Više od osam desetljeća nakon prvog objavljivanja, Stranac Albert Camusa nije izgubio ništa od svoje snage, aktualnosti i simboličke težine. Dapače – ovo književno remek-djelo danas se čita možda i pažljivije nego u vrijeme kada je nastalo.
Iako je riječ o prvom službeno objavljenom romanu jednog od najutjecajnijih autora 20. stoljeća i dobitnika Nobelove nagrade za književnost, Stranac u početku nije doživio trenutni uspjeh. Pravu afirmaciju roman dobiva tek 1947. godine, nakon što Jean-Paul Sartre objavljuje esej Analiza „Stranca“, koji Camusovo djelo pozicionira u središte tadašnjih filozofskih i književnih rasprava.
Danas se Stranac smatra jednim od najvažnijih romana 20. stoljeća, ponajprije zbog svoje filozofske dubine, tematiziranja apsurda, egzistencijalne praznine i hladne racionalnosti svijeta – iako je sam Camus odbijao striktno svrstavanje romana u egzistencijalistički okvir.
Dodatnu potvrdu važnosti romana dao je i ugledni francuski dnevnik Le Monde, koji je Stranca proglasio najvećim romanom 20. stoljeća, svrstavajući ga ispred klasika poput Proustove U potrazi za izgubljenim vremenom, Kafkina Procesa i Malog princa Antoinea de Saint-Exupéryja.
Ozonova filmska interpretacija apsurda
Upravo se tim slojevitim i izazovnim tekstom odlučio baviti jedan od najzanimljivijih suvremenih europskih redatelja, François Ozon. Njegova filmska adaptacija Stranac vjerno prati radnju romana, ali joj istovremeno daje suvremenu filmsku senzibilnost.
Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje se natjecao u službenoj konkurenciji za nagradu Zlatni lav. Glavnu ulogu Meursaulta tumači Benjamin Voisin, mladi glumac koji je s Ozonom već surađivao, a ova se uloga smatra vrhuncem njegove dosadašnje karijere.
Zanimljivo, riječ je o trećoj dugometražnoj filmskoj adaptaciji „Stranca“, ali prvoj koju potpisuje francuski redatelj. Kako bi osigurao prava na adaptaciju, Ozon je osobno predstavio svoju viziju Catherine Camus, kćeri autora i zakonskoj zaštitnici njegovih djela – koja je prethodno odbila brojne ugledne redatelje.
Radnja koja i danas uznemiruje
Radnja filma smještena je u Alžir 1938. godine. Mladi činovnik Meursault prisustvuje majčinu sprovodu – bez suza, bez vidljive tuge. Ubrzo se vraća svakodnevici i započinje ljubavni odnos s Marie, no njegova naizgled ravnodušna rutina biva poremećena nakon susreta sa susjedom Raymondom, koji ga uvlači u niz sumnjivih situacija.
Jedan sudbonosni dan na plaži nepovratno mijenja Meursaultov život – i otvara pitanje koje je i danas jednako neugodno: zbog čega društvo zapravo osuđuje pojedinca?
Apsurd kao ogledalo društva
Ozon je godinama radio na scenariju o muškarcu razočaranom životom i njegovoj nemogućnosti da pronađe smisao. Nakon ponovnog čitanja Camusova romana, shvatio je da je Stranac idealna matrica za priču koju želi ispričati.
„Adaptirati remek-djelo koje su mnogi već vizualizirali u svojoj glavi bio je velik izazov“, izjavio je redatelj, dodajući kako ga je Camusova sposobnost da govori o apsurdu života bez zapadanja u očaj posebno fascinirala.
Glumačku postavu čine i Pierre Lottin, Swann Arlaud te Rebecca Marder – glumci s kojima je Ozon već uspješno surađivao, a film je sniman s relativno skromnim budžetom, oslanjajući se prvenstveno na glumačku snagu i atmosferu.
Kritike i nasljeđe
Na Rotten Tomatoesu film trenutačno ima 88 % pozitivnih ocjena kritike, što potvrđuje da je riječ o snažnoj i promišljenoj adaptaciji. Politolog i autor knjiga o Alžiru Nedjib Sidi Moussa istaknuo je kako je Ozon uspio prenijeti samu srž Camusova teksta – apsurd društva koje Meursaulta ne osuđuje zbog ubojstva, već zbog njegove emocionalne „neprilagođenosti“.
Film koji vrijedi gledati – i uspoređivati
Ozonov Stranac nije samo filmska adaptacija književnog klasika, već i poziv na razmišljanje o društvenim normama, licemjerju i granicama empatije. Upravo zato ovaj film vrijedi pogledati – kako zbog njegove umjetničke vrijednosti, tako i zbog dijaloga koji otvara s jednim od najvažnijih romana 20. stoljeća.
Drama „Stranac“ u domaća kina stiže u četvrtak, 12. veljače.