Podaci su to Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike prema kojem je Hrvatska na sredini ljestvice među 25 europskih zemalja u kojima se prati potrošnja antibiotika.
Čak oko 90 posto antibiotika troši se izvan bolnica, a 75 posto za infekcije dišnih putova.
– Smatram da je sad ipak bolja situacija nego prije, jer je listi deset najpropisivanijih samo jedan antibiotik, a nekad su ih bila čak četiri. Čini se da pacijenti misle da za svaku povišenu temperaturu trebaju antibiotike. Osim toga, osobito u zimskim mjesecima je nepotrebna tako velika primjena antibiotika. Budući da su infekcije dišnog sustava najčešće izazvane virusima, oni su tada posve nepotrebni. Velika greška je što ih mnogi uzimaju na svoju ruku i to bez liječničke preporuke – rekao je za portal She.hr prof. dr. sc. Igor Francetić, klinički farmakolog i internist, te pročelnik Zavoda za kliničku farmakologiju Klinike za unutrašnje bolesti KBC-a Rebro.
K tome, dodao je profesor Francetić, mnogi ne znaju da se nepotrošeni antibiotici od prijašnje primjene mogu vratiti liječniku. Ionako ih većina kod kuće čuva u kuhinji ili kupaonici gdje ima vlage, pa se zato mogu razgraditi i izgubiti na aktivnosti. Svakako ih nije opravdano uzimati na svoju ruku.
Olako propisivanje penicilina
S druge strane, ponekad se pri uzimanju znaju pojaviti i neke posljedice poput selekcije otpornih bakterija, kao i nuspojave jer svaki antibiotik mijenja crijevnu floru. Rezultat toga su grčevi, mučnina, povraćanje, nadutost, proljev i slično. U tom slučaju, savjetuje klinički farmakolog, treba ih prestati uzimati.
– Dosta pacijenata još uvijek misli da antibiotike treba uzimati s mlijekom ili mliječnim proizvodima zbog obnavljanja crijevne flore, što je pogrešno. Preporuka je da se uzimaju s običnom vodom jer se neki, osobito tetraciklini slabije apsorbiraju zato što stvaraju netopive soli između kalcija iz mlijeka i tetraciklina. Što znači da u konačnici mogu izostati adekvatni učinci, pojasnio je Francetić.
Ujedno je istaknuo kako se olako postavlja dijagnoza preosjetljivosti na penicilin koja je često vrlo lažna jer obično datira iz dječje dobi. Primjerice, pojavi li se osip to nije siguran znak da je riječ o tipičnoj alergiji, pa je najbolje, predlaže Francetić doći na testiranje u njihovu ambulantu. U slučaju da je ipak nužna terapija penicilinom, pacijent se može podvrgnuti desenzibilizaciji.
Čak oko 90 posto antibiotika troši se izvan bolnica, a 75 posto za infekcije dišnih putova.
– Smatram da je sad ipak bolja situacija nego prije, jer je listi deset najpropisivanijih samo jedan antibiotik, a nekad su ih bila čak četiri. Čini se da pacijenti misle da za svaku povišenu temperaturu trebaju antibiotike. Osim toga, osobito u zimskim mjesecima je nepotrebna tako velika primjena antibiotika. Budući da su infekcije dišnog sustava najčešće izazvane virusima, oni su tada posve nepotrebni. Velika greška je što ih mnogi uzimaju na svoju ruku i to bez liječničke preporuke – rekao je za portal She.hr prof. dr. sc. Igor Francetić, klinički farmakolog i internist, te pročelnik Zavoda za kliničku farmakologiju Klinike za unutrašnje bolesti KBC-a Rebro.
K tome, dodao je profesor Francetić, mnogi ne znaju da se nepotrošeni antibiotici od prijašnje primjene mogu vratiti liječniku. Ionako ih većina kod kuće čuva u kuhinji ili kupaonici gdje ima vlage, pa se zato mogu razgraditi i izgubiti na aktivnosti. Svakako ih nije opravdano uzimati na svoju ruku.
Olako propisivanje penicilina
S druge strane, ponekad se pri uzimanju znaju pojaviti i neke posljedice poput selekcije otpornih bakterija, kao i nuspojave jer svaki antibiotik mijenja crijevnu floru. Rezultat toga su grčevi, mučnina, povraćanje, nadutost, proljev i slično. U tom slučaju, savjetuje klinički farmakolog, treba ih prestati uzimati.
– Dosta pacijenata još uvijek misli da antibiotike treba uzimati s mlijekom ili mliječnim proizvodima zbog obnavljanja crijevne flore, što je pogrešno. Preporuka je da se uzimaju s običnom vodom jer se neki, osobito tetraciklini slabije apsorbiraju zato što stvaraju netopive soli između kalcija iz mlijeka i tetraciklina. Što znači da u konačnici mogu izostati adekvatni učinci, pojasnio je Francetić.
Ujedno je istaknuo kako se olako postavlja dijagnoza preosjetljivosti na penicilin koja je često vrlo lažna jer obično datira iz dječje dobi. Primjerice, pojavi li se osip to nije siguran znak da je riječ o tipičnoj alergiji, pa je najbolje, predlaže Francetić doći na testiranje u njihovu ambulantu. U slučaju da je ipak nužna terapija penicilinom, pacijent se može podvrgnuti desenzibilizaciji.
You must be logged in to post a comment Login