I dok nam se svakodnevno nameće ideja kako stvari idu nizbrdo, pojavljuju se osobe koje nezaustavljivo koračaju prema naprijed. Jedna od njih je Nina Bućan, vlasnica novoosnovane izdavačke kuće Budilnik izdavaštvo. Iako su zasad objavljena tek dva naslova, svojim profesionalnim pristupom, izvrsnim dizajnom i još boljim knjigama, ovaj progresivni izdavač pozornom čitatelju navješćuje stvaranje nečeg posebnog.
Kontaktirali smo s Ninom te joj postavili nekoliko pitanja.
Bok Nina, što nam kao vlasnica, urednica i osoba koja za svoju izdavačku kuću, Budilnik izdavaštvo, radi više-manje sve, možeš reći o sebi?
Nezahvalno je govoriti o sebi, a istovremeno biti objektivan bez iskoraka u samo-promociju. No evo nekoliko tehničkih stvari. Zadnje dvije godine živim na selu, udaljena nekih sat vremena od Zagreba. Nisam baš tip osobe koja ne može bez prirode, ali tišina bez gradske užurbanosti svakako je dobrodošla. Živim s dva psa i dvije mačke koji su mi trenutno jedini suradnici u poslu. Kako se broj knjiga bude povećavao, mislim da ćemo morati zaposliti i nekog čovjeka. Za sad odlično funkcioniramo.
Budilnik je novi izdavač na sceni, a već se o njemu puno priča. Kako i zašto si se odlučila ući u objavljivanje knjiga, i to baš u trenutku velike krize?
Prvi odgovor koji se sam nameće je: Zašto ne? Da se nisam povela za jasnim impulsom da napravim iskorak u nešto novo, u ovom slučaju izdavaštvo, samo bih potvrdila da na mene utječu vanjske okolnosti. A upravo je ono čime se bavim, tj. literatura koju želim ponuditi našoj publici, nešto što daje posve drukčiji model gledanja na stvarnost. Govoreći jednostavnim jezikom, sve je u tvojoj glavi. Ako imaš jasan cilj i emotivni žar da ga postigneš, nema te prepreke koja te može zaustaviti. Usto, imala sam sreću da se prije konačne odluke da otvorim vlastitu nakladu upoznam sa svijetom izdavaštva kroz jedno „slučajno“ prijateljstvo, tako da sam već imala pregled situacije u ovoj branši. Stvari su se jednostavno poklopile.
Što želiš ponuditi čitateljima svojim naslovima? Kako biraš knjige i koja je linija što povezuje tvoje naslove?
Duhovna literatura danas je dosta popularna, što je izgleda prirodna posljedica vremena u kojem živimo. No oduvijek me kopkala činjenica da na našem tržištu manjka naslova i autora koji nisu komercijalni, a koje osobno preferiram. U tom smislu, želja mi je proširiti ponudu i napraviti određeni balans između komercijale i kvalitete. Jasno mi je da postoji uvriježeni stav da posao izdavača nije odabir knjiga prema vlastitom sviđanju, no ne želim se strogo voditi tim načelom. Zapravo, u mom se slučaju trenutno potvrđuje upravo suprotno. Primjer toga je knjiga Jeda McKenne „Duhovno Prosvjetljenje: Najluđa stvar!“ koja ima odličan odziv publike, a to mi je jedna od najdražih knjiga koje obrađuju temu duhovnosti.
Nakon dvije izdane knjige, imaš neki pregled situacije u izdavaštvu? Kakvi su ti dojmovi?
Fascinantno mi je doživjeti izdavaštvo kao jedan živ organizam i svjedočiti velikom broju ljudi koji ne samo da čitaju knjige nego ih i kupuju. To mi je trenutno vrlo snažan dojam. Ne znam tko radi statistike o čitateljskoj publici, jer u tim statistikama nešto definitivno ne štima, što je dobra stvar.
Kako bi odgovorila na pitanje koje nema u sebi ništa drugo osim ovoga što je napisano?
Odlično pitanje! Daje mi slobodu da kažem bilo što ili da ne kažem ništa. Odlučujem se za ovo drugo.
