Milijun papirića na stolu, koja knjiga i dva glupa monitora gledaju u mene. I ništa mi se ne da. Papiriće još i pomaknem, ali knjige, otvorene na prvim stranicama, ni ne diram. K vragu! Opet mi se ništa ne da. Blejim u monitore. Na jednom mailovi, na drugom jedno veliko ništa. Stranica kao i sve druge, komentari i ljudi kojima je dosadno, kojima se ne da kao ni meni. Komentari u kojima hrabro i bez zadrške pljujemo po svemu i svakomu. Divno. A dani prolaze. Stižu rokovi. Kava se hladi. A ja, blejim…
I puf! Stiže poruka, baš naručena: “Pozdrav. Mlad i potentan. Zainteresirana za druženje? Plaćam, ako treba.“ Oho… Znate onaj izraz lica kad djetetu date najdražu igračku samo da šuti? Točno taj. Da. Onaj osmijeh. Znam, vesele me gluposti. Takva sam. Bez previše razmišljanja, samo da ne radim, s podsmijehom, napišem kratko: “Koliko?“ Odgovor stiže za par sekundi: “Moji uvjeti. 500 kuna“.
Koliko košta seks pod tvojim uvjetima?
I gle ti pametnjakovića, mislim u sebi. Nema zabune. Ovaj je to radio već sto puta. Valuta točno navedena. Nije euro, nije dolar, nego pišljiva kuna. Naravno, odmah pitam o kakvim uvjetima se radi. Nisam baš najbolja s uvjetovanjima, ali nikad se ne zna. Možda su neki “zgodni“ uvjeti. I naravno da bacam pogled na nered po stolu i mislim si, 500 kuna je satnica ili dnevnica. Zamisli, 500 kuna, zgodno, mlado meso, nadam se izdržljivo, i sex! Za bapca poput mene, savršeno. Kad bih to mogla “prožvakati“ u glavi, slatko bih bacila sve sa stola. I oba monitora. I ponoviti to 10 puta mjesečno. Uf… Koja kalkulacija na mladom mesu. Bez poreza, naravno.
Odmah skočim put zrcala. Ispravljam se i vrtim na prstima, divim se nepočešljanoj grivi i staroj trenirci. Sama sam sebi odmah seksi. Ta, mlado meso me želi i to na bazi britka mi jezika. Vjeruje, dijete da me može “ušutkati“ i “pokoriti“. Ali, avaj… Druga misao sijevne glavom. Da on izgleda onako kako ga zamišljam, 190 centimetara i nekih 90 kilograma, dala bih mu džabe. Što mi ima plaćati! Makar miriše na mlijeko, dok ima mišiće, dok je žilav i jak, zaboravit ću sve. Fućkaš godine! Koji vrag mu treba plaćati?! Ne razumijem. Trebao bi imati milijun poslušnih, mladih komada. Ako je divan, ja bih trebala platiti njemu. Bacim još jednom pogled u zrcalo, uočim par fleka na trenirci. Ah, kvragu, nikad se neće oprati! Sjednem natrag za stol.
I čekam ja te uvjete i čekam… I, naravno. Ništa originalno. Visoke pete. Droljasti, pevaljka stil. I čekaj tog svog mladog i potentnog točno tu i tu. I vodi ga k sebi doma, jer on nema prostor. Pih! Uzdahnem, odlogiram se. Uzmem svoje knjige, uzmem svoje papiriće, otpijem gutljaj hladne kave… Toliko o brzoj zaradi.
Foto: pixabay.com
You must be logged in to post a comment Login