Koliko često zastanemo i poslušamo način na koji razgovaramo sami sa sobom? Mnogi ljudi prema sebi koriste riječi koje nikada ne bi izgovorili osobi koju vole. Kada pogriješimo, često se kritiziramo, umanjujemo vlastiti trud ili sebi govorimo da smo trebali bolje, brže ili drugačije.
No, način na koji razgovaramo sa sobom nije nevažan. Naš unutarnji govor postaje dio slike koju gradimo o sebi. Zamisli da ti najbolja prijateljica dođe i kaže: „Nisam dovoljno dobra.” Bi li joj odgovorila da se mora više truditi, da je sama kriva ili da je trebala bolje? Vjerojatno ne. Vjerojatnije bi joj pružila razumijevanje, podsjetila je na ono što je već postigla i rekla joj da jedna pogreška ne određuje njezinu vrijednost.
Zašto onda sebi često dajemo manje nježnosti nego drugima?
Biti nježniji prema sebi ne znači prestati rasti, odustati od svojih ciljeva ili ignorirati ono što želimo promijeniti. Samosuosjećanje nije isto što i popustljivost. Ono znači priznati da smo ljudi koji uče, griješe, pokušavaju i rastu.
Ovaj tjedan pokušaj primijetiti svoj unutarnji govor.
Kada uhvatiš sebe u kritici, zastani i pitaj se:
„Bih li ovo rekla nekome koga volim?”
Ako je odgovor ne, pokušaj pronaći način da istu poruku kažeš sebi s više razumijevanja.
Umjesto:
„Opet sam pogriješila.”
možda:
„Pogriješila sam, ali mogu naučiti iz ovoga.”
Umjesto:
„Nisam dovoljno dobra.”
možda:
„Još učim i ne moram sve znati odmah.”
Odnos koji imamo sa sobom jedan je od najvažnijih odnosa koje gradimo tijekom života. Zato ovog tjedna biraj riječi koje te ne ruše, nego podržavaju. Jer način na koji razgovaraš sa sobom postaje način na koji doživljavaš sebe.