Drama Queen: Koga pogađa kriza srednjih godina?

Kao da je netko pročitao moju prošlotjednu kolumnu, topla voda je došla u moje naselje, a s toplom vodom je došlo i pranje kose, depilacija kao i odmaranje i namakanje umornih mišića u kadi prepunoj tople vode. Sad ćete me pitati od čega su to moji mišići umorni, a ja ću vam pojasniti da malo previše sjedim i tipkam. Prijateljica mi se toplo nasmijala kada sam joj rekla da ću početi heklati, budući da sam u srahu od artritisa. Preporučila mi je i da nabavim mačku. Heklanje, mačke i kriza srednjih godina savršeno idu jedno s drugim.

Bez neke pretjerane romantike i bez upaljenih svijeća, namakanje u toploj vodi moje je misli odvuklo putem suosjećanja s mojim prijateljicama koje si, posve moguće, ovaj luksuz ne mogu priuštiti. Vjerojatno im na vrata lupaju ili muževi ili maloljetna djeca, što u pelenama, što u pubertetu. I baš mi ih bješe žao. Činjenica je da je moj život, barem posljednjih 2-3 godine, manje-više fokusiran samo na mene i moja zadovoljstva, i da me rijetko zanimaju drugi ljudi. I nema ništa sporno u mojoj sebičnosti, jer nikoga ne gnjavim i puštam svakoga da živi svoj život, ma koliko on doista bio blesav, glup s bezbroj krivih odabira, uz želju da se ne dira ni mene ni moje izbore.

Tko razumije ovu rečenicu, onda razumije sve na svijetu. Živi i pusti druge da žive.

čak ne želim da mi se priča, a ipak mi se priča, o dubiozama i problemima. Naporno mi je to. A i mozak mi pamti samo nužne podatke, ostalo prepustim zaboravu. Treba i mozak povremeno odmoriti od svega i svakoga.

 

 

U jednoj prošlotjednoj raspravi, proizašloj iz činjenice da je topla voda napunila moju kadu i zagrlila me u kupki prepunoj mirisnih soli i balončića, pokušala sam objasniti prijateljici da je kriza srednjih godina apsolutno i totalno zahvatila žensko društvo. I da je čak izraženija i jača od kriza u kojima smo, ne samo navikli viđati muškarce, nego i opravdavati neke njihove postupke. U posljednjih četrdesetak godina razvodi braka su učestaliji, žene su hrabrije, starije se udaju i tako dalje, a činjenica je i da svi skupa puno duže živimo zahvaljujući razvoju medicine, pa i tih prokletih antibiotika i cjepiva, tako da žene sve manje i manje žele trpjeti bilo koga. Nevažno je jesu li to djeca ili muževi.

Primijetila sam da oko četrdesete sve žene puknu, svaka na svoj način, ne isključujem tu sebe, jer i ja sam pukla. I nije me sram priznati. I ne znaš uopće kako objasniti činjenicu da je došao taj dan kad ti je tog nečeg dosta. To nešto može biti od ručka, preko pospremanja, do kraha braka ili ignoriranja neke prijateljice. Dosta je. I točka.

Međutim, što kada žena pukne tako da joj par komplimenata o ljepoti ili pameti pomute glavu pa neki novi muškarci poberu sve vrhnje. I ti muškarci se krenu truditi, ugađati, pa se, možda, i seksaju u onim pozama u kojima se, moguće, nisu nikad zamišljale seksati sa svojim bivšim mužem ili partnerom? I te žene uživaju. Zamisli, uživaju!

I kako ih onda na kraju zovemo? Ha?

Možda se u nama krije ljubomora? Možda smo samo uporne na krivom mjestu. Možda ovom svijetu pokušavamo dokazati nešto nemoguće…

Moj savjet je – prigrlite svoju krizu. Možda na prvu zvuči nevjerojatno, ali u svakoj krizi krije se i prilika i izazov. Nemojte da godine prolaze, a da samo stojimo. Nismo Bajaga!