Znate onaj Požuri-Polako osjećaj?

Evo, kao prvo to je i jedna situacija koja trenutno vlada u zraku ovih dana. Taj osjećaj. Znaju svi koji su barem jednom prošli centrom grada (Zagreba) nakon potresa, nakon x dana izolacije… Pa naletjeli na skupinu prosvjednika, pa na ogromne dizalice kamione koje s kramerima prčkaju po zgradama (dovoljno da te natjeraju da malo digneš glavu od poda prema nebu), pa zgrade obavijene građevinskim skalama, pa ljudi koji jesu izašli iz svojih „skloništa“ na kave i međuljudske odnose, ali ipak, sve to s jednom dozom zastoja.

Ono što hoću reći je, ovih dana je prisutno ta neka požuri-polako vibra u kojoj ima doze onog nekog straha…straha koji je i dalje prisutan u ljudima. Koji koči kad hoćemo krenuti naprijed. Priznajte, svi smo osjetili taj strah. Ili ga još osjećamo. I to je u redu. Pisala sam o tome u prethodnim člancima… samo trebaš pričekati, dovoljno dugo, da osjećaj prođe, kao poput bivšeg kojeg slučajno sretneš na ulici s novim komadom i ne želiš da te vidi. Samo neka prođe (i ode). Šalu na stranu.

Nakon četiri druženja (ovo mi je peti članak za kolumnu), dozvolite da vam predstavim zašto mi se pojam Požuri-Polako toliko svidio da sam zamolila urednicu da ga stavi pod naziv kolumne i autora.

Požuri-Polako za mene predstavlja onaj trenutak kada osjećaš navalu pozitivne energije, adrenalina, pokretanja, eksplozije… ali s malom dozom opreza. Znaš da ideš naprijed, ali se ipak prije toga informiraš o ruti i „check point-ovima“. Za mene je to i onaj savršeni osjećaj kada znaš da možeš, jer imaš znanja, imaš alate (nisu čekić i odvijač), imaš gorivo koje te pokreće i može lansirati u petu brzinu odmah iz lera, ali ipak sve savršeno kontroliraš. I onda naprosto dozvoljavaš da se stvari dešavaju same od sebe. Okrećeš možda smjer, ali puštaš da se život desi.
Požuri-Polako predstavlja tu tanku liniju između emocija i razuma, suptilnog i brutalnog, primamljivog ali odbojnog… žuriti, ali ići polako. Ta linija koja je vrlo tanka, i može se lako prijeći malo više u samo jednu stranu…ta linija govori sve u samo jednoj riječi. Dobro, dvije. Cijeli svemir u „jednoj“ riječi.

U jogi postoji pojam Rhythm pragja parat koji to najbolje opisuje. Ta linija koja predstavlja naš bitak. Našu unutarnju tišinu. Kad si prisutan na van, ali si istovremeno prisutan unutra, i možeš savršeno jasno čuti svoj unutarnji glas. Kad povlačiš osjetila na unutra da se odmoriš i napuniš energijom te jedva čekaš da izađeš u aktivnost kako bi mogao i u njoj uživati….ali sada odmoran i napunjen pozitivnom energijom. Na toj liniji, ono što pomisliš se lako ostvaruje. Znate ono kad kažu, pogledaj duboko u sebe što želiš i to onda poželi onako stvarno jako, osjeti to kao da se već desilo. I ostvarit će se. E, to je to.

Biti majstor samog sebe – osjećati energiju koja pokreće, ali ju znati kontrolirati. E, a to je baš teško. I lako gubljivo. Izgubiš kontrolu. Ali, i to je u redu. Kao i onaj strah s početka teksta.
A taj strah i nije ustvari tako loš. On je odličan motivator jer znaš da si na dobrom putu i da ne stojiš na mjestu. Izlaziš iz zone komfora, kako bi popularno rekli učitelji osobnog razvoja. Samo si kažeš da će sve biti u redu, bez obzira kako završilo. I već te manje strah. Iz svega se uči. Pa i iz loših stvari. A i te loše stvari ne moraju nužno biti loše. Kužiš.

Možda ste se do sada pitali je li autor ovog teksta blizanac po horoskopu. U opisu ovog horoskopskog znaka stoji: zračeni element, promjenjive kvalitete, dualne prirode. Odgovor je da. Ali ovo nije tekst o horoskopskim znakovima.
Kada mi je Ljubica rekla da dobivam ponedjeljak za pisanje članka pod Požuri-Polako kolumnom (ustvari, hvala joj što je pristala na ovaj blesavi naziv), pomislila sam – baš super. Ponedjeljak je dobar dan. Toliko omražen, a opet je tako dobar jer označava početak novog tjedna. I novih prilika. Fresh New Start. Stoga Požuri-Polako znači za mene i moje malo mjesto pod suncem. I još kaže Ljubica (za one koji već do sada ne znaju, Ljubica je urednica ovog portala koji čitate) da je to slično kao terapija. I zaista jest.

Stoga, hvala i vama što čitate ovaj članak (možda s upitnikom iznad glave) i dajete mu zaokruženu svrhu. Jer, nema niti onog koji ima što za reći (napisati) bez onih kojih slučaju (čitaju).

Do druge prilike i druženja, požurite-polako. Tko želi. A može i u svom ritmu.