Jeste li primijetili da se neki obrasci u vašem životu stalno ponavljaju, unatoč svim pokušajima da ih promijenite? Možda stalno stavljate tuđe potrebe ispred svojih, teško se zauzimate za sebe, ostajete u odnosima koji vam ne čine dobro ili neprestano sumnjate u vlastite sposobnosti. Takvi obrasci mogu se pojavljivati u poslu, prijateljstvima, ljubavnim vezama, pa čak i u načinu na koji se odnosite prema sebi.
Prema shema terapiji, iza frustrirajućih obrazaca koje u životu stalno ponavljamo često stoje sheme – duboko ukorijenjeni emocionalni i kognitivni obrasci koji oblikuju kako doživljavamo sebe, druge i svijet oko nas.
Što su točno sheme?
Sheme su poput starih priča koje si pričamo o svijetu i o sebi u njemu. One djeluju kao mentalni filteri, često emocionalno obojeni i iskrivljeni, koji potvrđuju naše najranije strahove i uvjerenja. Primjeri: “Nitko me nikada neće voljeti onakvu kakva jesam” ili “Moram se žrtvovati da bi me drugi prihvatili”.
Sheme se obično razvijaju u djetinjstvu kada naši osnovni emocionalni i socijalni zahtjevi, sigurnost, podrška, autonomija, izražavanje osjećaja i igranje, nisu adekvatno zadovoljeni. Bilo kroz zanemarivanje, trauma, pretjeranu zaštitu ili loš primjer odraslih, sheme nastaju kao način psihološkog preživljavanja.
Najčešće sheme u odnosima
Stručnjaci za shema terapiju identificirali su 18 tzv. ranih maladaptivnih (štetnih) shema, a najčešće povezane s emotivnim problemima i odnosima su:
- Napuštanje/nesigurnost – strah da će vas važni ljudi napustiti ili biti emocionalno nedostupni.
- Emocionalno uskraćivanje – uvjerenje da vaši emocionalni zahtjevi neće biti zadovoljeni.
- Nepovjerenje/zlostavljanje – očekivanje da će vas drugi povrijediti, zlostavljati ili izdati.
- Osjećaj nedostatnosti/sram – vjerovanje da niste dovoljno dobri ili vrijedni ljubavi.
- Socijalna izolacija/alienacija – osjećaj da se ne uklapate ili da vas drugi ne prihvaćaju.
- Ovisnost/nesposobnost – uvjerenje da ne možete samostalno upravljati životom ili donositi odluke.
- Strah od nesreće ili bolesti – stalni strah od nesreće, bolesti, gubitka kontrole ili katastrofe.
- Prekomjerna odgovornost/samokritičnost – uvjerenje da morate stalno biti savršeni i odgovorni.
- Standardi/pretjerana zahtjevnost – osjećaj da morate zadovoljiti nerealno visoke standarde.
- Potiskivanje emocija/emocionalna inhibicija – potiskivanje osjećaja da bi izbjegli kritiku ili odbacivanje.
- Podređivanje – potiskivanje vlastitih potreba i osjećaja kako bi se zadovoljili zahtjevi drugih ili izbjegla kazna.
- Samoponižavanje – osjećaj da zaslužujete loše tretiranje i često se krivite za vlastite probleme.
- Samoprijekor/žrtvovanje – pretjerano stavljanje tuđih potreba ispred svojih, često vođeno krivnjom ili strahom.
- Grandioznost – uvjerenje da zaslužujete poseban tretman ili da ste superiorni u odnosu na druge.
- Traženje odobravanja – potreba da stalno dobivate potvrdu i odobravanje drugih.
- Negativizam/pesimizam – fokus na negativne aspekte života, umjesto da vidite pozitivne mogućnosti.
- Idealizacija/pretjerana očekivanja od drugih – vjerovanje da drugi moraju zadovoljiti vaše visoke standarde ili vas “spašavati”.
- Izbjegavanje – izbjegavanje problema ili situacija zbog straha, tjeskobe ili osjećaja nesposobnosti.
Važno je znati da svi u nekoj mjeri imamo sheme. One postoje na kontinuumu, od blagih i situacijskih do intenzivnih i stalnih. Često se i nadovezuju jedna na drugu, primjerice, shema napuštanja može se kombinirati sa shemom emocionalnog uskraćivanja ili sramom.
Zašto su sheme tvrdokorne
Jednom formirane, sheme su vrlo otporne na promjenu. One se osjećaju istinito i stalno nas navode da potvrđujemo njihovu poruku, čak i ako nam ta poruka nanosi bol. Mozak voli kognitivnu učinkovitost i emocionalnu poznatost pa nas automatski vraća onome što već zna, osim ako svjesno ne odlučimo drukčije.
Kako sheme promijeniti
Shematska terapija, koju je 1980-ih razvio Jeffrey Young, nadogradnja je kognitivno-bihevioralne terapije (CBT). Fokusira se ne samo na površinske misli, nego na duboko emocionalno razumijevanje vlastitih obrazaca. Cilj terapije je identificirati neispunjene emocionalne potrebe, modificirati štetna uvjerenja i osnažiti tzv. zdravi odrasli dio. Onu stranu sebe koja može mudro reagirati, brinuti se o ranjivim dijelovima, postavljati granice i živjeti u skladu sa svojim vrijednostima.
Sheme nisu sudbonosne i trajne, ali oblikuju naše automatske reakcije dok ih ne osvijestimo. Razumijevanje vlastitih shema slično je otkrivanju skripte po kojoj smo nesvjesno živjeli. Kada je prepoznamo, možemo je početi mijenjati.
U stvarnom životu to znači:
- Osvijestiti svoje sheme – primijetiti situacije u kojima se javljaju stari obrasci i kako reagiraš.
- Ispitati vjerodostojnost uvjerenja – zapitati se jesu li uvjerenja koja proizlaze iz sheme stvarno istinita ili su samo navika uma.
- Isprobati drugačije reakcije – svjesno birati ponašanja koja nisu vođena starim shemama, čak i ako se isprva osjećaju neugodno.
- Brinuti se o sebi – zadovoljavati emocionalne potrebe koje su ranije bile zanemarene, postavljati granice i prakticirati samoprihvaćanje.
- Tražiti podršku – bilo kroz terapiju, radionice ili sigurne odnose koji podržavaju promjenu.
Promjena shema nije trenutna, ali svakim svjesnim izborom i novim iskustvom stvaramo nove, zdravije obrasce koji mogu oblikovati naš život u skladu s onim što zaista želimo.