Prvi trening protiv pušenja odradio sam u ponedjeljak. Bilo je zanimljivo. Svaki od polaznika ima svoju priču i svoj glavni motiv zbog kojeg želi prestati pušiti. Iako su nam motivi u pravilu isti, svako nekom drugom razlogu daje veću važnost od drugih polaznika.
Ja sam nepušač
Od petero polaznika, iskreno, voditelj tečaja Miljenko Vojta nije čuo ono što je želio. Nitko od nas nije bio spreman bez razmišljanja reći samom sebi: Ja sam nepušač! Ipak je pušenje tijekom godina postalo ritual i sastavni dio života.
Među polaznicima, jedna je gospođa koja puši 40 godina. Bez obzira je li riječ o pušenju ili nečem drugom, kada nešto radite toliko dugo, to postane vaša rutina. A najteže je riješiti se nečeg na što ste navikli.
Druga polaznica je nešto spremnija cigaretu izbaciti iz svog života, ali ipak sama sebi nije mogla obećati da ju više neće zapaliti. Kraj je zamišljala kao oproštaj, koji zahtijeva završne trenutke s cigaretom, ali taj se oproštaj neće dogoditi tog trenutka, nego kod kuće.
Ono što nam je svima zajedničko jest činjenica da smo svi posljednju cigaretu zapalili trenutak prije dolaska na trening. Neki su i došli s kutijom, a neki uz kutiju sa sobom doma već imaju spremnu zalihu za nekoliko dana.
Nema nagle promjene
Pomalo čudno. Slušajući gospodina Vojtu, pitam se, što sam ja zapravo mislio da će se tamo dogoditi. Da ću nešto raditi do određenog trenutka i onda doživjeti instant promjenu razmišljanja i djelovanja? Za sve je bitna volja i odluka. Ako toga nema, teško se od nečeg maknuti.
I upravo je to cilj ovakvog treninga. Kada napravimo nešto što nije dobro, u većini slučajeva smo svjesni da radimo pogrešno. Ali u tome trenutku ne razmišljamo na taj način, već svoje postupke pravdamo drugim stvarima koje ne bi trebali takvima shvaćati.
Nakon završetka prvog treninga, svi smo se zamišljeni uputili svojim putem. Prvi dojam. Pozitivan. Ne radi se ovdje o nauci. Jednostavno moram shvatiti da cigarete nije ništa drugo nego trošak i lažan užitak koji brzo prolazi.
Prvo piće nakon treninga. Sjedim s prijateljicom i razgovaramo. Uopće ne razmišljam o cigareti sve do trenutka kada ona vadi kutiju i pali. Nisam se previše time opterećivao, ni na kraju pameti mi nije bilo da joj kažem da ju ugasi. Čudan osjećaj, ali sve prolazi pored mene.
Kava bez cigarete
Dio kojeg sam se najviše „bojao“ je buđenje. Svako jutro do danas, prvo što sam napravio je kuhanje kave i paljenje cigarete. Ali na svu sreću, pronašao sam užitak u kavi i bez cigarete. Ok, nije bilo toliko dobro, ali nije bilo ni toliko loše.
Nakon jutarnjeg izmijenjenog obreda, odlazak na posao. Sve ide po planu, kava na suncu, ručak i sve svojim redom do 17 sati. Valjda će sve proći dobro, i jedva čekam srijedu poslijepodne da porazgovaramo kako nam je bilo i u kojem trenutku dana je bilo najteže.
I za kraj, jedna odluka koju sam donio. Ne pada mi na pamet pušače gledati drugim očima zato jer su oni pušači, a ja nepušač. Znam u čemu nalaze užitak i ne mislim iz svoje odluke raditi nešto što ona nije. Bez obzira što sam prestao, ne mislim drugima držati prodike i predavanja o štetnosti. Isto sam očekivao od drugih, pa ću se i ja tako ponašati.
Ja sam nepušač
Od petero polaznika, iskreno, voditelj tečaja Miljenko Vojta nije čuo ono što je želio. Nitko od nas nije bio spreman bez razmišljanja reći samom sebi: Ja sam nepušač! Ipak je pušenje tijekom godina postalo ritual i sastavni dio života.
Među polaznicima, jedna je gospođa koja puši 40 godina. Bez obzira je li riječ o pušenju ili nečem drugom, kada nešto radite toliko dugo, to postane vaša rutina. A najteže je riješiti se nečeg na što ste navikli.
Druga polaznica je nešto spremnija cigaretu izbaciti iz svog života, ali ipak sama sebi nije mogla obećati da ju više neće zapaliti. Kraj je zamišljala kao oproštaj, koji zahtijeva završne trenutke s cigaretom, ali taj se oproštaj neće dogoditi tog trenutka, nego kod kuće.
Ono što nam je svima zajedničko jest činjenica da smo svi posljednju cigaretu zapalili trenutak prije dolaska na trening. Neki su i došli s kutijom, a neki uz kutiju sa sobom doma već imaju spremnu zalihu za nekoliko dana.
Nema nagle promjene
Pomalo čudno. Slušajući gospodina Vojtu, pitam se, što sam ja zapravo mislio da će se tamo dogoditi. Da ću nešto raditi do određenog trenutka i onda doživjeti instant promjenu razmišljanja i djelovanja? Za sve je bitna volja i odluka. Ako toga nema, teško se od nečeg maknuti.
I upravo je to cilj ovakvog treninga. Kada napravimo nešto što nije dobro, u većini slučajeva smo svjesni da radimo pogrešno. Ali u tome trenutku ne razmišljamo na taj način, već svoje postupke pravdamo drugim stvarima koje ne bi trebali takvima shvaćati.
Nakon završetka prvog treninga, svi smo se zamišljeni uputili svojim putem. Prvi dojam. Pozitivan. Ne radi se ovdje o nauci. Jednostavno moram shvatiti da cigarete nije ništa drugo nego trošak i lažan užitak koji brzo prolazi.
Prvo piće nakon treninga. Sjedim s prijateljicom i razgovaramo. Uopće ne razmišljam o cigareti sve do trenutka kada ona vadi kutiju i pali. Nisam se previše time opterećivao, ni na kraju pameti mi nije bilo da joj kažem da ju ugasi. Čudan osjećaj, ali sve prolazi pored mene.
Kava bez cigarete
Dio kojeg sam se najviše „bojao“ je buđenje. Svako jutro do danas, prvo što sam napravio je kuhanje kave i paljenje cigarete. Ali na svu sreću, pronašao sam užitak u kavi i bez cigarete. Ok, nije bilo toliko dobro, ali nije bilo ni toliko loše.
Nakon jutarnjeg izmijenjenog obreda, odlazak na posao. Sve ide po planu, kava na suncu, ručak i sve svojim redom do 17 sati. Valjda će sve proći dobro, i jedva čekam srijedu poslijepodne da porazgovaramo kako nam je bilo i u kojem trenutku dana je bilo najteže.
I za kraj, jedna odluka koju sam donio. Ne pada mi na pamet pušače gledati drugim očima zato jer su oni pušači, a ja nepušač. Znam u čemu nalaze užitak i ne mislim iz svoje odluke raditi nešto što ona nije. Bez obzira što sam prestao, ne mislim drugima držati prodike i predavanja o štetnosti. Isto sam očekivao od drugih, pa ću se i ja tako ponašati.
You must be logged in to post a comment Login