Evo me opet kod vas. Za početak, moj kutak ovdje, na She.hr-u trebao je biti moj modni kutak i sve vezano za i oko mode. Međutim, kako je vrijeme prolazilo i kako su se slagali tekstovi, uvidjela sam da sam krenula u drugom smjeru i da moda nije fokus. Svaki put spomenem neku zanimljivost, ali ona se u tekstu izgubi. Tko me čita, primjetio je da švrljam po svojem privatnom životu, životu mojih dragih ljudi, ambicijama, glazbi, filmu, zato sam odlučila da tako i ostane, jer nema toga što o modi nije napisano, a ne smatram se takvim znalcem da se mogu svrstati u modne kritičare. I biti mudra kada je o tome riječ. Naravno da imam svoj stav o modi i da ću uvijek rado prokomentirati nešto što me oduševilo i što i sama poželim. To svakako neću izostaviti, nikad. Tako da Ginger᾽s Fashion traži novo ime.Još uvijek mi nije ništa zanimljivo palo na pamet, ali možda do kraja teksta smislim nešto. Ili bi to moglI smisliti vi pa da to prokomentiramo slijedeći put. Haha, sad kad se nitko ne javi s komentarima. Možda bolje da onda sama nešto smislim, nego da se zbediram kad vidim da nitko ne čita ovo što pišem. Šalim se, malo, moram.
Moj notebook = moje carstvo
Dobro mi dođe ova kolumna jednom tjedno, da na neki način rezimiram stvari koje činim i koje sam činila, želje, potrebe, poglede i susrete. Kao nekakav mini dnevnik koji se vjerojatno ne biH nikada natjerala pisati. Ovako zadovoljavam svoju potrebu za pisanjem. Dobila sam novi notebook, predivan je, i sad mi je sve MOJE u njemu. Fotografije izabrane, tekstovi, glazba, to je moje malo carstvo. Nije da ga nisam imala i prije na fiksnom računalu, ali sada je nekako drugačije. I nitko ga ne dira. Posudila bih ga ja ukućanima ali nikome ne treba. Koliko sam "jahala" na maminoj Toshibi, njoj sam ga prvoj ponudila. Ali, odbila je. Kaže, ima svoj. Mkay.
Što se događalo ovaj tjedan i čime sam se zabavljala, saznati ćete odmah!. Vježbam najave, jer od idućeg tjedna sam angažirana u "onoj" emisiji koju sam već jednom spomenula, gdje sam imala svoj mali kutak. Meni je važno da je akcija, pa makar trčala s faksa na snimanje, na job, na ispit, na ručak i dolazila mrtva, skršena doma. Osjećaj je bolji nego kad sam cijeli dan doma i zujim "što, kako, kada i gdje". Ovako, imam neku obavezu koju znam da moram poštovati, a stvari se onda kreću same po sebi. Na faksu imam posla još do 24. veljače, a onda slijedi kratki odmor i punjenje baterija.
Obećala sam dragom vikend, pa ćemo negdje "klisnuti". Ljubljanu oboje volimo, a nismo dugo bili, pa vjerujem da ćemo se tamo skrasiti u jednom ugodnom motelu i provesti vrijeme zajedno, bez obaveza, telefona, briga. Šetnjica, klopica u omiljenom meksičkom, pivice ili kokteli, zabava je neizbježna. I ja se veselim. D i tako nema što raditi sada, osim što će meni malo pokazivati gradivo za faks, da brže zgotovim gradivo a i zabavnije je učiti u dvoje, pogotovo kad materijal nije baš zanimljiv.
Sendviči, pa-pa!
Jučer sam bila na svadbi, prijatelj se ženio. Bilo je zabavno, kako to na svadbama treba i biti, kad se dijeli ljubav. Malo naporno jer je cijeli dan trajalo, ali ugodno. Ja sam se naravno, ujutro probudila s začepljenim nosom tako da nisam bila ona prava. Ali cijeli dan sam jela. Meni je bio savršen i samo sam redala slijedove u sebe. Jer, sitno brojimo do korizme, a ja sam ove godina odlučila napustiti svoju najomijljeniju hranu, bez koje ne znam kako ću ali moram, a to su – sendviči. Bilo kakvi. Hrabra sam, znam, ali to je moja misija. 40 dana.
Napisala sam si novi, ubijački trening neki dan, tako da ponovo uvodim promjene. Neznam kako će se ti sendviči odraziti na mene, zato sam jučer pojela brdo kulena, zimske i pršuta. Nadam se kako sam stvorila zalihe. Moš' mislit. Dvojila sam između sendviča i slatkiša i odlučila sam da će sendviči biti mrvicu manja žrtva. Znam da to nije poanta korizme ali žrtva je žrtva. Nije mi palo na pamet da zaboravim na Ebay recimo… Možda sam mogla to?! 😀 Još uvijek nije kasno za promjenu odluke. Heh! Preživjeti ću. A onda ću za Uskrs napraviti najšareniji i naraznovrsniji sendvič od cijelog francuza. Mljac!
Pretpostavljam da ste već svi pročitali tužnu vijest za modni svijet a to je ona o smrti Alexandera McQueena. Žao mi je da netko samo tako drsko ode. Bio javnosti poznata osoba ili ne. Ljuti me to. Mislim da je bio izuzetan umjetnik, njegov rad je ostavio trag, eksperimentirao je s elementima smrti u svojim pričama, možda je to bio njegov vapaj… Pročitala sam da je oblačio i princa Charlesa. Toplo se nadam da princ neće ostati gol, a da će Alexander počivati miru. Sa svojom majkom i svojom prijateljicom Isabellom Blow.
Posjetite njegovu stranicu, njegovi mini klačevi su nešto što bi svakako voljela posjedovati. Morala bih se požuriti jer, još malo pa nestalo.
Danas sugeriram knjigu "Škola života" koju je napisao Bruno Šimleša. I izdvajam film koji NE trebate pogledati a to je "Shopgirl", koji sam dobila u prošlom broju jednog našeg magazina. Bah!
Ako je svizac dobro prognozirao, još 5 tjedana zime, preživjeti ćemo. Zajedno.
Ginger.
Odoh na kavu… A možda maznem kolač.. dva!
Moj notebook = moje carstvoDobro mi dođe ova kolumna jednom tjedno, da na neki način rezimiram stvari koje činim i koje sam činila, želje, potrebe, poglede i susrete. Kao nekakav mini dnevnik koji se vjerojatno ne biH nikada natjerala pisati. Ovako zadovoljavam svoju potrebu za pisanjem. Dobila sam novi notebook, predivan je, i sad mi je sve MOJE u njemu. Fotografije izabrane, tekstovi, glazba, to je moje malo carstvo. Nije da ga nisam imala i prije na fiksnom računalu, ali sada je nekako drugačije. I nitko ga ne dira. Posudila bih ga ja ukućanima ali nikome ne treba. Koliko sam "jahala" na maminoj Toshibi, njoj sam ga prvoj ponudila. Ali, odbila je. Kaže, ima svoj. Mkay.
Što se događalo ovaj tjedan i čime sam se zabavljala, saznati ćete odmah!. Vježbam najave, jer od idućeg tjedna sam angažirana u "onoj" emisiji koju sam već jednom spomenula, gdje sam imala svoj mali kutak. Meni je važno da je akcija, pa makar trčala s faksa na snimanje, na job, na ispit, na ručak i dolazila mrtva, skršena doma. Osjećaj je bolji nego kad sam cijeli dan doma i zujim "što, kako, kada i gdje". Ovako, imam neku obavezu koju znam da moram poštovati, a stvari se onda kreću same po sebi. Na faksu imam posla još do 24. veljače, a onda slijedi kratki odmor i punjenje baterija.
Obećala sam dragom vikend, pa ćemo negdje "klisnuti". Ljubljanu oboje volimo, a nismo dugo bili, pa vjerujem da ćemo se tamo skrasiti u jednom ugodnom motelu i provesti vrijeme zajedno, bez obaveza, telefona, briga. Šetnjica, klopica u omiljenom meksičkom, pivice ili kokteli, zabava je neizbježna. I ja se veselim. D i tako nema što raditi sada, osim što će meni malo pokazivati gradivo za faks, da brže zgotovim gradivo a i zabavnije je učiti u dvoje, pogotovo kad materijal nije baš zanimljiv.
Sendviči, pa-pa!
Jučer sam bila na svadbi, prijatelj se ženio. Bilo je zabavno, kako to na svadbama treba i biti, kad se dijeli ljubav. Malo naporno jer je cijeli dan trajalo, ali ugodno. Ja sam se naravno, ujutro probudila s začepljenim nosom tako da nisam bila ona prava. Ali cijeli dan sam jela. Meni je bio savršen i samo sam redala slijedove u sebe. Jer, sitno brojimo do korizme, a ja sam ove godina odlučila napustiti svoju najomijljeniju hranu, bez koje ne znam kako ću ali moram, a to su – sendviči. Bilo kakvi. Hrabra sam, znam, ali to je moja misija. 40 dana. Napisala sam si novi, ubijački trening neki dan, tako da ponovo uvodim promjene. Neznam kako će se ti sendviči odraziti na mene, zato sam jučer pojela brdo kulena, zimske i pršuta. Nadam se kako sam stvorila zalihe. Moš' mislit. Dvojila sam između sendviča i slatkiša i odlučila sam da će sendviči biti mrvicu manja žrtva. Znam da to nije poanta korizme ali žrtva je žrtva. Nije mi palo na pamet da zaboravim na Ebay recimo… Možda sam mogla to?! 😀 Još uvijek nije kasno za promjenu odluke. Heh! Preživjeti ću. A onda ću za Uskrs napraviti najšareniji i naraznovrsniji sendvič od cijelog francuza. Mljac!
Pretpostavljam da ste već svi pročitali tužnu vijest za modni svijet a to je ona o smrti Alexandera McQueena. Žao mi je da netko samo tako drsko ode. Bio javnosti poznata osoba ili ne. Ljuti me to. Mislim da je bio izuzetan umjetnik, njegov rad je ostavio trag, eksperimentirao je s elementima smrti u svojim pričama, možda je to bio njegov vapaj… Pročitala sam da je oblačio i princa Charlesa. Toplo se nadam da princ neće ostati gol, a da će Alexander počivati miru. Sa svojom majkom i svojom prijateljicom Isabellom Blow. Posjetite njegovu stranicu, njegovi mini klačevi su nešto što bi svakako voljela posjedovati. Morala bih se požuriti jer, još malo pa nestalo.
Danas sugeriram knjigu "Škola života" koju je napisao Bruno Šimleša. I izdvajam film koji NE trebate pogledati a to je "Shopgirl", koji sam dobila u prošlom broju jednog našeg magazina. Bah!
Ako je svizac dobro prognozirao, još 5 tjedana zime, preživjeti ćemo. Zajedno.
Ginger.
Odoh na kavu… A možda maznem kolač.. dva!
You must be logged in to post a comment Login