Uživaš u nježnosti i pažnji, no u intimnom odnosu se nekako ne možeš u potpunosti opustiti. Pitaš se: Jesam li „dovoljno dobra“? Je li on zadovoljan? I možda se ni ne usuđuješ postaviti pitanje – jesam li ja zadovoljna?
Neke žene će se sramiti razgovarati o ovome jer je seksualnost kod nas još uvijek tabu tema. Druge će pročitati stotine knjiga, no i dalje će problemu pristupati isključivo „iz glave“, pokušavajući ga razumjeti, ali ne i osjetiti.
Istina je da je seksualna energija zapravo dio tvoje životne energije. Ono što se čini da nedostaje u seksualnosti često se očituje i na drugim područjima života: u neuspješnom traženju tvog pravog kreativnog izražaja ili u nedostatku volje. I na kraju, često ne postoji specifični „seksualni“ problem, već se radi o našem živčanom sustavu.
Kada živčani sustav kaže „ne“ prepuštanju
Osjećaš se nesigurno kada je svjesno ili nesvjesno prisutna neka vrsta straha. Nije važno radi li se o strahu od pogreške, neuspjeha ili situaciji koja ti djeluje opasno. Živčani sustav to očitava kao alarm i tvoje tijelo automatski ulazi u stanje pripravnosti.
Taj je mehanizam izvorno nastao kao dio preživljavanja. Iako se u tvom svakodnevnom životu najčešće radi o izbjegavanju neugodnih emocija, tvoje tijelo se i dalje brani kao da se radi o životu i smrti.
U tom stanju, funkcije poput opuštanja, regeneracije, probavljanja i razmnožavanja nisu prioritet. Ako se ne osjećaš sigurno, tvoje tijelo ti jednostavno neće dopustiti da se prepustiš partneru na način na koji bi željela. Ono što tada izostaje u odnosu jest potpuni protok energije između vas dvoje. Upravo zbog toga, umjesto emocija radosti i ispunjenosti, kroz glavu ti prolaze sumnje i strahovi.
Kako te tijelo brani
Vjerojatno ti je poznat onaj osjećaj kada si sva napeta i stisnuta. Kada je tijelo u stanju pripravnosti, mišići se stegnu. Ako tako stalno hodaš kroz život, to stanje s vremenom postane uobičajeno. Lako prepoznatljive posljedice su kronični bolovi, često u ramenima, vratu i leđima.
Uz masaže, fizioterapiju i dobre vježbe, vjerojatno uspiješ opustiti vanjsku muskulaturu. Ono što često teže osvijestimo jest da duboki mišići ostanu stisnuti. Ti duboki mišići uključuju, primjerice, glatku muskulaturu probavnog i krvnog žilnog sustava, mišiće dijafragme i međurebrene mišiće.
Možda ti je poznato da probavni problemi poput zatvora mogu biti rezultat reakcija živčanog sustava na stres. Nekim osobama se stisne želudac i ne mogu jesti. Druge pak prekomjerno jedu jer žvakanjem pokreću mišiće jednjaka i želuca te ih takoreći „na silu“ barem malo opuste.
No duboki mišići uključuju i mišiće dna zdjelice, maternicu i srčani mišić.
Kada se u srčanom mišiću zadržava napetost, smanjen je protok energije. Gubi se onaj osjećaj slobode i lakoće koji je preduvjet za pravu bliskost i doživljavanje emocija.
A ono što možda najmanje svjesno doživljavamo jest utjecaj na zdjelicu i seksualne organe. Kada su mišići dna zdjelice i mišić maternice kronično napeti, posljedice mogu biti izostanak potpunog orgazma i poteškoće sa začećem.
Zanemareni mogući uzrok neplodnosti
Psihosomatski aspekt je često zanemaren kada je riječ o neplodnosti kod žena. Moj IVF specijalist rekao mi je da sam potpuno zdrava i da mu je prava misterija zašto ne mogu ostati trudna. Pokušala sam sve, od liječnika i medicinskog pristupa do energetskog rada i promjene prehrane. Na kraju sam pokušala i sa smanjenjem stresa pa sam prekinula svoju poslovnu karijeru.
Ono što tada nisam razumjela bio je utjecaj traumatskih iskustava na živčani sustav i posljedično na seksualnost.
Trauma nije uvijek „veliki događaj“
Jedna od ključnih razlika između svakodnevnog stresa i traumatskih obrazaca jest to što smo uzročnika stresa najčešće svjesni, a traume ne uvijek. Naime, traumatski obrazac nije nužno posljedica velikog, dramatičnog događaja. Ponekad nema nikakve posebne priče.
Moja klijentica, nazovimo je Ema, krenula je na terapiju zbog poteškoća sa začećem. Ispostavilo se da su njezini traumatski obrasci potjecali iz ranog djetinjstva. Njezina majka bila je vrlo mlada i nesigurna te se teško nosila s emocionalnim izazovima roditeljstva. Bilo je tu puno sitnih situacija u kojima se beba osjećala prestrašeno i nesigurno, a u mami nije osjetila sigurnost, već strah. Instinktivno se tijelo bebe u tim trenucima stisnulo i taj je grč ostao pospremljen u tjelesnoj memoriji.
Tek kroz terapiju Ema je uspjela dotaknuti tu tjelesnu memoriju. Tu i nije moglo biti neke velike priče ni razumijevanja jer je beba bila premala, no doživljaj tijela bio je stvaran. I kada je Ema osjetila to iskustvo, uz profesionalnu podršku i osvještavanje svog kapaciteta odrasle osobe, počela je otpuštati blokirani strah.
Put ka opuštanju
Kada je tvoja životna energija blokirana uslijed traumatskih obrazaca, put iscjeljenja je iskustveni. To ne znači da ne možeš pročitati dobar savjet, ali ne postoji zamjena za iskustvo.
Razlog je jednostavan. Blok je u tjelesnoj memoriji i dok tijelo ne otpusti tu memoriju, to je kao da pokušavamo pokrenuti automobil držeći nogu na kočnici. Meni osobno je u tome umnogome pomoglo učenje dr. Petera Levinea i koherentna tjelesna psihoterapija.
Važno je razumjeti da je tvoje tijelo mudro. Ako mu pomogneš izgraditi osjećaj sigurnosti, ono će se opustiti. Ti ćeš se moći prepustiti životu, ljubavi i stvaranju.
O autorici
Gordana Radić je terapeutkinja s fokusom na cjeloviti pristup ženskom zdravlju. Pomaže ženama da se povežu sa svojom dubokom mudrošću i oslobode blokiranu životnu energiju.