Moje je teorija da nas je napredak znanosti užasno zajebao, pa je ono „do kraja života“ postala prava nemoguća misija. Ljudi su lijepo živjeli do kojih 35, ako su imali sreće. Mala virozica, gripica, bakterijica „riješila“ bi cijelo selo, pa se i taj brak sveo na kojih petnaestak godina suživota, ako nije došlo do kakvog rata, najezde, inkvizicije i tako dalje. Prava je zajebancija (pre)živjeti pedesetak godina s nekim. Ne mislim ja da smo mi monogamna bića, tim više što bi trebali „učiti dok smo živi“, a što je paralelno s onom „rasteš i razvijaš se cijeloga života“ pa mi je isto tako nejasno kako se s nekim možeš rasti i razvijati 50 godina u istom smjeru i istom brzinom. Zakon vjerojatnosti naprosto nije na tvojoj strani. Moje online dejtanje posve jasno dokazuje mogućnost da svaki od muževa traži neki „drugi krug“. Takozvana kriza srednjih godina je, zapravo, proizvod činjenice da se nismo prilagodili blagodatima novoga doba i dužega životnog vijeka. Tisućama godina umiremo od obične temperature, gladi, suše, najezde skakavaca… Živimo pedesetak godina duže, trujemo se, prežderavamo svim i svačim i, na kraju balade, popijemo tableticu… Hedonizam na najjače. Neka jedu kolače, zar ne?!
Dalje, ni emancipacija nam nije pomogla, jer smo si, glupače, samo natovarile još više posla. Osim karijere, ganjamo i uspješan privatan život. Uspješan privatan život je valjda i udaja i majčinstvo. Ono kao, ostvarila se na svim životnim područjima. Presing? Ma ne, uopće! Nisam majka, a ni udana žena, još manje vješta domaćica, ali mi se nekako čini da mi žene s tim majčinstvom i očekivanjima od života/braka nismo normalne. Čim rodimo, sve zaboravimo, i sebe pa i te jadne mužjake. Kao da svemir stane, iako smo posve svjesne da čim kucne pubertet to dijete zaboli dupe za nas. Da ne pričam o opsesivno kompulzivnim napadima čišćenja. Ne znam kako su prije ljudi živjeli na zemljanim podovima i kako se nekad davno nisu prali mjesecima ili kako su spavali bez toplane, stisnuti uz mršavu kravicu. Baš u subotu gledam prijateljicu mrtvu umornu, kako se žali na perilicu, sušilicu, ručak, zadaću i, naravno, muža… Zamisli što bi bilo da si tek morala prati rublje na kakvu hladnu potoku ili visjeti nad ognjištem bez nape?! Strašno! Nakuhavanja ručkova se grozim, a i brojanja dječjih zalogaja… Jedna za mamu, tatu, babu na kvadrat i tako dalje… Pa iznova! Zar je neko dijete umrlo od gladi?
Uz sve to, moraš ubaciti i kakvu fizičku aktivnost, ako želiš biti privlačna i sebi i drugima. Problem je u ovome „sebi“, jer nema prostora za podbačaj! Čini mi se da je muškarcima puno lakše. Kao da sebi nisu zadali toliko ciljeva. Više čujem opisnu osobinu „dobra majka“, a tako rijetko „dobar otac“…
Prava je šteta što živimo u takvom izobilju pa se patimo dijetama, kolesterolom, stresom i tko zna još čime… Znam da bi me spasio jedan, ali baš skroman obrok dnevno. Dođe mi da izbacim hladnjak iz stana i porušim sve ormariće. Najgore mi je to što mi ona mala Kuhanec prijeti „plesat ćeš ti meni, pa makar mi to bilo zadnje u životu… hahahaha“. Da. Znam, sjeća me na Gargamela iz Štrumpfova!
Dakle, drage moje, priznajem, podbacila sam. Na mnogim područjima. I kao u reklami kažem „ali, to nije sve“… Neuspješno sam pokušala sa zelenim sokovima i čišćenjima, pa eto knjigu šaljem dalje… Možda se nekome svidi ili mu se posreći… Ili je, prosto rečeno, jači karakter od mene…
[box style=”0″]
Knjiga sa slike čeka jednu sretnu dobitnicu. Što trebate?
- U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #laganini
Prijave primamo do 4. travnja, točno u podne. Nagrade će biti poslane samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.
Dobitnica Kristina Vilček
[/box]
