Ako ste željni bizarnih činjenica kojima se zabavljaju znanstvenici i različiti teoretičari zavjera, a vezane su za našu varalačku prirodu, pročitajte par zanimljivosti koje smo pronašli za vas.
Digitalni svijet sve snažnije utječe na našu vjernost
Nova istraživanja potvrđuju da digitalni svijet sve snažnije utječe na našu vjernost – i percepciju moralnosti.
Studija objavljena u časopisu Cyberpsychology, Behavior, and Social Networking pokazala je da Facebook, iako zamišljen kao platforma koja povezuje ljude, nerijetko postaje okidač za ponovno spajanje starih simpatija, što može dovesti do avantura, prekida pa čak i razvoda. Nije ni čudo što danas mnogi pomno prate tko koga “lajka”.
Dugoročna istraživanja o tzv. social media creeping fenomenu – neprestano pregledavanje profila partnera ili bivšeg – otkrivaju da takvo ponašanje može održavati emocionalne rane i simptome slične posttraumatskom stresu kod prevarenih partnera. Drugim riječima, virtualno “špijuniranje” često usporava oporavak nakon prevare.
A u širem kontekstu digitalnog ponašanja, zanimljivo je i otkriće objavljeno u časopisu Nature: kada ljudi zadatke prepuštaju umjetnoj inteligenciji, skloniji su moralnom popuštanju – lakše opravdavaju neetične odluke, pa tako i varanje. Tehnologija, čini se, ne samo da mijenja naše navike, već i postupno udaljava pojedinca od vlastitog moralnog kompasa.
Francuzi su varalice!
Iako se često hvale titulom najboljih ljubavnika, Francuzi ipak ne mogu tvrditi da su i najvjerniji. Prema istraživanju instituta Ifop, čak 55 % muškaraca i 32 % žena priznalo je da su barem jednom prevarili partnera. Još zanimljivije — samo 47 % Francuza smatra nevjeru moralno neprihvatljivom, što je najniži postotak među 39 zemalja uključenih u globalno istraživanje Pew Research Centera. U zemlji ljubavi, očito, vjernost nije nužno glavni izvozni proizvod.
Francuzi, međutim, nisu jedini. Istraživanja pokazuju da se i Talijani nalaze visoko na ljestvici “nevjernih” nacija – oko 45 % muškaraca i 32 % žena priznalo je prevaru, dok se u Sjedinjenim Američkim Državama taj udio kreće oko 20–25 % populacije. S druge strane, zemlje poput Kine i Japana bilježe znatno niže stope priznate nevjere, ali i veću društvenu osudu takvog ponašanja.
Čini se da se po pitanju ljubavi i vjernosti kulturne granice ipak ne poklapaju s geografskima – dok neki varanje doživljavaju kao moralni prekršaj, drugima je ono tek neugodna nuspojava strasti.
Glumljeni orgazam
Jedna starija studija je pokazala da ako partner ili partnerica glume orgazme, postoji velika mogućnost da se prava akcija odigrava u nečijem tuđem krevetu.
Novija literatura ne potvrđuje da je glumljenje orgazma pouzdan znak nevjere. Velika europska studija (N=11.541) pokazuje da 13% ispitanika trenutno glumi, a takvo je ponašanje povezano s nižim zadovoljstvom i lošijom seksualnom komunikacijom – ne nužno s varanjem. Istodobno, dio istraživanja sugerira da neke osobe glume u sklopu “strategija zadržavanja partnera” kad percipiraju rizik nevjere – što govori više o nesigurnosti i dinamici odnosa nego o stvarnoj prevari.
Sperma kamikaza
Koncept tzv. “sperme kamikaze” potječe iz evolucijske biologije, a ne iz suvremenih medicinskih studija. Teorija sugerira da se u ejakulatu muškarca nalazi različitih tipova spermija, od kojih neki imaju “obrambenu” ulogu – njihova je funkcija, navodno, blokirati ili neutralizirati spermije drugih potencijalnih oploditelja. Taj je model 1980-ih popularizirao evolucijski biolog Robin Baker, koji je tvrdio da bi muškarci mogli proizvoditi više “borbenih” spermija ako nesvjesno sumnjaju u partneričinu vjernost.
Drugim riječima – “sperma kamikaza” više je duhovita metafora nego potvrđena biološka činjenica, iako potječe iz stvarnih rasprava o tome koliko je evolucija oblikovala našu seksualnost i ponašanje u kontekstu mogućeg natjecanja spermija.
Muškarce s dubljim glasom doživljavaju kao varalice
Volite da vam onim, dubokim glasom, šapuće na uho? U istraživanju objavljenom u Evolutionary Psychology, žene se boje kako muškarci dubljega glasa više varaju. Isto tako, muškarci sumnjaju kako žene piskutavih, viših glasova varaju više.
Znanstvenici objašnjavaju da ton glasa nesvjesno povezujemo s razinama spolnih hormona: niži glas kod muškaraca često znači više testosterona, dok viši glas kod žena sugerira više estrogena — a time i jaču percepciju privlačnosti. Drugim riječima, ono što zvuči zavodljivo, ponekad zazvoni i kao upozorenje.
Rad The Time Course of Person Perception From Voices ukazuje da slušatelji stvaraju dojmove o karakteristikama (privlačnost, povjerenje, dominacija) vrlo brzo — već unutar 25–400 ms slušanja glasa. To znači da “prvi dojam glasa” jako brzo može aktivirati asocijacije (uključujući sumnje) kod sugovornika.
Drugim riječima — potrebno nam je manje od pola sekunde da odlučimo zvuči li netko snažno, dominantno ili privlačno, a ti prvi dojmovi kasnije mogu utjecati na sve ostalo što o toj osobi mislimo.
Plavuše češće varaju
Poznati je stereotip kako se plavuše se više zabavljaju. Prema istraživanju iz 2012. CheaterVille.com vezanim za pitanje kako boja kose utječe na prijevaru, 42% žena koje su varale svoje partnere bile su plavuše. Nakon njih, s 23%, slijede crvenokose, 20% smeđokose te crnke s 20%. E sad, ne znamo jesu li prirodno plavuše. Istraživanje nije to ispitalo.
No, unatoč popularnim anketama, recenzirana istraživanja ne potvrđuju da je plava kosa povezana s većom sklonošću nevjeri. Ono što se u studijama doista vidi jest da svjetlija kosa može utjecati na percepciju – plavuše se nerijetko doživljavaju mlađe i atraktivnije – ali to su dojmovne razlike, ne dokaz o većoj nevjeri. Ukratko: boja kose oblikuje očekivanja i stereotipe, ali ne dokazuje ponašanje.