Dok svira radio, ja kupujem cipele

U tvojoj sobi sentiš svira
Odlaziš na spavanje,
A ja zamišljam
Da sam kraj tebe.

Gasiš svjetlo i u tami skidaš
Haljinu na kopčanje,
A ja gledam još
U tvoje prozore.

Dok svira radio
Šta bih ti radio

(Boris Novković)

Ljudi moji, danas sam odvalila u autu kada sam čula tu stvar. Prošle su godine otkada je nisam čula i pojačala sam je baš glasno i urlala. Zanimljivo kako ponekad stvari utječu na mene. Odmah me oprala neka sjeta, ne znam ni sama kako bih to objasnila, vjerojatno nikako. U svakom slučaju, često zamišljam da kod kuće imam jukebox koji bi imao sve stvari koje mi padnu na pamet. Hm. Teško. No dobro, lijepo je maštati.

Uvaljala sam se u svoju fotelju i piskaram. Malo surfam, malo čitam, ništa zabavno. Uskoro ću se uvući u krevet i gledati svoje serije. Navučena sam još uvijek na zgodnu braću ili zgodnog brata. Patim. <3.

Ne mogu se sjetiti čime sam se bavila prošli tjedan. Očito ničim pametnim. E da, krenula je opet ona emisija na lokalnoj za koju sam radila i prošle godine i snimila svoj prvi prilog. Čavrljala sam o svojim cipelama. Te cipeletine me zaista proganjaju. Jako mi je teško u šopingu. Ovaj čas nađem pet pari koje mogu kupiti, a majicu ne znam izabrati. Nikad. Uvijek muku mučim s majicama. Tako glupi odjevni predmet. Baš bezveze. Košulje ne volim. Nikada ja na zelenu granu, tako da sam najsretnija na svijetu kada mogu kupiti haljinu, dvije, tri, četiri ili pet. Haha. Veselila sam se šopingu u Zagrebu, ali nisam se previše usrećila. Ne znam, ne mogu reći da mi nije bio dan. Jednostavno me ništa nije kupilo. Posjetila sam Roses Outlet, hvala bogu sada ne moram više nikada onamo. Pojela sam najveći biftek na svijetu. Probala sam jedne Pradine cipele, skoro sam ih kupila, ali glas razuma je presudio. Samo ne znam koji je to glas razuma kad razmišljam kako da si kupim skafander od pet tisuća kuna. Eh, da mi trebaju samo te jedne cipele, ne bih dvojila. Ovako sam na kušnji. No i to ću brzo riješiti. A u Roses ću opet otići ako se odlučim za cipele. Haha, dream dream dream.

Dakle, po danu smo se smucali po gradu, a navečer smo partijali. Zadovoljna sam zabavom koju sam okusila. U petak smo bili u Sirupu, prijatelj je radio party i to je bio jedini logičan izbor za zabavu. Bilo je baš super, srela sam drage i draže i ugodno se zabavila. A pravi razlog odlaska u Zagreb bila je proslava rođendana moje najdraže A. Love love love. Superfantastična zabava u otkvačenom plejsu Mastersu. Divota, mjuza većinom strašno dobra, atmosfera isto. We spent some quality time… 🙂



Jako volim Zagreb u ovo vrijeme kada nije još jako hladno i kada nema zimskih oborina. Jučer sam se vratila doma, kvragu, faks je počeo, imam već i neki seminar koji moram napisati, a za dva tjedna kolokvij. Nisam sigurna jesam li ja ono na godišnjem odmoru! 😀 Izgleda da nisam i da se akcija nastavlja. Da se čovjek previše ne opusti ili nedajbože zaboravi. Huh!

Da ne bi bilo kako nisam primijetila da je pao snijeg i da je kod mene bura danas opičila. Preko noći sam se uvukla u debele čarape i vunene materijale. Gadna je ta bura. Sledi ti kosti. Prvo su rekli da će zima biti najhladnija ikad, a onda su rekli da zapravo neće. Da će biti kao lanjska ili malo hladnija. Ne znam. Treba se opremiti. A ne želim nositi Uggsice. No way. Privlače me zbog tog janjeta unutra, ali su baš uggly. Možda samo za po doma…

Zigman je otvorio dućan u Rijeci, idem čekirati ovaj tjedan robicu uživo.

P.S. Od danas se opet zdravo hranim i živim i lijepo mi je.

Pusa, Ginger.