Rekla bih da postoje one serije koje pogledam, odgledam i pitam se zašto sam izgubila vrijeme na njih, ali već kad sam krenula gledati, pa neću valjda odustati na pola. No, postoje i one koje me jednostavno ‘zalijepe’ za mali ekran i pogledala bih ih da mogu pet sezona u tri dana. Upravo jedna od takvih serija je i Servant. Serija koja mi se uvukla u kožu i na čiji sam spomen urednici rekla: „Bruuutaaalna je! Bolesna! Predoobra!“
To je bila najslučanija serija koju sam počela uopće gledati. Vidjela sam je na TikToku kao preporuku i njezina mračna nota me odmah privukla te sam pomislila, zašto ne? I nisam se prevarila!
Iznenađuje na način na koji rijetko koja serija danas uspije
Od prve epizode bilo mi je jasno da gledam nešto drukčije. Nešto mračno, nelagodno i duboko uznemirujuće. Već sami početni kadrovi, bez ikakvog pretjerivanja, prikovali su i mene i supruga za ekran i ostavili nas s onim poznatim osjećajem: “Što smo to upravo gledali i zašto ne možemo prestati?” Svaka epizoda donosi novi plot twist, a baš kad sam pomislila da je sve rečeno i da više nema prostora za iznenađenje, Servant još jednom iznenadi.
Cijelo vrijeme gledanja imala sam osjećaj da mogu pretpostaviti što slijedi, ali skoro nikad nisam bila u pravu. Serija se neprestano poigrava s gledateljem, njegovim očekivanjima i percepcijom stvarnosti. Upravo ta nepredvidivost i stalna napetost čine je izuzetno zaraznom.
Ono što me posebno fasciniralo je ideja koja se suptilno, ali uporno provlači kroz cijelu seriju – je li sve što gledamo rezultat nadnaravnih sila ili je riječ o dubokoj traumi, psihičkim lomovima i ljudskoj potrebi da pronađe smisao u nečemu što je zapravo neizdrživo? Kroz cijelu seriju stalno se pitaš: je li netko lud, je li netko poseban, ima li tu nečega izvan granica stvarnosti? Ta granica između realnog i nadnaravnog toliko je vješto postavljena da suprug i ja nismo bili sigurni, pa čak ni na kraju serije, što je istina. Baš tako dobro razrađena radnja razlog je zašto se serija uvuče pod kožu i preporučuješ je apsolutno svima.
Servant nudi savršenu kombinaciju trilera, drame i supernatural žanra
Kao netko tko obožava trilere, drame i supernatural žanr, Servant mi je ponudio sve što volim – od atmosfere, napetosti, emocija, uzbuđenja i pitanja što će se sljedeće dogoditi.
Priča o obitelji i djetetu (iako vam ne želim dati spoiler) od samog početka nosi snažan emotivni naboj i osjećaj nelagode koji ne popušta do samoga kraja. Već prva epizoda daje do znanja da ovo nije serija koju gledaš usput. Posebno bih izdvojila Ruperta Grinta. Kao obožavateljici Harryja Pottera, bilo mi je nevjerojatno vidjeti ga u potpuno drugačijem, mračnom i ozbiljnom žanru. Njegova uloga u Servantu iznenadila me i oduševila. Toliko je prirodno i uvjerljivo glumio da u jednom trenutku nisam mogla spojiti njega kao Rona.
Sam kraj ostavlja bez daha
Još jedan, možda i najveći plot twist cijele serije je kraj. Kraj koji ne zatvara, nego otvara brojna pitanja, razmišljanja i više mogućih interpretacija i pitaš se hoće li i zašto neće biti još jedna sezona. Upravo onakav kakav, po mom mišljenju, dobar kraj i treba biti. Ostaneš s osjećajem oduševljenja, ali i s potrebom da si još dugo postavljaš opet isto pitanje: što se zapravo dogodilo?
Serija “Sluga” (Servant) 14. veljače premijerno stiže na Pickbox 1.