima priliku ‘lutati’ i baviti se drugim temama. I tako dolazimo do super ideja.
To nije uvijek tuširanje već, to može biti i hodanje ili primjerice onaj trenutak kad idemo spavati i mozak se opusti.
Kroz dvije studije, američki znanstvenici sa Sveučilišta Virginija, otkrili su da lutanje uma dovodi do kreativnijih ideja, ali samo tijekom umjereno angažirajućih aktivnosti.
Obično tuširanje donese dobre ideje i ‘eureka’ momente
Zac Irving, docent filozofije na Sveučilištu Virginia, objasnio je kako efekt tuširanja nastaje. “Recimo da ste zapeli na problemu”, rekao je Irving. “Što radite? Vjerojatno nešto izrazito dosadno kao što je gledanje kako se boja suši. Umjesto toga, radite nešto da se zaokupite, poput šetnje, vrtlarenja ili tuširanja. Sve te aktivnosti su umjereno angažirajuće”, objašnjava.
Dakle, nemojte ‘buljiti u strop’ u nadi da će se pojaviti rješenje – jer neće. Nemojte dopustiti da vaš um samo luta. Treba ipak malo kontrole.
Jesu li otkrili ‘toplu vodu’?
No, nisu Irving i suradnici prvi koji su došli do ovih zaključaka već su, na neki način, potvrdili studiju iz 2012. koja je došla do sličnih rezultata, a koju su kasnije studije opovrgavale. Irving objašnjava o čemu je stvar.
Za istraživanje objavljeno 2012. u časopisu Psychological Science činilo se da potvrđuje ono u što mnogi ljudi sumnjaju. Kada obavljamo “nezahtjevan” zadatak, naši mozgovi skloni su lutati; a kada naš mozak luta, kreativnost teče. To je istraživanje prvo pokazalo da lutanje uma koristi kreativnosti, objašnjava Irving.
Ti su istraživači zamolili sudionike da smisle kreativne alternativne namjene za svakodnevne predmete – ciglu, na primjer.
Naknadne studije dale su nedosljedne rezultate. Neke studije činilo se da su pronašle vezu između lutanja uma i kreativnosti, a druge studije nisu uspjele ponoviti originalno otkriće. Sve do Irvinga i njegovih suradnika.
U istraživanju pomogao i – orgazam
Da bi testirali ovu teoriju, Irving i Mills, zajedno s njihovim istraživačkim suradnicima, zamolili su sudionike studije na Sveučilištu u New Hampshireu da smisle alternativne upotrebe ili za ciglu ili za spajalicu. Zatim su istraživači podijelili sudionike u dvije skupine kako bi gledali različite trominutne videozapise koji bi služili kao modeli inkubacije za nove kreativne ideje sudionika.
Jedna skupina gledala je “dosadan” video: dva muškarca kako preklapaju rublje.
Druga skupina gledala je “umjereno zanimljiv” video. Vidjeli su duhovitu scenu iz klasičnog filma iz 1989. “When Harry Met Sally”, u kojoj Meg Ryan, sjedeći u prepunom restoranu, demonstrira kako uvjerljivo glumiti orgazam.
“Ono što smo stvarno željeli znati nije bilo- koji video vam pomaže da budete kreativniji”, rekao je Irving. “Pitanje je bilo kako je lutanje uma povezano s kreativnošću tijekom dosadnih i zanimljivih zadataka? Razlog zašto smo koristili video je zato što je Caitlin vrlo angažirana u ovom pokretu unutar psihologije da koristi prirodne zadatke” , što znači stvari koje ljudi možda rade u stvarnom životu.
Nakon videozapisa, sudionici su zamoljeni da se brzo vrate procesu navođenja alternativnih upotreba za prethodno izdanu hipotetsku ciglu ili spajalicu, koristeći se idejama formiranim dok su gledali videozapise.
Sudionici su također izvijestili koliko su njihovi umovi lutali – odnosno, slobodno se kretali s teme na temu – tijekom videozapisa. Ono što su istraživači otkrili je da lutanje uma pomaže, ali samo ponekad. Konkretno, lutanje uma dovelo je do većeg broja ideja, ali samo kada su sudionici gledali “zanimljiv” video, a ne “dosadan”.
Tijekom zanimljivog videa, drugim riječima, postojala je pozitivna korelacija između količine lutanja uma i generiranih kreativnih ideja. Lutanje uma činilo je sudionike kreativnijima.
Izvor: women in adria
