Azija je magična, to ne mogu poreći, ali nemojte misliti da je tu sve „posuto cvijećem“. Pogotovo za jednu gradsku curu, koja, možemo reći, voli izgledati kao cura. Prije svega, pomno sam morala razraditi koliko prtljage uopće mogu nositi, a odrekla sam se mnogo stvari koje gradsku curu čine gradskom (moj backpack ima samo 9 kg, tako da mi slobodno možete zapljeskati).
Styling zaboravite
U Aziji se, bez obzira što radili, znojite puno previše, naročito za vrijeme kišne sezone. S obzirom da vam se roba stalno lijepi za tijelo, malo je nezgodno ako ste ponijeli samo par odijevnih predmeta. Noge su vam vječito crne, od silnog smoga i prljavštine pa se nemojte ni truditi izbjeći to. Kosa vam se od vlage u zraku obavezno naelektrizira, pa se lijepi za vrat leđa i lice. Ali to nije sve – vožnjom na motoru dobit ćete najpostojaniju moguću frizuru, toliko čvrstu da će trovremenski Taft izgledati kao šala, toliko čvrstu da će cijeli dan stajati tako, sviđalo se to vama ili ne. I onda trebate otići na večeru u lijepi azijski restoran (?!). Tamo se natječete s Azijatkinjama, koje su toliko lijepe te izgledaju kao da svi ovi vremenski uvjeti na njih jednostavno ne utječu. Na kraju još morate jesti štapićima, pa je velika vjerojatnost da će biti više hrane oko vas nego u vašim ustima, a razina vaše ženstvenosti pritom će drastično opasti.
A već spomenuti fantastični WC-i? Dakle misija je: jednom kad uđeš unutra, samo što prije izaći. Pripremite se na isprobavanje najčudnijih poza kako bi obavili ono što trebate. Moglo bi se reći da je to svojevrsni trening, poput odlaska u teretanu. Želite vretenaste mišiće? – Posjetite Azijske WC-e i rezultat je zagarantiran. A da stvar bude bolja, azijska hrana, koliko god bila fantastična, tjera vas da što češće posjetite tu azijsku verziju teretane.
Da, putovanja znaju biti teška. Sjedim u baru u Ha Noiu i pišem ovo. Imam svoju postojanu motorističku frizuru, odjeća se lijepi za mene, noge su mi prljave. Laptop mi, izgleda, regira na vlagu i prašinu pa se svako malo zablokira i ugasi, tako da ovo pišem iz trećeg pokušaja.
Nisam spavala više od 4-5 sati cijeli prošli tjedan, ali uopće nisam umorna ni uzrujana. Zašto? Zato jer sve dobro što sam dosad ovdje doživjela, jednostavno nadjačava sve ono loše. Upoznala sam predivne ljude, saslušala njihove priče i shvatila da ništa ne vrijedi toliko kao lijepa riječ, dodir, zagrljaj ili osmijeh. Iako putovanja, kao i sve u životu, mogu biti teška, spoznala sam da je ono što putovanjem dobivam zapravo čista sreća.
Fotografije preuzete s http://nikabogdanic.wordpress.com/
You must be logged in to post a comment Login