ADHD, odnosno poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, najčešći je neurobihevioralni poremećaj u djetinjstvu. U SAD-u pogađa otprilike 7 do 8 % djece i mladih. Kako navodi Američka akademija za pedijatriju (AAP), broj djece s ADHD-om nadilazi kapacitete mentalnozdravstvenog sustava – što znači da pedijatri moraju preuzeti važnu ulogu u dijagnostici i liječenju.
Ako vaše dijete (najmanje 4 godine starosti) pokazuje znakove problema s pažnjom, koncentracijom, hiperaktivnošću ili impulzivnošću – ili kombinaciju tih simptoma – prvi korak je dogovoriti pregled kod pedijatra.
Što će pedijatar učiniti?
Prema smjernicama AAP-a, pedijatar bi trebao poduzeti sljedeće korake:
- Uzeti detaljnu anamnezu
- Liječnik će vam postaviti puno pitanja o ponašanju i svakodnevnom funkcioniranju vašeg djeteta. Pripremite konkretne primjere i informacije.
- Zatražiti ispunjavanje upitnika
- Pedijatar će vam dati upitnik o ponašanju vašeg djeteta, a jedan primjerak ćete trebati proslijediti i učitelju ili školskom stručnom suradniku (pedagogu, psihologu).
Kako se postavlja dijagnoza ADHD-a?
ADHD se dijagnosticira samo ako dijete ima simptome koji su:
Prisutni u više različitih okruženja
U većini slučajeva to su dom i škola. Ako se simptomi javljaju samo u jednom okruženju (npr. samo u školi), vjerojatnije je da je riječ o nečemu specifičnom za to okruženje – npr. teškoće u učenju.
Uzrokuju stvarne probleme u svakodnevnom funkcioniranju
Ako je dijete vrlo aktivno ili se lako ometa, ali istovremeno ima dobre ocjene, dobro se ponaša u razredu i ima zdrave odnose kod kuće i u školi – tada možda ne postoji stvaran problem. To može biti samo dio djetetove osobnosti ili temperamenta.
Postoje standardizirane ljestvice za procjenu ADHD-a, kao što su Vanderbilt i Conners upitnici, koje pomažu ne samo pri dijagnostici, nego i u praćenju napretka djeteta kroz vrijeme.
Pedijatar bi također trebao isključiti druge moguće uzroke – poput teškoća u učenju, depresije, problema sa sluhom ili vidom. Važno je prikupiti dovoljno informacija kako bi se postavila točna dijagnoza.
Razgovor o mogućnostima liječenja ADHD-a
Ako se postavi dijagnoza ADHD-a, vaš će pedijatar s vama razgovarati o mogućnostima liječenja, koje ovise o dobi djeteta:
Djeca od 4 do 5 godina:
Prvi korak je edukacija roditelja o upravljanju ponašanjem i pružanje podrške u vrtiću ili školi. Lijekovi se u ovoj dobi ne preporučuju odmah, osim ako druge metode ne djeluju, a simptomi su ozbiljni.
Djeca od 6 do 12 godina:
Uz edukaciju roditelja i podršku u školi, lijekovi mogu biti vrlo korisni.
Pedijatar može propisati jedan od lijekova odobrenih za ADHD (stimulansi, atomoksetin, guanfacin ili klonidin).
Djeca u ovoj dobi bi trebala imati formalnu školsku podršku kroz Individualizirani obrazovni plan .
Mladi od 12 do 18 godina:
- Treba uključiti istu školsku i stručnu podršku.
- Lijekovi mogu pomoći, ali je važno da tinejdžer sudjeluje u donošenju odluke.
- Ova faza je ključna za razvijanje odgovornosti prema vlastitom zdravlju.
Kontrolni pregledi i praćenje djeteta s ADHD-om
Pedijatar bi trebao redovito pratiti stanje djeteta. U početku su potrebni češći pregledi – kako bi se potvrdila dijagnoza, isključile druge poteškoće i pronašla najbolja terapija.
Ako se koristi medikamentozno liječenje, potrebno je pažljivo prilagođavati dozu i pratiti moguće nuspojave.
Nakon stabilizacije, pregledi bi i dalje trebali biti redoviti i unaprijed dogovoreni, a ne samo kad se pojavi problem. ADHD je često doživotni izazov, koji se mijenja kroz različite životne faze. Zbog toga je važno da vi, vaše dijete i liječnik surađujete kako biste pravovremeno reagirali na sve izazove.
Ako sumnjate na ADHD kod svog djeteta, nemojte čekati – razgovarajte s pedijatrom. Pravovremena dijagnoza i pravilna podrška mogu napraviti veliku razliku u životu vašeg djeteta.

