Instant odnosi bez emocija? Površni partnerski odnosi bez emocija? Općenito, život s malo emocija kao da smo roboti, automatizam, racionalnost, srce kameno? Kako?
Oduvijek me zanimalo kako uopće išta raditi, biti u ikakvom odnosu, a isključiti emocije? Može li se to i ako može, kako, jer i ja bih to voljela?
Možda sam ja stvarno s druge planete, s one planete gdje emocije još uvijek postoje. S planete gdje nitko ne zna staviti emocije pod kontrolu… Možda…
Zanimljivo mi je slušati kad mi ljudi tumače da su u površnom odnosu gdje je glavna poveznica samo i isključivo seks bez osjećaja, jer je tako najbolje za oboje. Razlozi sasvim irelevantni.
Pitam se kakvi su to površni muško ženski odnosi – ako sam dobro skužila. Okosnica svega je samo i isključivo seks. To mi je sasvim jasno. Međutim, nikako mi nije jasno – ako s nekim i održavaš „samo“ površnu seksualnu „vezu“ kako odvojiti emocije iz cijele priče?
Može li se to uopće ili se samo vješto zavaravamo?
Vrtim film – ako se s nekim nađeš jednom, dva puta, povremeno (što je danas sve vrlo moderno i normalno) onda tu svakako emocija nema ili, ako ih i ima, onda su vrlo slabe, blijede, nikakve.
Međutim, ako s nekim održavaš recimo, intiman odnos koji se događa – jednom tjedno, između viđanja imate verbalnu interakciju. Stalno se muvate jedan oko drugog. Ne vidite se, ali ste opet tu jedan „blizu“ drugog – teško da se tu ne razviju emocije. Teško i nikako, iako me mnogi uvjeravaju da je moguće cijelu stvar staviti pod kontrolu.
Racio – svaka čast!
I ako je to stvarno moguće, ako je stvarno u tako intenzivnim intimnim „površnim“ odnosima emocije staviti pod kontrolu, isključiti ih i pustiti samo da igra racio – svaka čast. Svakom takvom skidam kapu, ja takva nisam, niti mogu biti a niti nisam još naučila. E taj dio životne enigme još nisam naučila!
Logika?
Nema mi nikakve logike. Ako se s nekim viđaš, recimo svaki tjedan, tipkate se, dijelite neke svoje privatne priče. Planirate daljnje susrete, na kraju – dijelite svoje slobodno vrijeme. U tom zajedničkom vremenu i pričate. Nije da se nađete kako bi se samo i isključivo poseksali. Pitam se, kako je moguće da ti netko ne postane s vremenom (pogotovo ako to traje) drag. Da ti se ne zavuče pod kožu, da ti ne izmami osmijeh na lice, dragost, toplinu ili bar ponekad osjećaj bijesa, ljutnje jer ste se porječkali radi nečijeg lošeg dana…
Kako ostati hladne glave u intimnim površnim i neobaveznim odnosima?
Kako?
Vidim da pojedinci oko mene poprilično uspješno hendlaju takve odnose. Ide im, dobro upravljaju i sobom i odnosom – tako mi bar kažu.
S obzirom na to da su neki/neke u braku pa „moraju“ tako, drugi/druge mi pak kažu da on/ona nije materijal za išta konkretno pa je bolje ovako. Treći/treće mi tumače kako ne žele vezivanje niti ikakve obaveze pa su im površni i neobavezni odnosi top
Koliko im je za vjerovati – ne znam.
Misle li da dobro drže kormilo svog života i kreću se u željenom smjeru? Bježe od samih sebe sramežljivo skupljajući komadiće „ljubavi“, pažnje i brige na nekim sasvim krivim mjestima? Možda samo trenutačno žive s „krivim ljudima“, dok se istovremeno uvjeravaju kako je ovo i ovaj put bio „samo dobar seks“.
Isključivo samo seks bez osjećaja s nekim se može dogoditi po meni sasvim slučajno, neplanirano, iznenada, neočekivano. Dođe i prođe.
@deanlewis the energy and emotion that you gave me in Prague a few weeks ago was so special. thank you 🥹
♬ Half A Man – Dean Lewis
Ako se „samo seks bez osjećaja “ s jednom osobom ponavlja učestalo, traje, planira se, dogovara, e onda je to sve samo ne seks bez emocija, instant odnos ili kako se to danas sve naziva – onda je to mali „zločin“ u kojem svjesno sudjeluju obje strane!
I da, u takvim instant – samo seks odnosima, emocije se svakako dogode. Čisto je nemoguće da bude drugačije. Samo je bitno koliko smo iskreni prema sebi da si to otvoreno priznamo i bar u glavi sami sebi kažemo: Jebote koji zajeb, ja nju/njega ustvari na kraju volim… Nije mi bio plan, ali dogodilo se… Dogodi se zaista…
Jer da, emocije se stvarno dogode. Tu nema ON/OFF prekidača, one dođu same od sebe – nepozvane. Same se pozovu na igru, i, ili smo ih svjesni i priznamo ih sami sebi ili pak, često, iz raznoraznih razloga stavljamo ih pod tepih. U takvim odnosima je tako često bolje, bezbolnije za obje strane…