U Amsterdamu, gradu sa „samo“ 750.000 stanovnika, živi oko 150 nacija pa kineske, japanske, tuniske, grčke i druge kuhinje možete isprobavati kada vam padne na pamet.
Amsterdamske ulice prepune su mladih ljudi i svi su izuzetno ljubazni i susretljivi. Namrgođena lica ili ona koja odaju teret briga susrest ćete jedino u zrakoplovnoj luci Schiphol pri povratku kući i bit će to lica ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Osim nizozemskog, u Amsterdamu svi govore engleski jezik. Izgovor je nešto mekši od našeg, npr. „g“ izgovaraju kao „h“ (nije Van Gogh, nego „fan hoh“) pa je i to jedan od razloga što ih „kroejša“ (Croatia) najviše asocira na „raša“ (Russia).
Sniženja do 70 posto
Cijene u Amsterdamu u prosjeku su malo više nego u Hrvatskoj. Ali zateknete li se ondje u vrijeme rasprodaja, vrlo se lako nadoknadi razlika. Odjeća i obuća uistinu je snižena do 70 posto. S obzirom na veliku ponudu, čak i na kraju još možete naći svoj broj cipela ili odjeće.
Sami ili u društvu, u Amsterdamu nikada nije dosadno. Uz trgovine, restorane tu je i mnoštvo kulturnih sadržaja. Nizozemci su odlično istaknuli sve što smatraju vrijednim pogledati, od zanimljive arhitekture do mnoštva muzeja, galerija, crkava i raznih drugih stvari.
Redovi za muzeje
Samo kuću Anne Frank s odličnim postavom izložbe godišnje posjeti više od milijun turista. U redovima se čeka i ispred Rijksmuseuma s djelima starih majstora (Rembrandt, Franz Hals, Vermeer…), i to bez obzira što se dio zgrade obnavlja i zatvoren je za javnost.
Prema Van Goghovu muzeju grupe turista nadiru iz svih smjerova, a uz Vincenta dodatan je razlog što je muzej Stedelijk u obnovi i zatvoren do početka iduće godine. Tako se uz velikana likovne umjetnosti 19. stoljeća u Van Goghu može vidjeti i avangarda 20-ih (Picasso, Mondrian, Malevich, Van Doesburg, Schwitters) i 60-ih godina prošlog stoljeća, od pop-arta (Lichtensteina, Warhola) do minimalističke i konceptualne umjetnosti. Ukupno je na izložbi avangarde pokazano više od 60 radova, kažu, najboljih iz Stedelijkova fonda.
Za muzejske ulaznice i sami Nizozemci smatraju da su sramotno skupe, u prosjeku desetak eura. Zato svoju djecu, a i ostale pozivaju da kupe muzejsku kartu. Gospođa na blagajni Rijksmuseuma ističe da je isplativa već nakon četiri muzeja. Stoji 39 eura i s njom se slobodno može ući u oko 400 muzeja u Nizozemskoj. Vrijedi cijelu kalendarsku godinu.
Težak slatkasti miris
Vjerojatno najveća razlika između Amsterdama i drugih, ne samo europskih gradova, jest dekriminalizacija lakih droga poput hašiša, marihuane… Na stotine coffeeshopova (bilo ih je 729 u 2005. godini) oko kojih se širi težak slatkast miris prava su industrija zarade. Mnogi su u najužem središtu grada, no i na rubovima su češći od uobičajenih kafića.
„Trava“ se prodaje i na jedinoj europskoj tržnici cvijeća na vodi, preciznije na kanalu Singel, u svim oblicima i pakovanjima, čak i kao lilihip (za one koji nikako ne žele odrasti). Može se također kupiti u manje ekskluzivnim prodavaonicama suvenira.
Voštane figure iz Crvene četvrti
Za razliku od lakih droga, koje nisu legalizirane, ali se njihova uporaba i prodaja ne kažnjavaju, prostitucija jest legalizirana. Dio prostitutki izgledom su još djevojčice, i to zapravo najdepresivnije na ulicama Amsterdama.
A možete ih ne vidjeti jer na putu do najstarije crkve u središtu grada (Oude Kerk), u kojoj je nekada bio grob i Rembrandtove supruge Saskije, proći ćete kroz uske ulice s izlozima kao u trgovina. Roba su ovoga puta ženska tijela koja sjede, stoje, katkad iskoče kroz vrata. Odjevene su u kupaće kostime, a neonska rasvjeta daje im pomalo voštani izgled. I one su stigle sa svih strana svijeta.
Turisti ili stanovnici?
Hrvatski, ali i drugi jezici s prostora bivše Jugoslavije mogu se svakodnevno čuti na ulicama Amsterdama. Turisti ili stanovnici? Ima i jednih i drugih.
Za stjecanje nizozemskog državljanstva prije nekoliko se godina vrlo lako udovoljavalo kriterijima, kao što je posao ili trogodišnji boravak. Nije se čak provjeravalo poznavanje jezika ili kulture, jedino što se moralo odreći starog (Nizozemci ne mogu imati dvojno državljanstvo). Danas su uvjeti zahtjevniji, ali još mnogo blaži nego u ostalim razvijenim državama.
Zakon na dva kotača
Amsterdam se doima kao grad opuštenih ljudi u kojem se dobro živi, bez stresa, nervoze, gdje ljudi poštuje druge i za svaku sitnicu se ispričavaju.
Biciklisti su zakon i njihove obično tamnocrvene staze pješaci moraju strogo poštovati, što za pješake znači: nikako se ne hodati po njima i obazrivo ih prelaziti.
Javni prijevoz odlično je organiziran. Osobni automobili u prometu su manje upadljivi i nametljivi. No ne samo u prometu. Sudeći po skromnijem voznom parku od našega, čini se da nisu ni osobit statusni simbol.
Mnogo je toga u Amsterdamu podređeno turizmu i turistima. Zato se jednostavno morate osjećati odlično. Nema sumnje, od tamošnjih vlasti i naše bi zasigurno mogle mnogo naučiti.
Amsterdamske ulice prepune su mladih ljudi i svi su izuzetno ljubazni i susretljivi. Namrgođena lica ili ona koja odaju teret briga susrest ćete jedino u zrakoplovnoj luci Schiphol pri povratku kući i bit će to lica ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Osim nizozemskog, u Amsterdamu svi govore engleski jezik. Izgovor je nešto mekši od našeg, npr. „g“ izgovaraju kao „h“ (nije Van Gogh, nego „fan hoh“) pa je i to jedan od razloga što ih „kroejša“ (Croatia) najviše asocira na „raša“ (Russia).
Sniženja do 70 posto
Cijene u Amsterdamu u prosjeku su malo više nego u Hrvatskoj. Ali zateknete li se ondje u vrijeme rasprodaja, vrlo se lako nadoknadi razlika. Odjeća i obuća uistinu je snižena do 70 posto. S obzirom na veliku ponudu, čak i na kraju još možete naći svoj broj cipela ili odjeće.
Sami ili u društvu, u Amsterdamu nikada nije dosadno. Uz trgovine, restorane tu je i mnoštvo kulturnih sadržaja. Nizozemci su odlično istaknuli sve što smatraju vrijednim pogledati, od zanimljive arhitekture do mnoštva muzeja, galerija, crkava i raznih drugih stvari.
Redovi za muzeje
Samo kuću Anne Frank s odličnim postavom izložbe godišnje posjeti više od milijun turista. U redovima se čeka i ispred Rijksmuseuma s djelima starih majstora (Rembrandt, Franz Hals, Vermeer…), i to bez obzira što se dio zgrade obnavlja i zatvoren je za javnost.
Prema Van Goghovu muzeju grupe turista nadiru iz svih smjerova, a uz Vincenta dodatan je razlog što je muzej Stedelijk u obnovi i zatvoren do početka iduće godine. Tako se uz velikana likovne umjetnosti 19. stoljeća u Van Goghu može vidjeti i avangarda 20-ih (Picasso, Mondrian, Malevich, Van Doesburg, Schwitters) i 60-ih godina prošlog stoljeća, od pop-arta (Lichtensteina, Warhola) do minimalističke i konceptualne umjetnosti. Ukupno je na izložbi avangarde pokazano više od 60 radova, kažu, najboljih iz Stedelijkova fonda.
Za muzejske ulaznice i sami Nizozemci smatraju da su sramotno skupe, u prosjeku desetak eura. Zato svoju djecu, a i ostale pozivaju da kupe muzejsku kartu. Gospođa na blagajni Rijksmuseuma ističe da je isplativa već nakon četiri muzeja. Stoji 39 eura i s njom se slobodno može ući u oko 400 muzeja u Nizozemskoj. Vrijedi cijelu kalendarsku godinu.
Težak slatkasti miris
Vjerojatno najveća razlika između Amsterdama i drugih, ne samo europskih gradova, jest dekriminalizacija lakih droga poput hašiša, marihuane… Na stotine coffeeshopova (bilo ih je 729 u 2005. godini) oko kojih se širi težak slatkast miris prava su industrija zarade. Mnogi su u najužem središtu grada, no i na rubovima su češći od uobičajenih kafića.
„Trava“ se prodaje i na jedinoj europskoj tržnici cvijeća na vodi, preciznije na kanalu Singel, u svim oblicima i pakovanjima, čak i kao lilihip (za one koji nikako ne žele odrasti). Može se također kupiti u manje ekskluzivnim prodavaonicama suvenira.
Voštane figure iz Crvene četvrti
Za razliku od lakih droga, koje nisu legalizirane, ali se njihova uporaba i prodaja ne kažnjavaju, prostitucija jest legalizirana. Dio prostitutki izgledom su još djevojčice, i to zapravo najdepresivnije na ulicama Amsterdama.
A možete ih ne vidjeti jer na putu do najstarije crkve u središtu grada (Oude Kerk), u kojoj je nekada bio grob i Rembrandtove supruge Saskije, proći ćete kroz uske ulice s izlozima kao u trgovina. Roba su ovoga puta ženska tijela koja sjede, stoje, katkad iskoče kroz vrata. Odjevene su u kupaće kostime, a neonska rasvjeta daje im pomalo voštani izgled. I one su stigle sa svih strana svijeta.
Turisti ili stanovnici?
Hrvatski, ali i drugi jezici s prostora bivše Jugoslavije mogu se svakodnevno čuti na ulicama Amsterdama. Turisti ili stanovnici? Ima i jednih i drugih.
Za stjecanje nizozemskog državljanstva prije nekoliko se godina vrlo lako udovoljavalo kriterijima, kao što je posao ili trogodišnji boravak. Nije se čak provjeravalo poznavanje jezika ili kulture, jedino što se moralo odreći starog (Nizozemci ne mogu imati dvojno državljanstvo). Danas su uvjeti zahtjevniji, ali još mnogo blaži nego u ostalim razvijenim državama.
Zakon na dva kotača
Amsterdam se doima kao grad opuštenih ljudi u kojem se dobro živi, bez stresa, nervoze, gdje ljudi poštuje druge i za svaku sitnicu se ispričavaju.
Biciklisti su zakon i njihove obično tamnocrvene staze pješaci moraju strogo poštovati, što za pješake znači: nikako se ne hodati po njima i obazrivo ih prelaziti.
Javni prijevoz odlično je organiziran. Osobni automobili u prometu su manje upadljivi i nametljivi. No ne samo u prometu. Sudeći po skromnijem voznom parku od našega, čini se da nisu ni osobit statusni simbol.
Mnogo je toga u Amsterdamu podređeno turizmu i turistima. Zato se jednostavno morate osjećati odlično. Nema sumnje, od tamošnjih vlasti i naše bi zasigurno mogle mnogo naučiti.
In this article:amsterdam, Anna Frank, muzeji, nizozemska, odmor, putovanja, sniženja
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login