Akne kao bolest kože

Lice prepuno komedona, papula, pustula, nodula i cista je oduvijek, bez obzira na dob, bilo izvor frustracije. Vrlo često primjećujemo nesigurnost, asocijalnost i pribjegavanje neobičnim navikama takvih pacijenata kako bi izbjegli neugodan osjećaj da ih netko vidi ili dodiruje, ali ipak kod djevojaka je problem akni psihološko-sociološki teži.

Akne se najčešće javljaju na seboroičnim područjima u doba puberteta pod značajnim utjecajem androgenih hormona, koji potiču žlijezde lojnice na hiperproduktivnost. S druge strane zbog pojačane sklonosti folikularnoj hiperkeratozi, stvaraju se komedoni te upalne promjene s posljedičnim stvaranjem ožiljaka. Na žalost, ovo se događa kod 80% adolescenata te akne vulgaris spadaju među najčešće dermatoze.

Seboroična koža s pojačanim lučenjem loja glavni je uvjet za razvitak akni, a potom dodatni utjecaj nastupa tijekom puberteta kada se odnos spolnih hormona poremeti, bilo povišenjem androgena ili sniženjem estrogena. Androgeni pojačavaju rast i funkciju lojnica, koje izlučuju svoj sadržaj u folikule, a potom se u komedonima nakupljaju mikroorganizmi.

Akne se pojavljuju u nekoliko kliničkih oblika:

  • Acne comedonica najblaži je oblik bolesti kod koje prevladavaju komedoni te po koja sitna papula ili papulopustula.
  • Acne papulopustulosa srednje je težak oblik bolesti u kojega uz komedone nalazimo i crvene bolne papule veličine prosa do leće koje se gnoje uz redovito prisutnu seboreju.
  • Acne conglobata najteži je oblik bolesti, koji se nešto češće opaža u mladića, a zahvaća i leđa. Uz komedone, papule, pustule i hemoragične kraste, upalni proces zahvaća i dublje dijelove folikula i perifolikularnog tkiva, te nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi. Promjene se mogu mjestimično spajati te nastaju veće, pločaste, tvrde promjene iznad razine kože koje cijeljenjem najčešće ostavljaju ožiljke.
  • Acne neonatorum se klinički manifestiraju pojavom komedona, rjeđe papula i pustula s jačom upalnom reakcijom okolnog tkiva kod dojenčadi. Smatra se da je njihov nastanak uvjetovan majčinim hormonima. Terapija je lokalna, uz oprez zbog osjetljive dojenačke kože.
  • Acne excorie'e des jeunes filles uz minimalno izražene akne nalaze se brojne ekskorijacije, kraste i pigmentacije. Pojavljuje se u mladih i nervoznih osoba koje stalno grebu i istiskuju i najmanju promjenu na koži. Uz lokalnu terapiju često je potrebna i psihoterapija.
  • Acne menstruationis javljaju se oko tjedan prije menstruacije te se manifestiraju kao papulopustule i bolne papule.
  • Acne inversa pojavljuju se uglavnom u muškog spola. Riječ je o acne conglobata, smještenim oko prepona, genitalija, na zatiljku i vlasištu. Liječenje je teško, sistemskim retinoidima, ali i kirurški.
  • Acne fulminans je težak oblik koji se pojavljuje samo u mladića. Uz naglu pojavu acne conglobata popraćenih krvavim krastama i izrazito loše opće stanje koje zahtijeva brzu intervenciju.
  • Acne venenata nastaje zbog kontakta s brojnim komedonogenim supstancijama. Uz komedone pojavljuju se papule i pustule.
  • Acne cosmetica blaži je oblik koji nastaje nakon dulje primjene nekih kozmetičkih preparata.

Postoje još acne professionalis, acne medicamentosa, acne steroidica i brojni drugi. Bez obzira na oblik i vrijeme javljanja ove na prvi pogled bezazlene bolesti, pristup treba biti ozbiljan i temeljit kako bi posljedice bilo fizičke ili psihičke naravi bile što manje izražene.

Liječenje akne se provodi brojnim lokalnim i sistemskim pripravcima. Ma koliko oni bili slabijeg ili jačeg djelovanja, vrlo je važno terapiju provesti kroz duže vrijeme uz različite kombinacije do konačnog rezultata. Ponekad je važno na samom početku liječenja preispitati higijenske i prehrambene navike, premda je utjecaj hrane prema nekim autorima manje važan. Lokalna terapija se provodi kod svih pacijenata, a sistemsku preporučujemo samo kod težih oblika bolesti.

Kod blažih oblika akni provodi se lokalna terapija. Uz redovito čišćenje kože, lokalnom terapijom se s kože uklanja pretjerani lipidni sloj, spriječava začepljenje folikula i stvaranje novih komedona. Postojeći komedoni se istiskuju mehaničkim ili kemijskim putem, a veći papulopustulozni infiltrati otvaraju se pod sterilnim uvjetima. Kožu treba prati toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunima te alkoholnom otopinom salicilne kiseline ili rezorcinom.

Nekada su se tijekom noći na upalne promjene stavljale paste i tekući sumporni puderi ili s dodatkom katrana ili ihtiola, no premda su i danas dobar saveznik u liječenju češće se primjenjuju otopine, kreme ili gelovi retinoične kiseline, koja djeluje keratolitički, benzoilperoksid te azelaična kiselina koje imaju keratolitičko i bakteriostatsko djelovanje. Od antibiotika lokalno se primjenjuju eritromicin, klindamicin i tetraciklini.

Kod srednje teških i teških oblika bolesti lokalnoj terapiji se dodaju sistemski tetraciklinski antibiotici u manjim dozama tijekom nekoliko mjeseci. Među tetraciklinima novije generacije su doksiciklin ili minociklin koji se primjenjuju u dozi od 100 mg/dan kroz nekoliko tjedana do mjeseci. Ponekad se sistemskoj terapiji moraju dodati i antiandrogeni.

Kemijskim izmjenama na retinoičnoj kiselini dobiveni su brojni derivati tzv. retinoidi. Jedan od njih je i 13-cis retinoična kiselina s genetičkim imenom izotretinoin koji je u konačnici doveo do nove ere u liječenju teških oblika akne, jer djeluje na sve patogenetske mehanizme odgovorne za nastajanje bolesti. Djelotvorna dnevna doza iznosi 30 mg.

Izotretinoin u trudnica izaziva deformacije ploda stoga se ne smije koristiti u trudnoći, kao i u žena fertilne dobi, osim ukoliko ne koriste sredstva za kontracepciju pod liječničkom kontrolom četiri tjedna prije, tijekom i mjesec dana nakon liječenja. Također, izotretinoin ne smiju uzimati dojilje kao ni osobe s oštećenjima jetre ili bubrega, s hipervitaminozom A, povišenim vrijednosti lipida u krvi te u slučaju preosjetljivosti na lijek.

Kombinirano liječenje s tetraciklinima također je zabranjeno. Najčešće nuspojave su hipervitaminoza A (suhoća sluznice usta i nosa). Suha sluznica očiju može izazvati konjunktivitis i reverzibilno zamućenje rožnice. Bolesnici mogu imati reakcije osjetljivosti na svjetlo, poremećaj adaptacije na mrak (smanjen vid noću) i lentikularnu kataraktu. Može se pojaviti bol u mišićima i zglobovima, osip, svrbež, dermatitis, znojenje, reverzibilna alopecija, povišenje triglicerida i kolesterola u serumu, no nakon smanjenja doze ili obustavljanja uzimanja lijeka vrijednosti se vraćaju na normalu. Uz dobru liječničku kontrolu i ustrajnost i odgovorno liječenje, rezultati sigurno neće izostati.

Poliklinika Dermalife