Zasigurno neće biti lako priznati kako ste već dobro zabrljali i otišli predaleko s nekim upozorenjima, kritikama i zapovjedima.
Obično je komunikacija uvijek najveća zapreka u obiteljskim odnosima pa se neprestano trebamo propitivati. Pogledajte svoju obitelj, prije svega djecu, i upitajte se što vaša djeca ne vole dok razgovarate.
Što je pogrešno?
a) Zapovijedanje – smjesta se vrati i digni tu igračku, na to dijete može odgovoriti samo strahom.
b) Upozoravanje – lijepo sam ti govorila što te čeka, ali ti ne slušaš, takva reakcija u svakomu djetetu potiče otpor.
c) Propovijedanje – kad sam ja bila tvojih godina, nije mi to padalo na pamet, kod svakoga djeteta potiče nepovjerenje u samoga sebe.
d) Savjete – najbolje je upisati srednju medicinsku, zar ne? – svako će dijete izgubiti želju za pronalaženje vlastitih rješenja.
e) Kritiziranje i okrivljavanje – kriv si što ti je brat pao, dijete svaku osudu doživljava loše i izaziva osjećaj nesposobnosti.
f) Razuvjeravanje – nisi ti jedina, zbunjuje dijete i ono ne razumije postojeću situaciju.
g) Analiziranje – trebao si to učiniti drugačije, prijekor i osuda djetetu nikada nisu ugodni.
h) Ispitivanje – gdje si bila, s kim si bila, zašto si s njima bila… takvo spitivanje ni odrasle ne čini sretnima, svaki napad izaziva osjećaj zbunjenosti
i) Odbijanje – ne sada, kasnije, to znači kako ga ne razumijete.
j) Ismijavanje – baš si to glupo napravio, posramiti dijete nije isto kao i odgovoriti zdravim humorom i znak je nepoštovanja djetetove osobnosti, a mnogo govori i o vama kao roditelju.
Slušajte sami sebe ili zamolite partnera da vas sluša, prepoznajte ton i način na koji razgovarate s djecom. Ako se ne čujete sami, drugi će vas s lakoćom otkriti, a tada mnogo toga može biti jednostavnije.
Vaše reakcije bit će smirenije, ton blaži i pristupačniji, a vaša djeca zadovoljnija. Možda vas potom ugodno iznenadi neka dječja reakcija.
Obično je komunikacija uvijek najveća zapreka u obiteljskim odnosima pa se neprestano trebamo propitivati. Pogledajte svoju obitelj, prije svega djecu, i upitajte se što vaša djeca ne vole dok razgovarate.
Što je pogrešno?
a) Zapovijedanje – smjesta se vrati i digni tu igračku, na to dijete može odgovoriti samo strahom.
b) Upozoravanje – lijepo sam ti govorila što te čeka, ali ti ne slušaš, takva reakcija u svakomu djetetu potiče otpor.
c) Propovijedanje – kad sam ja bila tvojih godina, nije mi to padalo na pamet, kod svakoga djeteta potiče nepovjerenje u samoga sebe.
d) Savjete – najbolje je upisati srednju medicinsku, zar ne? – svako će dijete izgubiti želju za pronalaženje vlastitih rješenja.
e) Kritiziranje i okrivljavanje – kriv si što ti je brat pao, dijete svaku osudu doživljava loše i izaziva osjećaj nesposobnosti.
f) Razuvjeravanje – nisi ti jedina, zbunjuje dijete i ono ne razumije postojeću situaciju.
g) Analiziranje – trebao si to učiniti drugačije, prijekor i osuda djetetu nikada nisu ugodni.
h) Ispitivanje – gdje si bila, s kim si bila, zašto si s njima bila… takvo spitivanje ni odrasle ne čini sretnima, svaki napad izaziva osjećaj zbunjenosti
i) Odbijanje – ne sada, kasnije, to znači kako ga ne razumijete.
j) Ismijavanje – baš si to glupo napravio, posramiti dijete nije isto kao i odgovoriti zdravim humorom i znak je nepoštovanja djetetove osobnosti, a mnogo govori i o vama kao roditelju.
Slušajte sami sebe ili zamolite partnera da vas sluša, prepoznajte ton i način na koji razgovarate s djecom. Ako se ne čujete sami, drugi će vas s lakoćom otkriti, a tada mnogo toga može biti jednostavnije.
Vaše reakcije bit će smirenije, ton blaži i pristupačniji, a vaša djeca zadovoljnija. Možda vas potom ugodno iznenadi neka dječja reakcija.
You must be logged in to post a comment Login