Bivši partneri i prošle veze bez obzira što mogu biti podsjetiti na bol ili niz neugodnih situacija vrlo su vrijedni jer nam daju uvid u probleme i sukobe, povrede iz kojih možemo puno toga naučiti o sebi i ubuduće bolje odabrati partnera te se lakše nositi s izazovima budućih odnosa.
Analizirajući iskreno i otvoreno one odnose za koje identificiramo kao važne (bilo da se radi o ljubavi iz školskih klupa, studentskoj ljubavi, dugogodišnjim vezama, braku, ljubavništvu ili flerta) imamo jedinstvenu priliku vidjeti zašto smo birali to što smo birali, koja su naša očekivanja bila ispunjena, koja nisu, kako smo se ponašali i najvažnije tko smo. Sagledavši sve te razloge, uzroke, prilike i neprilike možemo početi nazirati obrasce ponašanja koji se tako neuništivo preslikavaju i uvijek zamaskirani pojavljuju u većini (ili čak svim) vezama. Sve veze započinju nadama, očekivanjem, zanosom, zaljubljenošću ispod koje čuče zamaskirane međusobne razlike, stereotipne uloge i pritajeni neiskazani obrasci. Naočale su nam ružičaste stoga u toj početnoj fazi vidimo sve bajno i krasno, ništa ne vidimo loše u drugoj osobi. Čak ako i dođe do pogreške s druge strane spremni smo automatski to zataškati i opravdati izgovorom da to svi rade, da je to sasvim normalno i dalje se nastavljamo marinirati u ružičastim oblacima nade i zanesenosti. Najuobičajenije stvari koju on ili ona učini postaju pravi pothvati. On je naš junak, vitez vječno prisutan u našim mislima. Ona je naša božica. I sve bi bilo tako lijepo, divno i krasno, da partnerski odnosi nisu najkompliciranijih od svih drugih odnosa.
Očekivanja naspram druge strane su grandiozna i nerealno velika, a situacija na terenu – bolno realna. Očekujemo da nam je partner u skladu s viteškim manirima ili svojom božanskom naravi servilan i uvijek na usluzi, da nam nesebično i potpuno daje zaštitu i sigurnost, a istovremeno punu slobodu i osjećaj emancipiranosti. Želimo da je ambiciozan i da ima lijepa primanja, ali da je uvijek nasmiješen i rasterećen. Očekujemo da je svestran i da ima puuno hobija i interesa, a također da su vikendi rezervirani za naše romantične aranžmane i da je navečer doma. Želimo da je racionalan i ozbiljan, a istovremeno i emocionalan i romantičan. Želimo da nas zaljubljeno gleda trepćući i obasipajući nas gestama pažnje i poklonima, a da istovremeno nije dosadni sladunjavi papak. Želimo da je društven i da ima puno prijatelja, a istovremeno da mu je pažnja 100% na nama.
Sve te stvari možda bi i mogle funkcionirati da je više svjesnosti, rada na sebi, promišljanja i uvažavanja druge osobe (ali i sebe), ali situacija često i nije baš takva.
Nakon faze zaljubljenosti iskristalizirat će se osjećaj da netko više daje, a drugi više uzima pa će pitanje osobina i kvaliteta ponovno doći na preispitivanje – ovaj put kroz manje ružičaste naočale. Kreću prvi prigovori, nesuglasja, lakši konflikti pa onda i otvorene svađe. U toj situaciji žena je ta koja najčešće prva upućuje prigovore, a on je taj koji se povlači u osamu i "bježi" od rasprava što njoj samo dodatno povećava napetost. Svako reagira u skladu sa svojim stereotipnim ulogama.
Muškarac mora s odmakom, hladno i trezveno pristupiti problemima (dječaci ne plaču), dok je ženama dopušteno izražavanje emocija, a na te emocije će se potvrdno reagirati i njih kao takve prihvatiti. Dječaci se uče čuvati svoju neovisnost, a djevojčice se uče povezanosti i da imaju potrebu za podrškom, za drugom osobom – za vezom. Kada se dogodi neki problem u odnosu, muškarac će ga iz navedenog razloga "probaviti" sam i distanciran. Ako nema tog prostora muškarac će se osjećati kao da nema prostora ili mogućnosti da se smiri.
Žena pak želi aktivnost, želi sudjelovanje i možda ne previše adekvatnim načinom i riječima tjera partnera na kooperativnost. Njemu je takav zahtjev nerazuman i neprihvatljiv u tom trenutku, a ona je žalosna i u povišenom stanju govori ono što misli i ne misli je je tjerana osjećajem nepravde u kojem je njen partner grub, neodgovoran i bezosjećajan. Ustvari, ona samo želi potvrdu. Želi čuti svoj odgovor kroz njegov glas. Ona je nesigurna i nedostaje joj samopouzdanja. Potrebno je da je on samo primijeti. To je tako malo.
Rješenje je ponovno u osvještavanju, preispitivanju, aktivnom slušanju u kultiviranju tog našeg malog uma koji se uvijek i iznova bavi hvatanjem i prežvakavanjem istih malih stvari, malih događaja, malih riječi, malih pohvala, glupih i nebitnih stvari. Izaći iz paradigme takvog uma, vidjeti te razumjeti i odbaciti te stereotipne nametnute obrasce, "muško-ženske" igre koje vode u neizbalansirane i konfliktne partnerske odnose zbog same kolektivne uvjetovanosti više je nego poželjno.
Žrtvovati svoju sreću, svoj obiteljski mir i lijepe trenutke zbog nekakvih društveno uvjetovanih obrazaca, nametnutih principa ostaje svakome na izbor. Nije potrebno kriviti sebe iz bilo kojeg razloga. Umjesto toga možemo osjećati radost zbog spoznaje i osjećaja da smo sigurniji, pametniji, inteligentniji i potpuniji nego što smo bili u prošloj vezi, nego što smo bili jučer. U tom kontekstu prošlost ima svrhu. Prošlost je tu da nas podsjeti kako su svi dosadašnji događaji vodili ovom trenutku koji je zbog svih tih iskustava tako živ, radostan, potentan, u našim rukama i sigurno gleda u napredak.
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
Analizirajući iskreno i otvoreno one odnose za koje identificiramo kao važne (bilo da se radi o ljubavi iz školskih klupa, studentskoj ljubavi, dugogodišnjim vezama, braku, ljubavništvu ili flerta) imamo jedinstvenu priliku vidjeti zašto smo birali to što smo birali, koja su naša očekivanja bila ispunjena, koja nisu, kako smo se ponašali i najvažnije tko smo. Sagledavši sve te razloge, uzroke, prilike i neprilike možemo početi nazirati obrasce ponašanja koji se tako neuništivo preslikavaju i uvijek zamaskirani pojavljuju u većini (ili čak svim) vezama. Sve veze započinju nadama, očekivanjem, zanosom, zaljubljenošću ispod koje čuče zamaskirane međusobne razlike, stereotipne uloge i pritajeni neiskazani obrasci. Naočale su nam ružičaste stoga u toj početnoj fazi vidimo sve bajno i krasno, ništa ne vidimo loše u drugoj osobi. Čak ako i dođe do pogreške s druge strane spremni smo automatski to zataškati i opravdati izgovorom da to svi rade, da je to sasvim normalno i dalje se nastavljamo marinirati u ružičastim oblacima nade i zanesenosti. Najuobičajenije stvari koju on ili ona učini postaju pravi pothvati. On je naš junak, vitez vječno prisutan u našim mislima. Ona je naša božica. I sve bi bilo tako lijepo, divno i krasno, da partnerski odnosi nisu najkompliciranijih od svih drugih odnosa.
Očekivanja naspram druge strane su grandiozna i nerealno velika, a situacija na terenu – bolno realna. Očekujemo da nam je partner u skladu s viteškim manirima ili svojom božanskom naravi servilan i uvijek na usluzi, da nam nesebično i potpuno daje zaštitu i sigurnost, a istovremeno punu slobodu i osjećaj emancipiranosti. Želimo da je ambiciozan i da ima lijepa primanja, ali da je uvijek nasmiješen i rasterećen. Očekujemo da je svestran i da ima puuno hobija i interesa, a također da su vikendi rezervirani za naše romantične aranžmane i da je navečer doma. Želimo da je racionalan i ozbiljan, a istovremeno i emocionalan i romantičan. Želimo da nas zaljubljeno gleda trepćući i obasipajući nas gestama pažnje i poklonima, a da istovremeno nije dosadni sladunjavi papak. Želimo da je društven i da ima puno prijatelja, a istovremeno da mu je pažnja 100% na nama.
Sve te stvari možda bi i mogle funkcionirati da je više svjesnosti, rada na sebi, promišljanja i uvažavanja druge osobe (ali i sebe), ali situacija često i nije baš takva.
Nakon faze zaljubljenosti iskristalizirat će se osjećaj da netko više daje, a drugi više uzima pa će pitanje osobina i kvaliteta ponovno doći na preispitivanje – ovaj put kroz manje ružičaste naočale. Kreću prvi prigovori, nesuglasja, lakši konflikti pa onda i otvorene svađe. U toj situaciji žena je ta koja najčešće prva upućuje prigovore, a on je taj koji se povlači u osamu i "bježi" od rasprava što njoj samo dodatno povećava napetost. Svako reagira u skladu sa svojim stereotipnim ulogama.
Muškarac mora s odmakom, hladno i trezveno pristupiti problemima (dječaci ne plaču), dok je ženama dopušteno izražavanje emocija, a na te emocije će se potvrdno reagirati i njih kao takve prihvatiti. Dječaci se uče čuvati svoju neovisnost, a djevojčice se uče povezanosti i da imaju potrebu za podrškom, za drugom osobom – za vezom. Kada se dogodi neki problem u odnosu, muškarac će ga iz navedenog razloga "probaviti" sam i distanciran. Ako nema tog prostora muškarac će se osjećati kao da nema prostora ili mogućnosti da se smiri.
Žena pak želi aktivnost, želi sudjelovanje i možda ne previše adekvatnim načinom i riječima tjera partnera na kooperativnost. Njemu je takav zahtjev nerazuman i neprihvatljiv u tom trenutku, a ona je žalosna i u povišenom stanju govori ono što misli i ne misli je je tjerana osjećajem nepravde u kojem je njen partner grub, neodgovoran i bezosjećajan. Ustvari, ona samo želi potvrdu. Želi čuti svoj odgovor kroz njegov glas. Ona je nesigurna i nedostaje joj samopouzdanja. Potrebno je da je on samo primijeti. To je tako malo.
Rješenje je ponovno u osvještavanju, preispitivanju, aktivnom slušanju u kultiviranju tog našeg malog uma koji se uvijek i iznova bavi hvatanjem i prežvakavanjem istih malih stvari, malih događaja, malih riječi, malih pohvala, glupih i nebitnih stvari. Izaći iz paradigme takvog uma, vidjeti te razumjeti i odbaciti te stereotipne nametnute obrasce, "muško-ženske" igre koje vode u neizbalansirane i konfliktne partnerske odnose zbog same kolektivne uvjetovanosti više je nego poželjno.
Žrtvovati svoju sreću, svoj obiteljski mir i lijepe trenutke zbog nekakvih društveno uvjetovanih obrazaca, nametnutih principa ostaje svakome na izbor. Nije potrebno kriviti sebe iz bilo kojeg razloga. Umjesto toga možemo osjećati radost zbog spoznaje i osjećaja da smo sigurniji, pametniji, inteligentniji i potpuniji nego što smo bili u prošloj vezi, nego što smo bili jučer. U tom kontekstu prošlost ima svrhu. Prošlost je tu da nas podsjeti kako su svi dosadašnji događaji vodili ovom trenutku koji je zbog svih tih iskustava tako živ, radostan, potentan, u našim rukama i sigurno gleda u napredak.
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login