Postoje žene koje primijetite čim uđu u prostoriju. Nisu najglasnije, ne moraju se posebno truditi niti tražiti pozornost. Jednostavno imaju ono nešto zbog čega se i mi okrenemo. Nekada smo ih promatrale s određenom dozom opreza. Danas sve češće želimo biti upravo takve žene.
Sjećate se Jolene? One nevjerojatno lijepe žene koju Dolly Parton u svojoj kultnoj pjesmi moli da joj ne preotme muškarca. Žene s vatrenom kosom, očima poput smaragda i osmijehom s kojim se, barem prema Dolly, nijedna druga žena ne može natjecati.
Desetljećima je Jolene bila simbol ženske konkurencije. Ona druga. Ljepša, privlačnija, ona zbog koje bismo se, navodno, trebale osjećati nesigurno.
A što ako smo cijelu pjesmu pogrešno shvatile? Što ako više ne želimo biti ona koja moli Jolene, nego upravo Jolene?
Od Dolly Parton do Miley Cyrus: Jolene je osvojila novu generaciju
Jolene u pjesmi ne govori ništa. Ne znamo što misli, što želi ni je li uopće zainteresirana za muškarca oko kojeg se odvija cijela drama. Znamo samo da je toliko privlačna da druga žena zbog nje ne može mirno spavati. Pola stoljeća poslije pjesma je i dalje aktualna, ali se način na koji promatramo njezinu glavnu junakinju počeo mijenjati.
U tome zanimljivu ulogu ima Miley Cyrus, koja je svojim izvedbama pjesmu približila novim generacijama. Zajednički nastupi s Dolly Parton spojili su dvije generacije žena koje nikada nisu osobito marile za trendove i pravila o tome kako bi trebale izgledati. NI Dolly ni Miley nikada nisu bile žene koje se trude ostati neprimijećene.
Tuđa ljepota nije konkurencija našoj
Koliko smo puta čule da je neka žena previše lijepa, previše sređena ili previše svjesna vlastite privlačnosti? Kao da postoji nevidljiva granica između žene kojoj se divimo i one koja nam odjednom postaje prijetnja.
Odrastale smo uz ideju da u prostoriji može postojati samo jedna najljepša. Ako se pojavi druga koja privlači više pozornosti, gotovo automatski počinjemo uspoređivati. Ona ima ljepšu kosu. Bolju figuru. Punije usne. Izgleda mlađe. Ili jednostavno ima nešto što mi nemamo.
Zar ne možemo primijetiti lijepu ženu bez potrebe da se uspoređujemo s njom? Možemo joj reći da odlično izgleda, pitati je koji ruž koristi i nastaviti se osjećati jednako dobro u vlastitoj koži. I upravo tu Jolene prestaje biti žena koju doživljavamo kao prijetnju i postaje žena kakva bismo ponekad i same željele biti.
Zašto se još uvijek opravdavamo kada privlačimo pozornost?
Zanimljivo je koliko se od žena očekuje da dobro izgledaju, ali da pritom ostavljaju dojam kako se oko toga nisu osobito trudile. Ako se previše sredimo, pitaju nas kamo idemo. Ako stavimo upečatljiv ruž, netko će zaključiti da želimo privući pozornost. Ako se osjećamo dobro u vlastitoj koži i to otvoreno pokazujemo, riskiramo da nas proglase umišljenima.
A što ako se jednostavno volimo srediti? Što ako smo danas provele pola sata pred ogledalom, odabrale odjeću u kojoj se osjećamo odlično i stavile ruž koji se vidi s drugog kraja prostorije? Možda imamo važan sastanak. Možda izlazimo. Možda ćemo cijeli dan sjediti u uredu.
A možda jednostavno želimo izgledati fantastično dok idemo po kavu u kvartu. Ne mora svaki beauty ritual imati dublje značenje. Ponekad je sasvim dovoljno da nam se sviđa vlastiti odraz u ogledalu. Da se dobro osjećamo u vlastitoj koži!
Budi Jolene. Ali zbog sebe.
Možda je vrijeme da Jolene napokon dobije pravo na vlastitu priču. Onu u kojoj nije ničija suparnica i u kojoj ne mora biti skromnija, tiša ili manje lijepa kako se netko drugi ne bi osjećao ugroženo.
Jer možda najveća promjena nije u tome što smo se prestale uspoređivati s drugim ženama. Nismo. Vjerojatno nikada nećemo potpuno. Važno je da sve češće razumijemo da tuđa ljepota ne umanjuje našu i da ne mora svaka žena koja privlači pozornost automatski postati naša konkurencija.
Sljedeći put kada ugledate ženu za kojom se svi okreću, slobodno joj recite da izgleda fantastično. Tko zna, možda joj niste uljepšale samo dan ili tjedan, nego cijeli mjesec. A kada sljedeći put vi budete ta žena, nemojte spuštati pogled.
Uostalom, tko kaže da Jolene ne može biti svaka od nas?