Rak se danas liječi uspješnije nego ikad prije. Dijagnostika je preciznija, terapije su učinkovitije, a medicina stalno napreduje. Ipak, velik broj bolesnika i dalje dolazi liječniku u trenutku kada je bolest već uznapredovala.
Ne zato što medicina ne zna ili ne može, nego zato što ljudi često ne žele vidjeti znakove koje im tijelo šalje. Zanemarivanje simptoma, odgađanje pregleda i nada da će „samo proći“ često dolaze prije brige za vlastito zdravlje. Strah od dijagnoze zna biti snažniji od želje za pravovremenom reakcijom.
O tome zašto se rak i dalje često otkriva prekasno, koje simptome najčešće ignoriramo i zašto nekoliko mjeseci čekanja može značiti razliku između izlječenja i neizlječive bolesti razgovarali smo s dr. Davorom Kustom, dr. med., specijalistom onkologije i radioterapije, suradnik portala Onkologija.net. koji je i ove godine proglašen najboljim doktorom po izboru pacijenata u Republici Hrvatskoj.
Zašto se u Hrvatskoj rak i dalje često otkriva u uznapredovaloj fazi bolesti?
Nažalost to je istina i posebno se vidi kod raka pluća i gušterače, osobito kod pacijenata koji nisu bili uključeni u preventivne programe. Rani stadiji bolesti često nemaju izražene simptome, zbog čega se ljudi liječniku javljaju tek kada tegobe postanu ozbiljne.
Koje simptome pacijenti najčešće zanemaruju?
Najčešće se zanemaruju dugotrajni umor, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, bolovi koji ne prolaze, promjene u stolici ili kašalj koji traje tjednima. Problem je u tome što su to nespecifični simptomi pa ih ljudi često pripisuju stresu, umoru ili užurbanom načinu života.
Koliko nekoliko mjeseci čekanja može utjecati na ishod bolesti?
Apsolutno može. Kod mnogih malignih bolesti nekoliko mjeseci može značiti razliku između izlječive i neizlječive bolesti. Rana dijagnoza često omogućuje jednostavnije liječenje, manje nuspojava i znatno bolju prognozu.
Čujete li često rečenicu: „Osjećao sam da nešto nije u redu, ali sam čekao“?
To je vrlo česta rečenica u ordinaciji. Pacijenti često kažu da su osjećali da nešto nije u redu, ali su čekali jer su mislili da će simptomi proći sami ili da nisu znak nečeg ozbiljnog. Razlozi su različiti – strah od dijagnoze, nada da nije ništa ozbiljno, ali i činjenica da neki ljudi jednostavno ne brinu dovoljno o sebi, kao da su im prioriteti negdje drugdje. Kada se problem konačno dogodi, tada se to promijeni, ali ponekad, nažalost, bude kasno.
Što biste poručili onima koji odgađaju preventivne preglede?
Preventivni pregledi nisu gubitak vremena, nego ulaganje u vlastiti život i budućnost. Rak otkriven na vrijeme često je bolest koja se može uspješno liječiti, dok je čekanje najveći saveznik bolesti, a ne čovjeka.