Moguće da i vi, baš kao i ja, imate to neko šesto čulo koje i želite i ne želite ignorirati. Toliko puta sam sama sebi rekla da te neke negativne pretpostavke moram izbaciti iz sebe i da ljudima naprosto moram dati šansu. Šansu da mi pokažu da taj nekakav feeling nije točan ili da nije netočan. Izbaciti sve te predrasude i osude!
Onda bih znala sama sa sobom razgovarati i reći: „Nemoj tako! Zašto misliš da će se dogoditi nešto loše? Zašto misliš da trebaš biti oprezna i zašto misliš da se taj osobi ne treba vjerovati? Zašto si takva? Vječna neka negativa! Zašto ljudima ne daš šansu? Zašto ne pokušaš?“
Zašto ne!?
Naravno, u svakome od nas čuči naša genetika, pa bih u nekim svojim kritiziranjima i promatranjima znala prepoznati vlastitu mater. Dovoljno je da kažem da smo je zvali Mrgud, Rašeta i slično… A najmanje želim biti poput nje, ma koliko ja ta žena znala biti u pravu.
Sukladno tome, ja bih onda pustila neke ljude u svoj život i naravno da bi se ispostavilo da je to moje šesto čulo, ta neka vibracija, intuicija, to nešto – točno.
Nažalost, osoba bi doista pokazala, barem nakon nekog vremena, sve ono o čemu sam razmišljala na samom našem početku. Ne moraju to biti čak ni neke velike stvari, ali znala bih brzo uočite neke modele ponašanja ili neke osobine za koje sam znala da ih čak ni ne želim u svojoj blizini.
Najsmješnije mi je što bih nalazila opravdanje za milijune nekakvih ‘sitnica’ koje su mi smetale. Pojedincima bih prelazila preko svih upozorenja i to prilično olako, dok sam druge odmah rezala. Dakle, uopće nisam bila fer u mnogim odnosima, ali eto iz nekog razloga ti neki ljudi bili su čak i povlašteni. Dobivali su šansu, iako je sve pozivalo na oprez. Jao, to šesto čulo!
Recimo, moj Ruski Princ na dnevnoj bazi dobiva jezikovu juhu kakvu neki ni za sto života neće čuti, a svejedno se i volimo i poštujemo i tu smo jedno za drugo, nadam se dok nas smrt ne rastavi. Iako postoji i ta opcija da će mu biti dosta slušanja mojih verbalnih proljeva.
Samo iskreno!?
Već sam pisala o tome kako vjerujem u iskrene, otvorene odnose u kojima se jasno komunicira sve. Mislim da je to jedini način da bilo koja veza, ljubavna, roditeljska pa i ona iskrena, prijateljska, ali i poslovna, opstane. Tako radim i sa svim svojim suradnicima. Volim da svi znamo na čemu smo, a trudim se procijeniti kada bi bilo dobro napraviti neki razgovor.
Nije lako čuti primjerice, da se nešto nekome ne sviđa, da misli ovo ili ono… Ali je nužno! Nužno je za zdravije odnose i napredak u bilo kojem polju.
Nije mi bilo ugodno čuti da netko tako, preko mojih suradnika, pokušava provući neku svoju priču, kao da ti moji suradnici neće to iskomunicirati sa mnom, kao da će mi to samo gurnuti pod nos i nadati se mojoj lakovjernosti, povjerenju u njih ili čemu već! Kao, ono udruženo su me zeznuli!
Upravo, zbog tih iskrenih odnosa, povjerenja i građenja odnosa na nekim zdravijim temeljima, nema takvih padobranaca. Sjedimo na kavi ili pak večeri i, bez obzira na otvorenu butelju, trezveno prokomentiramo. Bez osuda i traženja krivaca. Jer, znate što, ne moramo u svemu i svakome tražiti prijatelja i ne mogu nam svi biti prijatelji i ne trebamo baš svima biti dragi, ali možemo tražiti iskrene, korektne i poštene odnose.
