Ovaj put sam imala drugačiju kombinatoriku babinjaka. Od nas šest, tri žene nisam uopće znala. Prijateljice su od prijateljice. Nikakav problem. Brzo se mi uhodamo, čim dođe pivo. Sparan je ovaj zagrebački četvrtak. Zezam frendicu organizatoricu. Zaslužila je. Cure se smiju. Sjedimo na terasi. Znojimo se i, kao da se znamo stotinu godina, pričamo i o malom čudu zvanom tampon. Bacamo fotku, dvije.
Vrlo je malo stvari koje me mogu iznenaditi ili oduševiti. Ne znam što bi to trebalo biti da ono „padnem na guzicu“. Takav je bio i ovaj četvrtak. Konačno, uputimo se u kino. Gužva. Milijun baba. Četiri frajera, obučena poput kapetana kakvog kruzera upravo pristiglog u Dubrovnik, prešetavaju se među nama. Slovenci, naravno. Jer se mi, mačo Hrvati, ne prešetavamo u hrpi od milijun žena. Ovih mojih pet se hihoće. Kapetane, kapetane! O Bože! A samo idemo u kino. I čak stojimo u redu.
Ali, vraga. Nema filma. Mala pozornica. Trilijun usplahirenih baba čeka njih četvoricu. I čeka. I dočeka. Znojimo se, vruće je. Oni su stigli. Plešu. Ok. Jedan nema uopće ritma. Baš mi ga žao kako se muči. A vruće je. Znoj im se cijedi niz lice i nabildana prsa. Takav je posao. Što ćeš? Nitko ne bi gledao poskakivanje sala. Skaču. Smješkaju se. Rukama razmazuju znoj. Sjajni su, tvrdi i glatki. Temperatura se penje, penju se i gledateljice. Jedna, druga, treća… I prijateljica od prijateljice. I nikad kraja. Šta li one doma gledaju!?
Iskreno da vam kažem, nisam previše vidjela. I ono što sam vidjela bilo je gledanje nečijega ekrana na mobitelu, jer je zaista prostor bio mali, a i bila je gužva. I bilo je vruće. Nisam zviždala. Nisam pljeskala. Tu i tamo bih se nasmijala i to više onome jadniku koji je pokušavao uhvatiti korak. Ne znam. Volim kad muškarac ima ritma. To je nekako seksi. A oni mi nisu bili seksi. Ni kapetan mi više nije seksi. Bili su mi jednostavno znojni. I sve je trajalo predugo. Možda je u tome problem. Nakon radnog dana, samo sam negdje htjela sjesti. I tako na zidu imam she kalendar i tamo gledam svaki dan neke zgodne dečke. Ova četvorica mi nisu trebala. Bar ne znojna 2 sata plesa u 5 kvadrata. Moglo se to možda malo drugačije organizirati.
A film kao film, ništa posebno. Dečki su fantastični, rasplesani, nabildani, zgodni. Jada Pinkett Smith mi beskrajno ide na živce. Čekam on ključnu, posljednju scenu da sve završi i da odem doma.
You must be logged in to post a comment Login