Mlada 17-godišnja Dagestanka Dzhennet Abdurakhmanova 2010. godine raznijela se eksplozivom u moskovskoj podzemnoj željeznici i prouzročila smrt više od 20 ljudi. Na ovaj potez odlučila se kako bi osvetila svog muža Umalata Mohamedova, vođu dagestanskih pobunjenika i bliskog suradnika čečenskog ideologa Doku Umarova. Naime, Mohamedova su likvidirale ruske snage sigurnosti 2009. godine, a već iduće godine Dzhennet se odlučila na ovaj drastični uzvrat.
Dzhennet je tzv. crna udovica i ovo je bio njen način borbe protiv ruske dominacije nad područjem Čečenije, Ingušetije i Dagestana, pretežito nastanjenih muslimanskim stanovništvom i pripadnicima pobunjenih snaga.
Dugogodišnje ratno stanje koje seže još od početka prvog krvavog sukoba 1994. godine između Rusa i Čečena nastavilo se i 2000. godine kada je na najvišu poziciju u državi došao Vladimir Putin koji je čečenske vojnike istjerao iz nizinskog dijela i velikih gradova te ih primorao da se sakriju u kavkaske planine.
Upravo mu je taj vojni pothvat donio izbornu pobjedu. Putinova politika podrazumijevala je izostanak bilo kakvih pregovora s čečenskim predstavnicima o neovisnosti, što je dovelo do jačanja čečenskih radikala.
Oni smatraju da Čečeni ne trebaju pregovarati s Rusima, već da se moraju okrenuti ekstremnim potezima kako bi odnijeli vojnu pobjedu, čak i ako to uključuje žrtvovanje vlastitog života za 'viši cilj'. U takav plan jednog od najpoznatijih čečenskih radikala Shamila Basayeva savršeno su se uklopile žene samoubojice.
Crne udovice, poznate i kao shahidke, uglavnom su žene koje su izgubile muževe, sinove, očeve ili rođake u krvavim sukobima s neprijateljskom Rusijom. U očima muslimanskih ekstremista žene su idealno oružje jer su spremne žrtvovati sebe kako bi osvetile svoje najdraže.
Ruska novinarka Julija Juzik u svojoj knjizi Alahove nevjeste zagrebala je ispod površine. Obišla je rodna mjesta žena samoubojica koje su sudjelovale u jednom od moskovskih napada, proučila njihovu povijest i razgovarala s obiteljima te zaključila kako iza fanatičnih bombašica stoje nesretne i izmanipulirane žene ispranih mozgova. Njihov najveći motiv nije vjera već osveta, ucjena ili novac.
Većina je obučavana u posebnim kampovima pod nadzorom psihologa, terorista i religioznih vođa. Juzik zaključuje da je većina žena samoubojica ipak željela živjeti.
S obzirom na široke haljine, marame i burke žene su pogodne za skrivanje eksplozivnih naprava, a upravo zbog prekrivenog lica ne mogu se uočiti emocije, poput straha i nervoze, koje bi ih razotkrile i nagovijestile opasnost. Upravo iz tog razloga borba protiv ovog oblika terorizma je izuzetno teška.
Žene samoubojice siju smrt i u Iraku gdje je jedna njihova akcija uništila čitavu generaciju iračkih policajaca koji su trebali završiti akademiju. U Palestini se plasiraju poruke da žene trebaju stajati uz bok muškarcima u borbi protiv Izraelaca. Teroristkinje se slavi i poštuje u zemlji u kojoj žene puno teže stječu poštovanje i slavu od muškaraca.
Njihova djeca često su kasnije zbrinuta od strane terorističkih organizacija, a uči ih se da budu ponosni na svoje majke.
Prvi zabilježeni napad crnih udovica veže se za Khavu Barayevu koja je detonirala bombu u ruskoj vojnoj bazi u Čečeniji u lipnju 2000. godine i pokrenula lavinu žena spremnih na iste radikalne poteze. Od tada do danas crne udovice ubile su stotine i ozlijedile tisuće ljudi.
129 ljudi poginulo je u bombaškom napadu na moskovsko kazalište Dubrovka, 14 ljudi prilikom pokušaja ubojstva prvog čečenskog predsjednika Akhmada Kadyrova na jednom od muslimanskih sajmova, 46 je umrlo u napadu na vlak, a 20 u napadu na autobus u Sjevernoj Osetiji.
U neuspjelom napadu na donji dom ruskog parlamenta poginulo je šestero ljudi nakon detonacije u moskovskom hotelu nedaleko od Dume. Na rock koncertu u Moskvi ubijeno je 16 ljudi, a u napadu na dva ruska zrakoplova poginulo je više od 90 ljudi dok je na najprometnijem ruskom aerodromu poginulo 35 ljudi.
Napad već spomenute Dzhennet Abdurakhmanove u moskovskom metrou odnio je 39 života, a masakr u školi u Beslanu s 334 poginulih, uključujući 186 djece, jedan je od najtragičnijih događaja.
Prošlogodišnje ubojstvo pet policajaca i napad Aminat Kurbanove, Ruskinje preobraćene na islam koja je u smrt odnijela šest života, posljednji su napadi ovih odlučnih ubojica ponukanih burnim emocijama, siromaštvom, borbom za neovisnost, očajem, osvetom, ucjenom ili jednostavno – strahom.
Dzhennet je tzv. crna udovica i ovo je bio njen način borbe protiv ruske dominacije nad područjem Čečenije, Ingušetije i Dagestana, pretežito nastanjenih muslimanskim stanovništvom i pripadnicima pobunjenih snaga.
Dugogodišnje ratno stanje koje seže još od početka prvog krvavog sukoba 1994. godine između Rusa i Čečena nastavilo se i 2000. godine kada je na najvišu poziciju u državi došao Vladimir Putin koji je čečenske vojnike istjerao iz nizinskog dijela i velikih gradova te ih primorao da se sakriju u kavkaske planine.
Upravo mu je taj vojni pothvat donio izbornu pobjedu. Putinova politika podrazumijevala je izostanak bilo kakvih pregovora s čečenskim predstavnicima o neovisnosti, što je dovelo do jačanja čečenskih radikala.
Oni smatraju da Čečeni ne trebaju pregovarati s Rusima, već da se moraju okrenuti ekstremnim potezima kako bi odnijeli vojnu pobjedu, čak i ako to uključuje žrtvovanje vlastitog života za 'viši cilj'. U takav plan jednog od najpoznatijih čečenskih radikala Shamila Basayeva savršeno su se uklopile žene samoubojice.
Crne udovice, poznate i kao shahidke, uglavnom su žene koje su izgubile muževe, sinove, očeve ili rođake u krvavim sukobima s neprijateljskom Rusijom. U očima muslimanskih ekstremista žene su idealno oružje jer su spremne žrtvovati sebe kako bi osvetile svoje najdraže.
Ruska novinarka Julija Juzik u svojoj knjizi Alahove nevjeste zagrebala je ispod površine. Obišla je rodna mjesta žena samoubojica koje su sudjelovale u jednom od moskovskih napada, proučila njihovu povijest i razgovarala s obiteljima te zaključila kako iza fanatičnih bombašica stoje nesretne i izmanipulirane žene ispranih mozgova. Njihov najveći motiv nije vjera već osveta, ucjena ili novac.
Većina je obučavana u posebnim kampovima pod nadzorom psihologa, terorista i religioznih vođa. Juzik zaključuje da je većina žena samoubojica ipak željela živjeti.
S obzirom na široke haljine, marame i burke žene su pogodne za skrivanje eksplozivnih naprava, a upravo zbog prekrivenog lica ne mogu se uočiti emocije, poput straha i nervoze, koje bi ih razotkrile i nagovijestile opasnost. Upravo iz tog razloga borba protiv ovog oblika terorizma je izuzetno teška.
Žene samoubojice siju smrt i u Iraku gdje je jedna njihova akcija uništila čitavu generaciju iračkih policajaca koji su trebali završiti akademiju. U Palestini se plasiraju poruke da žene trebaju stajati uz bok muškarcima u borbi protiv Izraelaca. Teroristkinje se slavi i poštuje u zemlji u kojoj žene puno teže stječu poštovanje i slavu od muškaraca.
Njihova djeca često su kasnije zbrinuta od strane terorističkih organizacija, a uči ih se da budu ponosni na svoje majke.
Prvi zabilježeni napad crnih udovica veže se za Khavu Barayevu koja je detonirala bombu u ruskoj vojnoj bazi u Čečeniji u lipnju 2000. godine i pokrenula lavinu žena spremnih na iste radikalne poteze. Od tada do danas crne udovice ubile su stotine i ozlijedile tisuće ljudi.
129 ljudi poginulo je u bombaškom napadu na moskovsko kazalište Dubrovka, 14 ljudi prilikom pokušaja ubojstva prvog čečenskog predsjednika Akhmada Kadyrova na jednom od muslimanskih sajmova, 46 je umrlo u napadu na vlak, a 20 u napadu na autobus u Sjevernoj Osetiji.
U neuspjelom napadu na donji dom ruskog parlamenta poginulo je šestero ljudi nakon detonacije u moskovskom hotelu nedaleko od Dume. Na rock koncertu u Moskvi ubijeno je 16 ljudi, a u napadu na dva ruska zrakoplova poginulo je više od 90 ljudi dok je na najprometnijem ruskom aerodromu poginulo 35 ljudi.
Napad već spomenute Dzhennet Abdurakhmanove u moskovskom metrou odnio je 39 života, a masakr u školi u Beslanu s 334 poginulih, uključujući 186 djece, jedan je od najtragičnijih događaja.
Prošlogodišnje ubojstvo pet policajaca i napad Aminat Kurbanove, Ruskinje preobraćene na islam koja je u smrt odnijela šest života, posljednji su napadi ovih odlučnih ubojica ponukanih burnim emocijama, siromaštvom, borbom za neovisnost, očajem, osvetom, ucjenom ili jednostavno – strahom.
You must be logged in to post a comment Login