Uzmi kalup i razbij ga. To je u najkraćem mogućem obliku ono što želim reći svojim radom. Kalup je jedna vrlo zaribana stvar. Volimo ga jer nam daje osjećaj sigurnosti i topline. Volimo ga jer ne želimo razbijati glavu oko nečeg novog što bismo mogli uvesti u svoj život. Volimo ga jer smo navikli na jednoličnu svakodnevicu u kojoj uvijek radije ustaljenost stavljamo ispred djelovanja. No, samo djelovanjem ćemo razbiti taj kalup.
Moram reći da se često primim za glavu kad me netko zatraži da napišem tekst o sebi i svojoj umjetnosti. Trebalo bi biti lako jer bi se mi sami trebali najbolje poznavati. Istina je da se u pravilu ne poznajemo dovoljno, ako i uopće, jer imamo poprilično kriva uvjerenja o nama samima, a to se odnosi na sve aspekte života: od toga da smo uvjereni da se ponašamo na jedan način, a netko nas percipira na sasvim drugačiji, pa do toga da smo uvjereni da izgledamo ne-dobro, a vjerujte mi da nas nitko ne percipira tako loše kako mi sami sebe vidimo.
I tu negdje kreće priča o razbijanju kalupa. U mom slučaju, kalup se razbija fotografijom. Neki narodi vjeruju da im se fotografijom krade duša i ne dozvoljavaju biti fotografirani. Ja takvo uvjerenje nemam, ali imam uvjerenje da se fotografijom duša lovi. Ako ste ikad naletjeli na fotografije koje u vama bude bilo kakvu emociju (nije bitno da li je pozitivna ili negativna), probajte sami sebe zapitati zašto je tako i da li osjećate nešto posebno gledajući u oči osobe na fotografiji. Mogli biste se iznenaditi.
Dati fotografu povjerenje da 'ulovi našu dušu' je velika stvar. Stati pred fotografa, dozvoliti mu da nas emotivno ogoli je za neke jedan od najvećih strahova koje nose u sebi. Te iste osobe možda 'razvaljuju' u mnogim životnim područjima, ali kad vide objektiv, počinje meškoljenje i zamuckivanje, te sveopći jad nad time 'kako su ispali na fotki'. Ne sviđamo se sami sebi na fotografijama jer se uspoređujemo. A nismo si lijepi u usporedbi s kim?
Nelagoda koja se javlja kad nas netko želi 'uloviti' objektivom poprima zaista drastične razmjere. Sigurna sam da ste čuli za vječnu rečenicu obrane 'loše ispadam na fotkama' ili 'nisam fotogenična' ili 'ne volim se fotkati', dakle žele mi reći 'nemoj me fotografirati', ali zapravo mi govore: 'strah me je emotivno se ogoliti pred tobom'. Ali to je sasvim prirodan strah, za koji sam sigurna da ga radije ne bi nosili u sebi.
Da li ste ikada zapravo razmišljali o tome da razbijete taj kalup? Uostalom, tko vam ga je i kada nametnuo? Želite li ga zaista nositi sa sobom do kraja života, da vam čuči nad glavom i kontrolira odluke? Usudite se razbiti kalup i stati na kraju tom besmislenom strahu zbog kojeg imate 'jednu dobru fotografiju sebe iz doba dok ste bili tinejdžer, a netko vas je fotkao dok niste toga bili svjesni, pa ste ispali super'.
I sad dolazi finale u kojem vam otkrivam tajnu. Razbijte taj nedopustivi strah boudoir fotografiranjem. Uopće se ne šalim. Ako su ovo riječi koje vam upravo prolaze kroz glavu: debela sam (1. najčešći razlog), nisam fotogenična (2. najčešći razlog), budem kad smršavim (3. najčešći razlog), to nije za mene (probaj reći suprotno?), nisam više mlada (molim?!), imam dvoje djece i visi mi trbuh (ne može jedna mama tako o sebi misliti), imam velik nos (bome i ja), imam previše celulita (zar netko nema?), loše ispadam na fotkama (ovisi tko te fotografira), imam ružan osmijeh (OK, ovo je stvarno nedopustivo!), imam kvrgava koljena (OK, Beckham), nije to za mene no mislim da bi bilo idealno za moju prijateljicu (aha! upravo za tebe i je!)… sve ovo su neispravni odgovori.
Boudoir fotografija je prvenstveno meni, a onda i mnogim ženama koje sam fotografirala, donijela jedan ogroman benefit. Naravno da sam boudoir fotografiranje započela vježbanjem na sebi. Mislite li da je bilo lako samoj sebi priznati neke stvari? To je velik korak koje neke od nas nikad niti ne naprave. I zato mi je danas jedna od najdražih fotografija mene autoportret na kojem se vide moja prekrasna dugačka leđa i sočni 'šlaufići' s lijeve i desne strane trbuha. Zašto mi je to jedna od najdražih fotografija? Jer sam to – ja. Svaki put kad se zagledam u tu fotografiju, osjećam treperenje oko srca. Ta fotografija meni samoj, premda sam na njoj ja i premda sam ju napravila sama, konstantno izaziva osjećaj prihvaćanja i ljubavi. I uopće na nju ne gledam kao na svoje umjetničko djelo, već na dopuštanje samoj sebi da se prihvatim takvom kakva jesam, što fizički, što duhovno i da bez imalo srama držim tu fotografiju uramljenu posred sobe. Ta fotografija uvijek dobiva najviše pozitivnih komentara od svih koje su na zidu, a neki niti ne znaju da se radi o autoportretu.
Ako i ne izaberete boudoir fotografiranje odmah sad učiniti dijelom svog života, nadam se da ćete se sjetiti ovog teksta svaki put kad pomislite nešto neprikladno o sebi, što god to bilo. Osim što ja apsolutno promoviram boudoir fotografiju radi žena samih, one ipak nisu jedine koje su na dobitku. Mislim da ne postoji originalniji poklon dečku/zaručniku/suprugu od senzualnih fotografija njegove izabranice. Jedna moja boudoirka mi je jednom samo kratko napisala: ''Zaručnik je ostao zapanjen… teško je zapravo opisati njegovu reakciju. Hvala ti na tome.''
Osim što svog izabranika možete ostaviti bez teksta s vrlo vrućim fotografijama, boudoir nije samo to. Možete izabrati i nježnu senzualnost gdje samo skrivenim pogledom i golim ramenom razoružavate i najtvrđe srce. Nadam se prvenstveno – svoje.
I moj zadnji savjet bi bio da fotografijama date dušu. To bi značilo imati ih u printanom obliku. Postoje dva savršena oblika. Jedan je boudoir knjiga, koja može biti pomno skrivena u zaključanoj ladici i dostupna samo odabranim očima. Drugi oblik je prihvaćanje sebe kao umjetničkog djela kroz uramljivanje fotografija većeg formata. Sve fotografije koje 'čuvate na kompjuteru u sedamstopedeset i tri foldera' su ništa drugo nego skup jedinica i nula. Reakcija 'ajme, ove fotke stoput bolje izgledaju isprintane' je svačija reakcija i apsolutno stoji.
Ovakvom vrstom fotografije možete biti sigurni da ako djeca znaju i listaju našu boudoir knjigu, pokazujemo im da je u redu biti prirodan i svoj i da se ne srame i da se prihvaćaju, muškarcima je boudoir knjiga kao slikovnica za odrasle pred spavanje (true story!), a ženama je njihova boudoir knjiga potvrda nekih znanja o sebi, svoje snage i prihvaćanja. Bez obzira na godine i izgled (tj. vaše mišljenje o vašem izgledu), boudoir fotografija ne poznaje granice.
OSVOJI MINI BOUDOIR SNIMANJE
Darujemo vam mini boudoir snijmanje u trajanju od 1 sat.
Želite li osvojiti ovo snimanje, pošaljite nam mail s točnim odgovorom na [email protected] s naslovom BOUDOIR te navedite sljedeće podatke: ime i prezime, korisničko ime na She.hr-u, broj mobitela i svoju punu adresu.
koji je prvi najčešći razlog zbog kojeg žene ne pristaju na fotografiranje?
Vaše prijave primamo do 30. prosinca 2012., nakon čega ćemo objaviti ime dobitnice.
Dobitnica je Sandra Kovačević. Čestitamo!
Moram reći da se često primim za glavu kad me netko zatraži da napišem tekst o sebi i svojoj umjetnosti. Trebalo bi biti lako jer bi se mi sami trebali najbolje poznavati. Istina je da se u pravilu ne poznajemo dovoljno, ako i uopće, jer imamo poprilično kriva uvjerenja o nama samima, a to se odnosi na sve aspekte života: od toga da smo uvjereni da se ponašamo na jedan način, a netko nas percipira na sasvim drugačiji, pa do toga da smo uvjereni da izgledamo ne-dobro, a vjerujte mi da nas nitko ne percipira tako loše kako mi sami sebe vidimo.
I tu negdje kreće priča o razbijanju kalupa. U mom slučaju, kalup se razbija fotografijom. Neki narodi vjeruju da im se fotografijom krade duša i ne dozvoljavaju biti fotografirani. Ja takvo uvjerenje nemam, ali imam uvjerenje da se fotografijom duša lovi. Ako ste ikad naletjeli na fotografije koje u vama bude bilo kakvu emociju (nije bitno da li je pozitivna ili negativna), probajte sami sebe zapitati zašto je tako i da li osjećate nešto posebno gledajući u oči osobe na fotografiji. Mogli biste se iznenaditi.
Dati fotografu povjerenje da 'ulovi našu dušu' je velika stvar. Stati pred fotografa, dozvoliti mu da nas emotivno ogoli je za neke jedan od najvećih strahova koje nose u sebi. Te iste osobe možda 'razvaljuju' u mnogim životnim područjima, ali kad vide objektiv, počinje meškoljenje i zamuckivanje, te sveopći jad nad time 'kako su ispali na fotki'. Ne sviđamo se sami sebi na fotografijama jer se uspoređujemo. A nismo si lijepi u usporedbi s kim?
Nelagoda koja se javlja kad nas netko želi 'uloviti' objektivom poprima zaista drastične razmjere. Sigurna sam da ste čuli za vječnu rečenicu obrane 'loše ispadam na fotkama' ili 'nisam fotogenična' ili 'ne volim se fotkati', dakle žele mi reći 'nemoj me fotografirati', ali zapravo mi govore: 'strah me je emotivno se ogoliti pred tobom'. Ali to je sasvim prirodan strah, za koji sam sigurna da ga radije ne bi nosili u sebi.
Da li ste ikada zapravo razmišljali o tome da razbijete taj kalup? Uostalom, tko vam ga je i kada nametnuo? Želite li ga zaista nositi sa sobom do kraja života, da vam čuči nad glavom i kontrolira odluke? Usudite se razbiti kalup i stati na kraju tom besmislenom strahu zbog kojeg imate 'jednu dobru fotografiju sebe iz doba dok ste bili tinejdžer, a netko vas je fotkao dok niste toga bili svjesni, pa ste ispali super'.
I sad dolazi finale u kojem vam otkrivam tajnu. Razbijte taj nedopustivi strah boudoir fotografiranjem. Uopće se ne šalim. Ako su ovo riječi koje vam upravo prolaze kroz glavu: debela sam (1. najčešći razlog), nisam fotogenična (2. najčešći razlog), budem kad smršavim (3. najčešći razlog), to nije za mene (probaj reći suprotno?), nisam više mlada (molim?!), imam dvoje djece i visi mi trbuh (ne može jedna mama tako o sebi misliti), imam velik nos (bome i ja), imam previše celulita (zar netko nema?), loše ispadam na fotkama (ovisi tko te fotografira), imam ružan osmijeh (OK, ovo je stvarno nedopustivo!), imam kvrgava koljena (OK, Beckham), nije to za mene no mislim da bi bilo idealno za moju prijateljicu (aha! upravo za tebe i je!)… sve ovo su neispravni odgovori.
Boudoir fotografija je prvenstveno meni, a onda i mnogim ženama koje sam fotografirala, donijela jedan ogroman benefit. Naravno da sam boudoir fotografiranje započela vježbanjem na sebi. Mislite li da je bilo lako samoj sebi priznati neke stvari? To je velik korak koje neke od nas nikad niti ne naprave. I zato mi je danas jedna od najdražih fotografija mene autoportret na kojem se vide moja prekrasna dugačka leđa i sočni 'šlaufići' s lijeve i desne strane trbuha. Zašto mi je to jedna od najdražih fotografija? Jer sam to – ja. Svaki put kad se zagledam u tu fotografiju, osjećam treperenje oko srca. Ta fotografija meni samoj, premda sam na njoj ja i premda sam ju napravila sama, konstantno izaziva osjećaj prihvaćanja i ljubavi. I uopće na nju ne gledam kao na svoje umjetničko djelo, već na dopuštanje samoj sebi da se prihvatim takvom kakva jesam, što fizički, što duhovno i da bez imalo srama držim tu fotografiju uramljenu posred sobe. Ta fotografija uvijek dobiva najviše pozitivnih komentara od svih koje su na zidu, a neki niti ne znaju da se radi o autoportretu.
Ako i ne izaberete boudoir fotografiranje odmah sad učiniti dijelom svog života, nadam se da ćete se sjetiti ovog teksta svaki put kad pomislite nešto neprikladno o sebi, što god to bilo. Osim što ja apsolutno promoviram boudoir fotografiju radi žena samih, one ipak nisu jedine koje su na dobitku. Mislim da ne postoji originalniji poklon dečku/zaručniku/suprugu od senzualnih fotografija njegove izabranice. Jedna moja boudoirka mi je jednom samo kratko napisala: ''Zaručnik je ostao zapanjen… teško je zapravo opisati njegovu reakciju. Hvala ti na tome.''
Osim što svog izabranika možete ostaviti bez teksta s vrlo vrućim fotografijama, boudoir nije samo to. Možete izabrati i nježnu senzualnost gdje samo skrivenim pogledom i golim ramenom razoružavate i najtvrđe srce. Nadam se prvenstveno – svoje.
I moj zadnji savjet bi bio da fotografijama date dušu. To bi značilo imati ih u printanom obliku. Postoje dva savršena oblika. Jedan je boudoir knjiga, koja može biti pomno skrivena u zaključanoj ladici i dostupna samo odabranim očima. Drugi oblik je prihvaćanje sebe kao umjetničkog djela kroz uramljivanje fotografija većeg formata. Sve fotografije koje 'čuvate na kompjuteru u sedamstopedeset i tri foldera' su ništa drugo nego skup jedinica i nula. Reakcija 'ajme, ove fotke stoput bolje izgledaju isprintane' je svačija reakcija i apsolutno stoji.
Ovakvom vrstom fotografije možete biti sigurni da ako djeca znaju i listaju našu boudoir knjigu, pokazujemo im da je u redu biti prirodan i svoj i da se ne srame i da se prihvaćaju, muškarcima je boudoir knjiga kao slikovnica za odrasle pred spavanje (true story!), a ženama je njihova boudoir knjiga potvrda nekih znanja o sebi, svoje snage i prihvaćanja. Bez obzira na godine i izgled (tj. vaše mišljenje o vašem izgledu), boudoir fotografija ne poznaje granice.
OSVOJI MINI BOUDOIR SNIMANJE
Darujemo vam mini boudoir snijmanje u trajanju od 1 sat.
Želite li osvojiti ovo snimanje, pošaljite nam mail s točnim odgovorom na [email protected] s naslovom BOUDOIR te navedite sljedeće podatke: ime i prezime, korisničko ime na She.hr-u, broj mobitela i svoju punu adresu.
koji je prvi najčešći razlog zbog kojeg žene ne pristaju na fotografiranje?
Vaše prijave primamo do 30. prosinca 2012., nakon čega ćemo objaviti ime dobitnice.
Dobitnica je Sandra Kovačević. Čestitamo!
You must be logged in to post a comment Login